Jedan od najdugovječnijih načelnika, bivši saborski zastupnik i prvi čovjek Primoštena, osebujni Stipe Petrina, prije dva tjedna u lisicama je doveden na sud u Šibeniku, no unatoč tome, ne libi se kritizirati pravosuđe, Vladu i lokalnu vlast u svojoj Dalmaciji.
Koja je pozadina vašeg privođenja?
U biti politička jer se ova stvar mogla riješiti mimo kaznenog postupka. Naime, davne 2006., postupajući po službenoj dužnosti, komunalni redar općine Primošten donio je rješenje o uklanjanju triju stupova s javne površine. Uobičajeni upravni postupak koji je završen a da se protivna strana nije žalila ili pokretala upravni spor te je na taj način priznala legitimno pravo općine da postupa u skladu sa svojim ovlastima. Problem je nastao kada su općinu, mene i komunalnog redara optužili za prekid električne energije koju su dovodili do svojih ilegalnih objekata. Problem je što je te stupove postavio HRT, odnosno tvrtka Odašiljači i veze. Dakle, uklanjanje stupova bilo je zakonito, stranka je bila obaviještena o obvezi uklanjanja stupova, ali se nije podredila pravomoćnom rješenju pa smo stupove uklonili, a oni su nas optužili da smo prekinuli dotok električne energije, što je netočno, i na nas su prebacili krivnju da zbog toga općina nema TV signal!
Umjesto da Općinsko državno odvjetništvo Šibenik pokrene kazneni progon protiv nepoznatog počinitelja, s obzirom na to da struju ni u ludilu nismo prekidali jer je to nemoguće, odnosno da uzme u obzir da HRT odnosno OiV zbog te okolnosti što nema struje de facto postaju nelegalni stjecatelji nepripadajuće koristi, oni su svu krivnju prebacili na mene i komunalnog redara. Zbog prijašnjeg iskustva smatram da je pokretanje kaznenog postupka bilo jedna vrsta osvete Emilija Kalabrića, tada općinskog državnog odvjetnika ODO-a Šibenik, jer kad me već nisu mogli ukloniti politički, onda su to pokušavali montiranim procesima. Danas je Kalabrić županijski državni odvjetnik Županijskog državnog odvjetništva Zadar, a postupak se vodi na sudu u Zadru. Zamislite koja slučajnost.
Sam čin privođenja bio je suvišan, u stvari brutalna demonstracija sile, jer je privođenje bilo apsolutno nepotrebno, ali očito potrebno da mi se pokaže što me čeka. Naime, raspravna sutkinja dva dana ranije znala je da nema pretpostavki za održavanje ročišta jer je drugookrivljeni zbog zdravstvenih razloga opravdao svoj nedolazak. Dakle, raspravna sutkinja Iva Parač-Krišto imala je sasvim dovoljno vremena da opozove dovedbeni nalog. Međutim, ipak je inzistirala da me dovedu, da se za to angažiraju policajci, da prijeđu put iz Šibenika u Zadar i natrag. Po meni nepotrebno maltretiranje i trošenje javnog novca. To očito spada u domenu “neovisnosti” suca pa ne vjerujem da će njezini nadređeni zatražiti objašnjenje za takav tip “nepristranosti” prema strankama u postupku i za nepotrebno trošenje proračunskih sredstava.
I bez ovog slučaja nerijetko ste kritični prema pravosuđu, znatno dulje nego Mamić. Možete li sažeti najveće pravosudne probleme?
Svu “raskoš” hrvatskog pravosuđa upoznao sam daleke 2002., jednako tako iz političkih razloga. Naime, ODO Šibenik i famozni Emilio Kalabrić protiv mene su podnijeli optužni prijedlog zbog navodnog udaljavanja novinarke sa sjednice Općinskog vijeća. U to sam vrijeme bio predsjednik Općinskog vijeća. To je otprilike isto kao da se protiv raspravnog suca pokrene kazneni progon jer je iz sudnice udaljio osobu koja narušava red. S druge strane, nikomu nije bilo sporno što su mene kao vijećnika, po nalogu HDZ-a, 2009. godine četiri zaštitara doslovno nosila iz vijećnice kada su mi osporavali mandat u Skupštini Šibensko-kninske županije. Nitko nije dovodio u pitanje ovlasti g. Odaka, tadašnjega predsjednika, iako je u konkretnom slučaju bilo riječi o kršenju zakona prekoračenjem službene vlasti zaštitara. U postupku je dokazano da dotičnu nisam udaljio iz prostorije i da su svi “dokazi” ODO-a Šibenik lažirani.
Internet sve pamti pa predlažem da “proguglate” ta imena. Mislim da će vam sve biti jasno! Najveći problem pravosuđa je što je ono apsolutno ovisno o politici i korumpirano, a danas to već svi vide. Pravosuđe danas služi isključivo kao učinkovito sredstvo DORH-u i USKOK-u za obračun s političkim protivnicima ili nekima drugima koji smetaju utjecajnim lobijima ili, u stvari, pravim vladarima Hrvatske. Na prije spomenutom primjeru demonstrirala se vertikala korupcije i ovisnosti sudstva jer je to proizišlo iz obrazloženja drugostupanjske presude koja doslovno priznaje da su se koristili dokazi koje je lažirao ODO Šibenik. Ali, Bože moj, sve je dopušteno kada je Petrina u pitanju.
Je li po vašem mišljenju pravosuđe neovisno o politici kao što se to tvrdi iz vrha HDZ-a?
Ako je pravosuđe neovisno, što se o tome ima pitati HDZ. Ma to su gluposti i mantranje bezveznjaka koji misle da smo svi kreteni i da ne vidimo kako se, primjerice, “bježi u BiH” i kako procesi padaju u zastaru. Prije spomenuti Emilio Kalabrić 2005., poslije lokalnih izbora za Općinsko vijeće Primoštena, na kojima je bio predsjednik izbornog povjerenstva, razočaran katastrofalnim rezultatom HDZ-a (doslovno smo HDZ-om obrisali pod), na traženje HDZ-a da se ponište izbori, kaže: “Pustite ih, ako ih nismo skinuli na izborima, skinut ćemo ih sudski”. Pazite, sutradan, 16. svibnja, tadašnji načelnik Vinko Bolanča i ja privedeni smo u PU Šibensko-kninsku pod optužbom da smo nezakonito spojili vodu za fontanu u Primoštenu i za zalijevanje zelenih površina.
Dakle, samo dan nakon lokalnih izbora, zadržani smo pet sati. Uza sve napore dotičnog, ustanovljeno je da je i to privođenje bilo nezakonito i da je demonstracija sile na moju štetu. Međutim, to je bila odlična preporuka za napredovanje dotičnog. Valjda sam im nekakav sveti gral. Svima je jasno i da poslije odlaska Ive Sanadera DORH navodno počinje “raditi svoj posao”, kako se hvale. Pitam ja sve koji se hvale: Za Boga miloga, ovisi li DORH o volji jedne osobe, pa bila ona i predsjednik Vlade? Zar nije DORH neovisno tijelo progona? Ako jest, zašto mu onda treba politička volja? Treba li bolji dokaz da je pravosuđe tek prljavo oruđe u rukama isto tako prljavih političara i skupina.
Jedan od kritičara pravosuđa je i predsjednik Milanović. Slažete li se s njegovim kritikama i kako gledate na njegov predsjednički mandat?
Sve njegove kritike pravosuđa podupirem, slažem se s njima. Mislim da će se oko toga okretati cijeli njegov mandat, ako izdrži. Ne podržavam njegov konfliktni način da svakom loncu bude poklopac. Gospodin Milanović je izborom za predsjednika postao najveća institucija ove države. Kao takav, nema se potrebu spuštati na nivo uličnih laprdala i kojekakvih šupaka i svakodnevno ulaziti u prepirke. Mislim da bi bilo puno bolje da se okani baš svakoga konflikta.
Je li, po vašem mišljenju, moguće od ministra Malenice i ove vlade očekivati reformu pravosuđa?
Dobar vic. Ivan može biti dobar dečko, kojemu će u životopisu stajati da je bio ministar i to je za njega “top topova” za nastavak karijere “poslušnog birokrata”. Međutim, on je, kao i svi u Hrvatskoj, jednostavno kastriran u bilo kojoj pozitivnoj reformi bilo čega. On je dio HDZ-a, a HDZ neće sam sebi otkinuti lijevu i desnu ruku. Kada je Ivan imenovan ministrom uprave, o tome znam i pojedinosti, pomislio sam da nije baš osoba koja je spremna donositi radikalne odluke potrebne da nam u upravi krene nabolje. Kada je uz to imenovan i ministrom pravosuđa, e, to je već bila dobra zafrkancija. Pala mi je tada na um jedna stara istina: Ne možeš u javnu kuću poslati časnu sestru da uvede reda! Vama ostavljam zaključak koga bi to trebalo poslati u “javnu kuću” zvanu hrvatsko pravosuđe da uvede red.
Očekujete li još jedan mandat na čelu Primoštena i što nudite sugrađanima?
Za izbore se priprema četiri godine, a ne mjesec dana. Zato mi je glupo da birači padaju na plakate i na poruke, a drugih 350 dana ne vide što se (nije) napravilo. Za nadolazeće izbore radi se konstantno. Zato, naravno da očekujem pobjedu. Primoštenci nagrađuju trud. Oni su jako praktični, znaju kako je bilo pod HDZ-om, isti prostor, isti ljudi, ali “pustinja”. Po običaju, kad je riječ o Primoštenu, svaki put od 2009. unaprijed podnesem ostavku ako ne osvojim barem 70% glasova. Ni ovaj put nije izuzetak.
Prilično ste kritični prema županijskoj vlasti u šibensko-kninskom kraju, pa i načelno u Dalmaciji, zbog čega? Što zamjerate HDZ-ovu županu Pauku?
HDZ-ov kandidat za župana Goran Pauk nije samo noćna mora svakog normalnog građanina kojeg zanima sadržaj, a ne forma nego je i svaka druga bijeda. Svima normalnima u županiji on je uvreda. Gospodin Goran Pauk bez politike nema ništa. Politika mu je sve dala, pa i popriličnu ušteđevinu koja je nestajala iz sefa. O toj aferi “Sef” svi šute. Bunio se da mu je plaća mala, a famozni sef pun novca. Pauk je jedna potpuno nekompetentna osoba na jako značajnom mjestu. Tri braka ukazuju na raspad privatnog života, stanje u županiji ukazuje na potpunu propast političkog djelovanja, profesionalno svaka firma u kojoj je bio gospodin Pauk propala je i završila u stečaju.
Kao neperspektivan nogometaš, koliko mi je poznato i kako se priča u kuloarima, vraćen je iz Indonezije, pazite ovo, u koju je otišao 1991. godine! Sve što je gospodin Pauk u životu postigao, postigao je na nezasluženoj slavi u legendarnom poviku sa Zečeva: “Oba, oba, oba su pala”. Naime, od tada se gospodinu Pauku pripisivalo da je on srušio jedan od navodna dva aviona koje su pala, što nije točno, ali legenda koja nas je nosila za vrijeme rata tada je imala svrhu. Međutim, problem je što je to još jedna neistina na kojoj se gospodin Pauk okoristio. Stvarno je pao jedan avion koji je srušio Neven Livajić, a prvi na koji je iz trocijevca pucao Pauk najnormalnije je sletio na zadarski aerodrom, ako vas zanimaju detalji, vrlo rado ću vas uputiti.
U Dalmaciji HDZ vlada gotovo dva desetljeća, kako gledate na tu njihovu vlast u vašem kraju? Koju biste im ocjenu dali?
Dao bih im ocjenu nula! Sve što se imalo uništiti, upropastiti ili i prodati, oni su upravo to učinili. U Šibensko-kninskoj županiji od 1990. ukinuto je čak 16.500 radnih mjesta, od toga 12.000 proizvodnih. U 30 godina nismo ih nikad nadoknadili niti ćemo. Grad Šibenik, koji je bio drugi grad po zaposlenosti u bivšoj državi, sada sa strahom očekuje što će biti s Covid-situacijom. Ako se ovako nastavi, Šibeniku i cijeloj županiji loše se piše, a nije moralo biti tako.
Županija koja ima čak dva nacionalna parka i park prirode, ako propadne ova sezona, očekuje se val iseljavanja kao i između dva rata, samo ovaj put nećemo imati kamo. Županija koja je u zadnjih 12 godina ostala bez 15.000 stanovnika (prema biračkom popisu od 2009. do 2021.) priča je za sebe. Upravo zbog izbora odgodili su novi popis da se ne bi prepali koliko nas je malo ostalo. Ljudi iz svog doma bježe samo ako im je loše.
Kako komentirate Vladu premijera Plenkovića?
Kao i sve u RH zadnjih 30 godina. Katastrofa. Ako jedna država ovisi o mrvicama sa stola koje dobiva iz Bruxellesa i time se hvali, onda se moram upitati za mentalno zdravlje onih koji to prikazuju kao uspjeh njihove politike, a još više za mentalno zdravlje onih koji “puše te spike glupe”.
Bili ste saborski zastupnik, kako danas gledate na rad ljudi iz Mosta, Domovinskog pokreta, platforme Možemo?
Most? To je platforma s kojom smo krenuli iz Primoštena 2009. na županijskoj razini, onda 2011. na nacionalnoj razini. Nismo uspjeli. Bili smo naivni i previše idealistički nastrojeni. Uvjereni da je poštenje i rezultat dovoljno da uspijete u nacionalnoj politici. Bili smo apsolutno u zabludi. Uz HDZ, koji je imao povijesnu šansu 1990. da od Hrvatske napravi državu sreće i blagostanja (to su, naravno, upropastili), Most je istu (u manjem omjeru i znatno teže) tu šansu imao 2015. Zahvaljujući ucjenjivosti Bože Petrova i “metkovske skupine”, ta prilika je propala, zato o njima mislim doslovno sve najgore.
Da su unaprijed imali namjeru izigrati birače, notorna je činjenica koju je Branko Rogić, njihov “spiritus movens”, idejni začetnik, inicijator, pokretač, idejni vođa, gostujući u “Nedjeljom u dva” priznao. Na pitanje voditelja doslovno je odgovorio: “Osnivajući Most, imali smo namjeru podržati ‘zdrave snage u HDZ-u…’”. Dakle, Božo Petrov & co iz Metkovića od početka su imali namjeru prevariti birače. Nažalost, u tome su i uspjeli. Laprdaju protiv politike koju su sami začeli, porodili i postavili je na noge. Domovinski pokret i Možemo samo su neke inicijative koje tek trebaju (ako se) dokazati koju politiku zastupaju i jesu li (DP jest) “smokvini listovi” svoje starije braće HDZ-a ili SDP-a.