Tomislav Tomašević ili Miroslav Škoro – jedan od ova dva političara uskoro bi trebao zagospodariti glavnim hrvatskim gradom.
Premda i matematika i analitika prednost u ovom trenutku daju kandidatu platforme Možemo, ne treba podcijeniti ni Škoru, čija kampanja zapravo tek treba početi.
Bez obzira na razlike, to što će jedan od njih naslijediti Milana Bandića dodirna je točka ovom naizgled nespojivom dvojcu.
To što Bandić nije dočekao kraj kampanje za zagrebačke izbore i kampanje za svoj sedmi uzastopni mandat ne znači da se budući gradonačelnik Zagreba neće morati sučeliti i s njim. Nije to, dakako, izravno sučeljavanje, ali je sasvim sigurno pred budućim šefom metropole mnogo posla pa se nakon prospavane noći i poslijeizbornog mamurluka valja uhvatiti ukoštac s ormarima prepunim neriješenih poslova, a to zasigurno nije nešto čemu se vrijedi veseliti.
Bandić je za sobom ostavio gradsku upravu prepunu kumova, rodbine i tetki, ljudi koji su zaštićeni Zakonom o radu, a kojima budući gradonačelnik neće moći ništa, svaki pokušaj smanjenja nagomilane gradske uprave mogao bi rezultirati tužbama i pobunom, a to ni jedan racionalan političar ne želi sam sebi priuštiti na početku mandata.
Sporni ugovori
Dočekat će novoga gradonačelnika dugovi u gradskoj blagajni, dok Zagreb vapi za obnovom od potresa, a s novim gradonačelnikom i javnost bi trebala dobiti uvid u sve one poslove i aktivnosti koje je Bandić simbolično nazivao “delanjem”. “Delao” je Bandić i preko različitih ugovora koji se već sada među njegovim suradnicima opisuju kao skandalozni.
Do koje mjere to uistinu jesu skandali, javnost bi mogla spoznati kada Škoro ili Tomašević u medijima počnu objavljivati te sporne ugovore, baš kao što je bivši predsjednik Stipe Mesić, kada je došao na Pantovčak 2000., u javni prostor, uglavnom preko Pukanićeva Nacionala i haškog tužiteljstva, puštao dokumente svojeg prethodnika Franje Tuđmana. Otvori li se ta tematika javno, postat će jasnije koliko je novca Bandić spiskao na čuvenu žičaru, trebalo bi time postati jasno je li i komu je doista pogodovao u tom projektu koji je uoči njegove smrti zbog preplaćenosti trebao prerasti u megaskandal.
Skandal bi objavljivanjem svih stavki ugovora ponovno mogao postati i spomenik Domovini pored Lisinskog koji su građani Zagreba platili više od 38 milijuna kuna. Velika se lova zavrtjela i na obnovi zagrebačkog rotora, tu su i čuvene Bandićeve fontane te brojni drugi manje poznati gradski projekti za koje su ugovori sklapani po čudnim principima. Javnost će se danima zabavljati objavom svih stavki svakog od tih ugovora, ali i brojnih drugih, a posla će zasigurno imati i istražna tijela. Primjera radi, Grad Zagreb samo u 2019. godini potrošio je više od 16 milijuna kuna na isplatu plaća sklopljenih preko ugovora o djelu.
S kim je sklapao te ugovore i u koje svrhe te što dalje s time, samo su neka u nizu pitanja na koja će novi gradonačelnik biti prisiljen pronaći odgovor. Zanimljivo je da je i pročelnik za obrazovanje Ivica Lovrić posljednjih godina, otkako je protiv njega i Bandića podignuta optužnica, angažiran preko ugovora o djelu.
Goruće pitanje
Jedno od najvrućih pitanja odnosi se na suradnju s Petrom Pripuzom. Još je u kampanji za lokalne izbore nezavisni Renato Petek, inače Pripuzov najveći kritičar, upozoravao na to. “Pitao me Petar Pripuz kada smo se sreli bih li ja prvog dana po dolasku na vlast raskinuo ugovore s njim. Rekao sam mu da ne bih. Kada bi se raskinuli ugovori za odvoz smeća, odnosno preuzimanje otpada i njegovih frakcija, grad bi istog dana ostao zatrpan. To nije razumno”, izjavio je Petek prije nekoliko mjeseci tvrdeći da se u tome njegovo mišljenje ne poklapa sa stavovima Tomislava Tomaševića i platforme Možemo.
O ovoj se temi zapravo ni Škoro ni Tomašević nisu precizno očitovali, premda je to zapravo jedno od gorućih pitanja u Zagrebu. Treba imati na umu i to da su na C.I.O.S-ovim ugovorima s Gradom Zagrebom radili ponajbolji europski odvjetnički uredi pa bi svaki pokušaj njihova raskidanja mogao rezultirati milijunskim odštetama.
Među bliske suradnike bivšega gradonačelnika Bandića uvukao se strah, a tu ponajprije valja izdvojiti Lovrića koji je i u kampanji Bandićeve nasljednice Jelene Pavičić-Vukičević bio jedan od ključnih faktora. Budući da on sa sudom problema već ima te je dio sudskih procesa u kojima su se načinjale Bandićeve afere, nije nemoguće da s revizijom koju će provesti novi gradonačelnik i on i niz drugih Bandićevih suradnika postanu meta nekih novih istraga, pa i novi gosti hotela Remetinec. Dok se ne otvore dokumenti i ugovori koji su se gotovo dva desetljeća držali podalje od javnosti, u Bandićevoj stranci rada morat će se također zatvoriti jedno poglavlje.
Sramota i skandal
Upućeni tvrde kako je nakon proglašenja rezultata prvog kruga izbora prema kojima umjesto Pavičić-Vukičević u drugi krug ulazi Škoro u Bandićevim redovima zavladao kaos. Malo je onih koji imaju razumijevanja za strategiju kojom su se Lovrić i Pavičić-Vukičević koristili u kampanji, tvrdi se kako su potpuno zaboravili na osnove Bandićeve politike te na socijalnu osjetljivost koju je on promovirao, a kojoj bi se stranka trebala vratiti planira li opstati.
Za katastrofalan poraz prije svega krive Bandićevu nasljednicu koja je u svoj tim dovela Otta Barića, što se u Bandićevoj stranci smatra sramotnim i nedopustivim. Sada su, kako kažu, na redu okupljanja njegovih ljudi, koji će strpljivo čekati svoju priliku za povratak i oporavak grada, a Pavičić-Vukičević nemaju namjeru oprostiti to što je pokojnom gradonačelniku u samo mjesec dana okrenula leđa priklanjajući se arhitektu koji je bio jedan od njegovih najvećih kritičara. Staviti za zamjenika čovjeka koji je do jučer pljuvao po Bandiću skandalozno je, kažu njegovi najvjerniji suradnici te napominju da Pavičić-Vukičević taj skandal gradonačelnikovi birači nisu oprostili, što je vidljivo i iz rezultata izbora.
Oprosta nema ni zbog toga što je s liste izbacila ljude poput Slavka Kojića i Duška Ljuštine, Bandićeve najdugovječnije partnere koji u kampanji za lokalne izbore nisu sudjelovali, u kampanji nije bilo ni poznatog komunikacijskog stručnjaka Borisa Maleševića s kojim je Bandić dobivao sve izbore. Njemu se Pavičić-Vukičević zahvalila te svoju kampanju prepustila Boži Skoki koji možda jest iskusan komunikacijski stručnjak, no ne i poznavatelj zagrebačkih kampanja u kojima je Bandić odnosio pobjedu.
Bandićevci svojoj kolegici koju već smatraju bivšom zamjeraju i to što se priklonila sesvetskom policajcu Tomuradu s kojim se pokojni gradonačelnik davno razišao. Uza sve to, u kampanji joj je nedostajalo energije, djelovala je kao osoba koja po svaku cijenu nastoji dokazati da je svoja, što joj nitko ne osporava, no nevjerojatno je to kako je zapravo u kampanji zaboravila da je ona bila ta koja je Bandića dva desetljeća pratila u stopu i gradila vlastitu karijeru u njegovoj sjeni. To je nešto što se u kampanji nije spominjalo.
Velike zamke
Iz kampanje su isključili i Bandićeva najlojalnijeg suradnika, stratega i čovjeka bez dlake na jeziku, Pavla Kalinića. Metući Bandićeve kadrove, Jelena Pavičić-Vukičević pomela je vlastite šanse za ulazak u drugi krug lokalnih izbora. Zbog svih tih razloga mnogi iz Bandićeve stranke zazivaju njezinu i Lovrićevu ostavku te kao jedno od najvjerodostojnijih rješenja spominju upravo Kalinića.
Oni najoptimističniji koji sa sjetom i tugom govore o pokojnom gradonačelniku tješe se kako još nije sve gotovo jer budući gradonačelnik tek se treba prihvatiti posla, a Bandić ga je postavio tako da bez njega i njegovih ljudi teško može funkcionirati. Oni koji donose promjene nerijetko propadnu i prije nego što su počeli, i baš tu novog gradonačelnika, Škoru ili Tomaševića, čekaju velike zamke.