‘PLENKOVIĆ NIJE SHVATIO JEDNU STVAR – Jednom kad ovo zlo prođe, nitko neće pitati koliko je koštalo, uspjeh će se mjeriti po broju mrtvih!’

Hrvatska i Luksemburg su jedine države u Europskoj Uniji u kojima je incidencija zaraženih na 100 000 stanovnika u dva tjedna prešla broj od tisuću, čime su zasjele na vrh država po zaraženosti koronavirusom! Do tuda je, dakle, dosegnula hrvatska spektakularna priča o tome kako smo još u lipnju, kako nam je poručio premijer, „pobijedili koronavirus“.

Varaždinska županija je još prošli tjedan bila na samom vrhu zaraženih regija u Eurupskoj uniji, a druga po broju zaraženih regija u Uniji je bila Međimurska županija. Župan Posavec je izjavio da bi Hrvatska imala neke druge brojke kada bi se u cijeloj zemlji testiralo onoliko koliko testira Međimurje. Posavec je precizirao da bi Hrvatska morala testirati dnevno 20 000 ljudi da bi dosegnula standard testiranja koje ima Međimurska županija, sugerirajući da bi se tek tada vidjelo pravo stanje nacije.

Hrvatska testira dva do tri puta puta manje od međimurskog prosjeka. Da testira 20 000 ljudi nema puno sumnje da bi ove brojke bile znatno gore! Hrvatska naime uporno testira bitno manje od drugih europskih država, što znači da mi po svoj prilici cijelo vrijeme uopće nemamo adekvatne pokazatelje o zaraženosti. To dakako ne može biti slučajno! Ali i sa takvom politikom testiranja probili smo se na sam neslavni vrh najzaraženijih država u Europskoj Uniji!

I sada, kad je jasno da je naš model zdravstvene zaštite propao, sada kad nam dnevno umire najmanje 50 ljudi, a to je za Hrvatsku zastrašujuća brojka, čak ni sad ne konstatiramo gdje smo pogriješili, tko je krivac, niti smjenjujemo nesposobne! Niti uopće priznajemo da smo negdje i u nečemu pogriješili! To je kao u slučaju pucnjave na Banskim dvorima. Evidentno je da je policijska zaštita Markovog trga bila katastrofalna, evidentno je da je premijer javno priznao da je upozorio ministra unutarnjih poslova još kad su mu one lubenice istresli pred vrata, da se mora policijski bolje osigurati Banske Dvore, ali kad se katastrofa dogodila, premijer je odmah rekao da nikakve odgovornosti Božinovića nema! Niti će se od njega tražiti odgovornost! U situaciji u kojoj je odgovornost ministra unutarnjih poslova notorna!

Što je naslijeđe komunizma ako ne ovakva reakcija? Demokracija može, ali ne za sve, rekao bi Tito, odgovornost može, ali ne za moje najbliže ideološke suradnike, poručuje Plenković glede pucnjave na Banske dvore! Pa onda može i ona pucnjava na Markovom trgu bez bilo čije odgovornosti! Zato se niti sada kad smo u Europi među najzaraženijima, neće tražiti nikakva odgovornost ministra zdravstva Beroša, jer je njegova ideološka konstrukcija savršena za Plenkovića taman da ovdje dnevno od korone umire 100 Hrvata!



Kao što se nikad od Kujundžića nije tražilo da položi računa za enormno zaduženje zdravstva! Niti reforma! Jer je ideološki uvijek čvrsto stajao uz Plenkovića! Osim toga, analiza moguće Beroševe krivnje sigurno bi dovela i do Plenkovića pa je najbolje ne talasati. I jer je tome tako, niti se nešto kapitalno mijenja, niti se traže krivci, niti se želi učiti na greškama! Plenkovićeva kadrovska politika, do te je razine naime ideološki uvjetovana, da je on čak i znanstveni savjet Vlade sastavljao primarno po ideološkim, a ne isključivo po stručnim kriterijima.

Tamo imate neke ljudi koji nikakve veze nemaju niti sa epiodemiologijom, niti sa virusologijom! Ali, ti isti redovito hvale premijera i nikad ga neće napasti! Zato su tamo i dospjeli. Sve vam je to, kad ogolite, totalna kopija socijalističkih uzusa! Recimo, u znanstvenom savjetu Vlade nema niti jednog stručnjaka iz područja intezivne medicine iz Hrvatske, što je mimo pameti uzmemo li kontekst problema koje donose najteži slučajevi covida. Svjetska pak, a naročito europska iskustva, pokazuju da su se s pandemijom uvijek najbolje nosile zemlje koje su imale hrabru upravljačku strukuturu, koja se oslanjala isključivo na struku!

Ali, dok Angela Merkel Nijemcima iskreno kao i Macron Francuzima kažu – ljudi sad je teško, biti će još gore, ali ako se budemo držali restriktivnih mjera na proljeće će sigurno biti bolje – kod Plenkovića je već sada dobro, a sutra će biti još bolje! Nikad nije loše! Čista socijalistička matrica. Nikad nije loše! Uvijek može bolje, ali ni sad nije loše! Tog se modela drži čak i sad kad je notorno da smo sa Luksemburgom najgori u Uniji! Ali, Plenković tako predočava i gospodarsku situaciju: uvijek spominje more uspjeha i naprednih brojki, ali nikada ne čujemo da smo 26. od 27 država po snazi kupovne moći svog standarda. A po čemu običan čovjek može mjeriti svoju plaću i standard, ako ne po kupovnoj moći?

Žurim reći da je Plenković ovog proljeća na covid reagirao sjajno: brzo, srazmjerno efikasno, makar je tu bilo grešaka, ali cijeli svijet se učio pa se i te početne greške mogu razumijeti. Ali ne i njegov faraonski stav pred ljeto kada je cijeloj Hrvatskoj poručio: “Hrvatska je pobijedila covid 19, ova Vlada je pobijedila covid 19“! Ali, to je taj gard: sad možda imamo problema, ali mi smo uvijek najbolji, a samokritika ne prelazi staru neokomunističu sintagmu „uvijek može bolje“.

Danas, kad smo na vrhu Unije po broju zaraženih, bilo bi čestito priznati „pogriješili smo, negdje smo sigurno pogriješili, ako smo najgori u Europskoj Uniji“. Ali, to nikada neće čuti od Plenkovića, kao što nikada takvo priznanje niste mogli čuti od komunističkih velmoža! Dakle, poklonili smo se Vladi i stožeru na proljetnim uspjesima, ali možemo li, smijemo li reći da su podbacili na jesen?Ili je ta teza suspektna „radikalizacija društva“?

Pogledajte u tom smislu kako su se druge države držale u kriznim trenutcima, a što je radila Hrvatska. Čim se broj novozaraženih počeo udvostručavati na svakih sedam dana, brojne europske zemlje, svjesne što im se sprema, promptno su krenule sa rigoroznim mjerama. Kako mi testiramo ponajmanje u Uniji, mi smo tu dramaturgiju već i stoga posvijestili nešto kasnije! No, puna statistika je još početkom listopada pokazivala da nam slijedi sve ono što su zemlje poput Češke, Francuske i Španjolske primjerice doživjele i da je nemoguće da se samo mi izvučemo.

Zatim pogledajmo čudne relacije glede brojki. Cijelo vrijeme se govori da imamo 800 respiratora, dapače, da smo naručili još i dodatne. Da bi nam župan Čačić rekao da je kupio pet respiratora u trenutku kad početkom studenog imamo oko 120 ljudi na respiratorima. Gdje su drugi respiratori? Zašto ih varaždinska županija mora kupovati?

Da bi onda još i stigla informacija da je ministarstvo ovih dana obznanilo da je kupilo novih 10 respiratora za KB Dubrava! Na taj dan imali smo zauzetih 223 respiratora po dnevnom tisku. Čekajte, gdje je dakle ostatak?

Slično je s brojem kreveta na intezivnoj njezi. Kod nas se uporno tvrdi da imamo 1400 kreveta na intezivnoj njezi, ali nikako da vidimo statistiku gdje se sve nalaze nalaze ti kreveti. Ako mi imamo uistinu 1400 kreveta na intezivnoj njezi, to je super, jer smo u tom slučaju mi europski prvaci u tome, ali zašto uporno ne možemo čuti gdje se sve nalaze!

Pozivajući se na njemačke analize, Goranko Fižulić je ovih dana naveo da je stopa smrtnosti od covida u njemačkim bonicama 22 posto, dok je u hrvatskim bolnicama 32 posto, te da je u Njemačkoj na respiratorima umrlo 53 posto pacijenata, a u Hrvatskoj je na respiratorima umrlo tada preko 80 posto pacijenata.

Kako je to moguće? Uslijed čega ovako veća smrtnost u Hrvatskoj? Da nije na tragu odgovora na to pitanje važno Fižulićevo pitanje kako je moguće da u KB-u Dubrava na 400 pacijenata rade samo dva liječnika infektologa – jedan na dva sata, a drugi na pola radnog vremena? Koliko njih dvojica realno mogu pomoći toj vojsci pacijenata? Da ta Fižulićeva statistika nije normalna svjedoči činjenica da u bolnici dr. Fran Mihaljević na 270 kreveta radi više od 30 infektologa!

Pogledajte medije, kako su izostavili izvijestiti da su se u 15 od 18 država Unije, koje su poduzele neku vrstu lockdowna, već za dva tjedna pokazivali pozitivni znakovi, govorim o studenom mjesecu. Umjesto toga, dobar dio hrvatskih medija je, inspiriran optimizmom koji je samo vrh vlasti neutemeljeno širio, tvrdio u stilu kako na žalost lockdown vani očito ne daje željene rezultate! Makar su Francuska, Španjolska i Češka, pokazivale već nakon desetak dana evidentne uspjehe svojim lockdownom! Pa Češka je smanjila incidenciju za 63 posto, a Belgija čak za 74 posto! Gdje ste to mogli pročitati?

Ali ste mogli danima čitati o problemima s terasama i kafićima i neviđenim problemima oko toga što se kafići zatvaraju!

U riječ, Hrvatska se na proljeće sjajno nosila s koronom i tu je reakcija Vlade bila sjajna, pomoć gospodarstvu isto tako, s tim da je pomoć u lipnju bila u izravnoj funkciji s parlamentarnim izborima. Nema puno dvojbi kako je u lipnju premijer bio široke ruke i zbog predizborne kampanje. Danas kad smo na neslavnom vrhu po broju zaraženih, danas kad nam lockdown treba kao zraka, danas ga nema jer novca nema, pa između ostaloga i taj novac koji je u lipnju podijeljen, sada kad je kriza na vrhu, očajnički fali.

S druge strane, ministar Beroš, krajnje simpatičan i vrijedan, zapravo je fatalno zakasnio, jer ovo ljeto nije pripremio hrvatsko zdravstvo za jesen, makar je bilo nedvojbeno da nas čeka drugi val korone na jesen. Niz eminentnih stručnjaka i znamenitih liječnika su mu detaljno pojasnili da je nužno napraviti covid odjeljenja po svim mogućim bolnicama, da je nužno preko mirnog ljeta kadrovski ekipirati potpuno zdrobljeno zdravstvo, jer da nema nikakve šanse da pobjegnemo drugom krugu covida. Što reći više od toga da su se dva kata KB-a Dubrava počela uređivati u rujnu umjesto odmah u lipnju? Zakazalo se fatalno i između ostaloga zbog toga imamo ovakav ceh. Plenković nažalost nije shvatio jednu stvar. Jednom kad ovo zlo prođe, nitko neće pitati koliko je koštalo, uspjeh će se mjeriti po broju mrtvih, a mi danas po službenim pokazateljima imamo od covida više mrtvih od Srbije koja ima 7,5 milijuna stanovnika! Na kraju balade je od covida obolio i sam premijer!

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI