Uoči svake hrvatske ratne obljetnice, javnim se prostorom razviju zanimljive polemike o propuštenim prilikama pa se slijedom toga u danima u kojima se Hrvatska prisjeća vukovarskog stradanja obilježavajući još jednu Kolonu sjećanja, u braniteljskim krugovima prolomila polemika o ratnoj odšteti koju bi Hrvatska morala potraživati od Srbije.
Stara je ovo tema zbog koje su se i ranijih godina budile strasti u odnosima između Hrvatske i susjeda s one strane Dunava, ali i problematika na koju su domaći političari i ranije upozoravali, no bez ikakve konkretne inicijative, ali radi prikupljanja jeftinih političkih poena. Međutim, upućeni svjedoče kako je ministar branitelja Tomo Medved i više nego ozbiljno zagrizao za ovu tematiku te da bi u njegovu resoru uskoro mogli oformiti povjerenstvo ili tim koji bi trebao još jednom proučiti hrvatske šanse za isplatom odštete formirajući novu strategiju za taj potez. Osim Medveda, za ovu su se temu zainteresirali i u braniteljskim udrugama iz kojih žestoko pritišću premijera Plenkovića, koji, kako tvrde upućeni, nema namjeru bježati od problematike stare gotovo dva desetljeća.
Kratak rok
Predstavnici Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata uskoro bi se trebali sastati s Plenkovićem i resornim ministrom, a da će na sastanku razgovarati na temu ratne odštete potvrdio je šef te Udruge Zoran Maras, koji je izjavio kako od premijera očekuje da ih do Božića razveseli ratnom odštetom.
Jasno je iz tih njegovih riječi da Plenkoviću branitelji daju kratak rok da se pozabavi ovim zaboravljenim pitanjem, no u Medvedovu resoru smiruju strasti pa kažu da je kraj prosinca nerealan rok, no zato bi do početka proljeća Hrvatska uistinu mogla intenzivnije ući u ovaj svojevrsni projekt.
Sastanak s braniteljskim organizacijama u Medvedovu resoru ne odbacuju, dapače, ministar branitelja kaže da bi se on uistinu uskoro trebao i dogoditi, a uz to napominju kako ministar namjerava poduzeti konkretne korake po tom pitanju znajući da je pritisak braniteljskih udruga sve jači. I Plenković je prilično zainteresiran za ovu temu na koju on gleda i iz političkog spektra, ne želi propustiti priliku da se pozabavi ovom problematikom kako bi si time dugoročno osigurao potporu braniteljske populacije ulazeći u konflikt sa srpskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem.
Baš od Vučićeva posjeta Zagrebu, u veljači 2018., Medved se susreće s pitanjem ratne odštete, budući da se u to doba opet otvorila ta tema, no sad kad Hrvatska i na europskoj političkoj sceni dobro kotira Medved smatra da bi se situacija trebala iskoristiti kako bi se Srbiju doista pritisnulo po tom pitanju, a kako svjedoče njegovi suradnici, ni Plenkoviću ta smatranja nisu strana.
Da se Plenkoviću po pitanju ratne odštete iz braniteljskih krugova sprema pritisak potvrdio je nedavno u Saboru suverenist Željko Sačić koji je premijeru na tu temu postavio zastupničko pitanje.
„Ta je tema na stolu, nju kontinuirano u susretima hrvatskih i srbijanskih dužnosnika stavljamo na dnevni red i činit ćemo to sve dok se to pitanje ne riješi”, odgovorio je Plenković te objasnio kako je riječ o širem dijalogu kojega Hrvatska ima sa Srbijom. No, napomenuo je kako njegova Vlada, nadležna tijela, ali i Ministarstvo vanjskih poslova fokus svojih aktivnosti doista usmjeravaju na ratnu odštetu o kojoj vode brigu i kod kreiranja politike prema Srbiji. Koje konkretne aktivnosti poduzimaju Plenković nije precizirao, no iz njegove politike jasno je da on bez obzira na prozivke s desnice nema namjeru ulaziti u sukobe s braniteljima. Iako se tijekom sastavljanja njegove nove Vlade polemiziralo o mogućem ukidanju Ministarstva branitelja, Plenković je na vrijeme i Medvedovim posredstvom odustao od tog suicidalnog manevra, u Medvedovu prošlom mandatu donesen je novi Zakon o braniteljima kojim su njihova prava u cijelosti namirena pa je jasno da ni od ratne odštete s kojom ga braniteljske udruge pritišću neće bježati.
Pritisak branitelja
Premijerovi suradnici podsjećaju kako je on i uoči Vučićeva posjeta Zagrebu ustvrdio da je interes Hrvatske taj da se o ratnoj odšteti vodi briga, to je uostalom Vučiću i tijekom tog posjeta natrljao na nos. U međuvremenu je bivši ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković ugostio srpsku ministricu pravosuđa Nelu Kuburović, no kako on u pravosuđu nije ostavio nikakav kvalitetan trag, tako ni ovo pitanje nije otvorio.
Stoga se Plenković pouzdaje u mladog ministra Malenicu, ali i kolegu Medveda u čijem resoru planiraju izbjeći braniteljski pritisak i ugostiti predstavnike Marasove udruge na sastanak na kojem će premijer, ali i predstavnici ministarstva branitelja saslušati njihove prijedloge o ratnoj odšteti koja je zapravo iznimno kompleksna problematika, budući da je Međunarodni sud u Haagu 2015. odbacio hrvatsku tužbu protiv Srbije za genocid.
No pravni stručnjaci upozoravaju kako je tad u presudu ušla rečenica u kojoj sud odobrava objema stranama da nastave suradnju te razmotre nuđenje prikladnih reparacija žrtvama zločina. Te međunarodne preporuke na ovim područjima ne znače previše, zna to vrlo dobro pravnik Pero Kovačević, zamjenik predsjednika Udruge pravnika Vukovar 91, koji godinama u javnom prostoru progovara o procesima odštete zatočenicima koncentracijskih logora. Kako kaže, udruga je još prije 12 godina podnijela kaznenu prijavu za procesuiranje ratnih zločina u logorima na području Srbije, nakon toga u dvama su navratima bili u tužiteljstvu za ratne zločine, ali to nije urodilo plodom budući da u Srbiji nema političke volje za rješavanjem ovog problema.
„Mi smo prije tri godine podnijeli njihovu Ustavnom sudu tužbu za nepostupanje, ako se ni po tom pitanju ništa ne dogodi bit ćemo prisiljeni podnijeti tužbu sudu za ljudska prava u Strasbourgu”, najavljuje Kovačević koji smatra da bez procesuiranja počinjenih ratnih zločina u logorima nema mogućnosti rješavanja pitanja naknade štete. U ovom trenutku oko 400 bivših logoraša podnijelo je građanske tužbe redovnim sudovima u Srbiji, napominje pravnik te podsjeća kako tužbe za naknadu štete građanskim sporovima na sudovima ne nailaze na „zeleno svjetlo” budući da sudovi uglavnom u takvim situacijama odbijaju rješavati „prethodno pitanje” koje je jako bitno. „To je pitanje konkretne odgovornosti Srbije i oni u biti manje-više politički postupaju i odbijaju zahtjeva kao neosnovane”, objašnjava Kovačević te upozorava i na dvije presude u kojima su srpski sudovi potvrdili postojanje logora. To bi trebala biti i dobra baza Hrvatskoj da konačno kao država počne pravno i diplomatski poduzimati konkretne korake u ovom slučaju.
Tri načina
„Kad pripadnici nečije vojske i dijelovi te vojske počine djela ratnog zločina, odgovornost je na državi čija je vojska. Crna Gora za logor u Morinju dala je odštetu hrvatskim braniteljima 100 eura po danu boravka u logoru, a civilima 200 eura”, navodi pravnik Kovačević, dok je Sačić u Saboru progovorio o ratnoj odšteti od 43 milijarde eura.
Što se logoraša tiče, Kovačević nudi tri načina na koja se ta situacija može riješiti. „Jedan je od načina da se počne postupati prema našoj kaznenoj prijavi i krene procesuirati ratne zločine u Srbiji. Kad se riješi to pitanje, automatski nakon pravomoćne presude u kaznenom postupku stvara se pravni okvir, i to je pravno-tehničko pitanje da svi naši zatočenici u logorima u Srbiji mogu podnijeti zahtjev za odštetu. Druga je pravna situacija da Srbija donese poseban zakon kojim će riješiti to pitanje odštete, i treća pravna situacija jest da Srbija i Hrvatska sklope međudržavni ugovor gdje će riješiti pitanje odštete”, tumači ovaj pravni stručnjak.
O ratnoj šteti u svojim je javnim istupima nerijetko progovarao bivši HDZ-ov ministar Andrija Hebrang, govoreći o tome kako je za njezin izračun odgovorna stručna skupina koju je formirao pokojni Praljak. „Bila je vladina komisija koja je izbacila tragikomičan podatak da je srpska agresija nanijela Hrvatskoj štetu između 40 i 60 milijarda dolara, računali su samo izravnu štetu, ali je neizravna mnogo veća. Ne smiju se u obzir uzeti samo vrijednosti objekata srušenih srpskim granatama. Što je s BDP-om koji osam godina, zbog rata, nije rastao nego padao? U ratu smo izgubili između sedam i devet godišnjih BDP-a. Do tog je podatka došla jedna stručna, nevladina skupina koju je oformio Slobodan Praljak”, tvrdio je svojedobno Hebrang u razgovoru za Dnevno.hr.
Tad je ujedno objasnio kako je njegovo područje u toj skupini bilo da izračuna štetu u zdravstvenom sektoru, no on je pratio i ono što su ostali kolege utvrdili na svojim područjima pa su došli do toga da je ukupna ratna šteta, izravna, ali i neizravna, oko 250 milijardi dolara. „To je logičan iznos, pa samo zato što osam godina zbog srpskih tenkova skoro da nije bilo turizma izgubili smo barem 40 milijardi dolara. Bez koliko smo tek investicija ostali jer strani poduzetnici nisu htjeli ulagati u ratnu Hrvatsku”, pitanja su koja je postavljao bivši ministar, no do danas od nadležnih konkretan odgovor, pa ni konkretna strategija za naplatu nisu predstavljeni.
Ratna statistika
O basnoslovnom iznosu od 252 milijarde dolara svjedočio je i povjesničar Ante Nazor, napominjući da u taj broj ulaze i oni gubitci koji su nastali kao posljedica rata u Hrvatskoj u kojoj je stradalo čak 183 tisuće stambenih objekata, što je tek dio ratne statistike. S tom je ratnom statistikom dobro upoznat i Ljubo Jurčić, koji je u svojim javnim nastupima podsjećao i na 300 tisuća ljudi koji su ratnih godina ostali bez posla.
Ministarstvo rada i socijalne skrbi te Državna revizija za popis i procjenu ratne štete još su 2006. napravili opsežan dokument s točnim izračunom počinjene izravne materijalne štete za uništenu imovinu i nematerijalnu štetu koja se odnosi na žrtve i stradalnike rata te branitelje po raznim osnovama, a tom računicom utvrđeno je da počinjena izravna ratna šteta u Hrvatskoj za razdoblje od 1990. do 1999. godine iznosi oko 32 milijarde eura, dok su ukupni izdatci za žrtve i ratne stradalnike, ali i branitelje po raznim osnovama prelazili 36 milijardi kuna, s godišnjom tendencijom rasta od 4,578 milijardi. Tako se u 2017. godini dug neizravne štete popeo na oko 82 milijarde kuna.
Statistika također kaže da je Hrvatska u Domovinskom ratu imala 13.583 poginulih i nestalih te 37.180 ranjenih. Na spomen ove statistike, ali i na sam spomen ratne odštete srpska se politička scena digne na noge, pa je za očekivati da će tamo tako biti i sad kad se u novoj Plenkovićevoj vladi počelo govoriti o ovoj temi. No, u braniteljskim krugovima kažu kako baš Plenković u srazu s Vučićem ima snažno oružje u rukavu pa tako podsjećaju na mogućnost blokade Srbije na putu u članstvo u EU, a ratna odšteta na tom putu mogla bi im se i trebala postaviti kao jedan od preduvjeta za hrvatsku potporu.
To uistinu nije nemoguća opcija jer nema popisa određenih uvjeta koje neka članica EU-a smije ili ne smije tražiti od druge države, Slovenci su primjerice tijekom naših pristupnih pregovora postavljali uvjete sa znatno manje pravne osnove nego što je to slučaj s ratnom odštetom. Pred Plenkovićem tako stoje povijesne mogućnosti, ali i povijesna prilika koju bi on doista mogao iskoristiti. Uspije li u sukobu s Vučićem isposlovati ratnu odštetu, do kraja života moći će vladati državom i uživati potporu branitelja. Znaju to i on i Medved, u čijem se resoru očito ozbiljno misle pozabaviti ovom temom.