Nekad mi se čini da su se krajem osamdesetih mediji više usudili pitati Ivicu Račana i Anđelka Runjića, nego li danas Andreja Plenkovića! Čovjek vodi unutarstranačke izbore u HDZ-u na načelima ispod razine SKH-a osamdesetih, kad su već i komunisti imali dva kandidata, Račana i Družića i ta je strahovlada danas takva da uspijeva ishoditi da se nigdje u Hrvatskoj, osim u Vinkovcima, na tim izborima unutar HDZ-a, ne pojave dva kandidata, nego se glasa kao u jugoslavenskom delegatskom sustavu, za jednog jedinog predloženog kandidata!
Glasati za jednog kandidata jest negacija glasanja, odnosno izbora! Izašli ste na birališta da biste glasovali za jednog jedinog predloženog kandidata?! Što je nonsens, ako to nije? Pri tom, na prvom obraćanju medijima nakon tog antidemokratskog skandala uz šest relevantnih medija koji stoje ispred njega, nitko premijera o tom povratku Hrvatske na razinu ispod 1990. ne pita, ali baš – ništa.
Usto, sva ta plejada HDZ-ovih intelektualaca od Opare do Reinera, od legendarnog akademika Kusića, preko nevinog šefa DKH-a, do čelnika mitske Matice Hrvatske, nitko nema potrebe jedne riječi izustiti! I svi mu tom glasnom šutnjom daju intelektualni alibi! Jer, da je to napravio SDP, čuli biste ih kao “sasvim načelno” prosvjeduju sa svih strana! Kako ne razumijete, drugovi intelektualci, da u toj dvoličnosti tonete u blatu vlastite moralne kaljuže!
Jer, ne samo da se zbog pritisaka koje je sam organizirao i vodio, nigdje, ali nigdje, nisu javila dva kandidata (osim u Vinkovcima). Naime, svi su viđeniji oponentni pozvani na razgovor i pripitomljeni, nego je čak i tamo, na tom jednom jedinom mjestu gdje su postojala dva kandidata, Plenković posve otvoreno, upravo provokativno, javno podržao jednog, ministra Banožića, za HDZ-ova šefa Slavonije.
Što mislite, tko je nakon te intervencije u Slavoniji pobijedio? Dakle, nigdje, ali nigdje u stranci od navodnih 200.000 članova, ni na kojoj razini, nigdje se nisu pojavila dva kandidata. Tamo gdje se to ipak dogodilo kao u Vinkovcima, išlo se s političkom drskošću do te razine da je premijer otvoreno podržao jednog od te dvojice (Banožića) i na prvom pojavljivanju pred medjima, Plenkovića nitko, ali nitko jednog slova o tome nije pitao.
Zamislite da Škoro organizira svoje stranačke izbore s jednim kandidatom? Ili Petrov? Pa zatrpale bi se društvene mreže komentarima, a naslovnice bi se kočile tom temom danima! Naime, ovo je sad kraj novinarstva kako smo ga poimali. To je kraj unutarstranačke i šire demokracije, jer kako vidimo nitko od 200.000 članova HDZ-a, protiv tog povratka u sredinu osamdesetih, nema ništa protiv.
Na unutarstranačke izbore HDZ-a izašlo je 30 posto članstva, što jasno ocrtava broj ljudi koji imaju izravnu korist od politike i to će sutra biti baza onih 16 posto glasova za HDZ na nacionalnoj razini. I zanimljivo, nitko od njih nije imao potrebe reći da nije normalno da glasuju za jednog kandidata! Da se osjećaju kao idioti kad ih se poziva na izbore, a nudi im se jedan jedini kandidat! Između čega birate ako vam je ponuđen jedan kandidat? I onda premijer dolazi pred šest novinara, nakon sjednice sa Zoranom Milanovićem i svašta ga pitaju, ali nitko ništa ne pita za taj demokratski nonsens prvog reda!
Ta medijska lobotomija danas nema pandana u Europskoj uniji. To se do Vučićeve Srbije ne može vidjeti! S druge strane, Hrvatska je glede koronakrize ušla u potpuno nekontroliranu fazu gdje nam se već otvoreno govori kako će bolnice morati birati koga liječiti, a tko će ostati bez liječničke skrbi. I premda je, kako s pravom ističe Jadranka Kosor, kompletna Unija, naročito Njemačka, Francuska, Austrija i Slovenija, uronila u lockdown, jer drugog izlaza nema ako ne želimo brojiti na stotine mrtvih dnevno, Hrvatska se tome protivi! Kada je bilo pet puta lakše s koronavirusom, ovog proljeća, Vlada je produžila lockdown na drugu fazu, jer je to između ostaloga savršeno poslužilo nadolazećim izborima o čemu se isto tako šuti, premda nema dvojbe da je pogotovo produžetak lockdowna pred ljeto, imao primarni predizborni kontekst.
“Podijelim vam plaće za iduća tri mjeseca kada dolaze i izbori, makar koronavirus nije bio ni blizu današnjoj dramatici, jer znam da ćete i to honorirati kod glasovanja!” To je bio refren!
Da je samo zdravlje u toj temi i danas u pitanju, mi bismo imali lockdown kao i pred ljeto. Kao što ga ima praktički kompletna Europa. Naime, sad kad nikakvih izbora nema, a imamo deset puta više i zaraženih i mrtvih, zanimljivo, sad nema lockdowna.
Lockdowna nema osim toga i zato što bi se u njemu prosvjedi protiv lockdowna spojili sa socijalnim i političkim prosvjedima, a Plenković to želi izbjeći pod svaku cijenu. Pod svaku cijenu! Ni o tome ga nitko ne pita, kakva god medijska prigoda bila. Dobro obaviješteni izvori tvrde da je tome tako jer se pomno izabiru i novinari i mediji koji ga uopće nešto mogu pitati, pa onda dakako kroz te filtere (kao nekad!) ne može proći nijedno previše neugodno pitanje. Tako i izgledaju njegove medijske konferencije i obraćanja.
Potpuno ista stvar dogodila se nakon sastanka s predsjednikom Milanovićem. Iz priopćenja koje je odaslano iz Vlade, jučer predvečer, vidi se da su u njemu stavljeni naglasci na neke teme o kojima premijer praktički nikada nije ozbiljno govorio. Riječ je o Hrvatima u BIH, a posebno je zanimljivo da je bila riječ i o položaju Hrvata u Srbiji i Crnoj Gori. O položaju Hrvata u Srbiji ozbiljno se. iz perspektive Vlade. nije govorilo čak ni kada su se ondje zaredali četnički incidenti.
U Vladinu priopćenju sada se eksplicitno kaže da se Vijeće “založilo za osiguravanje reciprociteta u međusobnim odnosima”. Od kuda retorika Šime Đodana u nevinom priopćenju djece komunizma? Nikad, ali nikad nismo čuli Andreja Plenkovića da traži reciprocitet u položaju Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji! Dakle, to je potpuni novum koji se posve sigurno može zahvaliti samo i jedino Milanoviću!
Ta odredba osim toga stavlja u vrlo neugodan kontekst Plenkovića, jer kada bi on bio otac tog prijedloga, odavno bi zatražio konzultacije s Beogradom i nastojao uspostaviti taj reciprocitet. Najava da će hrvatski predstavnik iz Vojvodine, Žigmanov, postati dio Vučićeve Vlade, da se odmah razumijemo, nije reciprocitet koji uživaju Pupovac i njegova svita. Ni u novcu, ni u nekretninama, ni u medijima (Novosti), ni u broju državnih tajnika! Zahtjev za “recipročna prava”, ali baš „”recipročna prava”, jest najveća moguća kritika koja se mogla izgovoriti Plenkovićevoj Vladi kojoj je srpska manjina do te razine ključni koalicijski partner da je njihov lider cijeloj Hrvatskoj, praktički u ime iste te Vlade, najavio čak i pravo udomljavanja za istospolne zajednice!
Od Zorana Milanovića ćemo zacijelo ovih dana čuti drugu stranu tog maratonskog sastanka, ali i prije negoli ga čujemo, danas je posve razvidno da je Milanović uza sve ograde koje se prema njemu trebaju i moraju postaviti, jedina aktualna institucionalna brana potpunom autokratskom modelu kojeg Andrej Plenković uspostavlja u svim relacijama hrvatskog društva. Pogledajte kako je, primjerice, slagao članove znanstvenog savjeta.
Tamo imate članove koji nemaju baš nikave veze s epiodemiologijom, ali jednako nemate ni kontroverznog Đikića koji nesumnjvo ima reference, kao što nemate ni prof. dr. Andriju Hebranga, višestrukog ministra zdravstva i ratnog ministra zdravstva, današnjeg profesora emeritusa! Ne, ne može! Dakle, nisu kriteriji stručnost, nego poslušnost! Ako se do zadnjeg zareza ne slažeš s njegovom politikom, ne možeš biti član znanstvenog savjeta Vlade, gdje je Hebrangu nesumnjvo mjesto!
Što je autoritarizam koji ide prema totalitarizmu, ako ne ovo? Da vam nije mjesto ni u Vladinu znanstvenom savjetnom tijelu, iako imate sve biografske podatke da tamo sjedite, samo zato što niste apologet ukupne premijerove politike! Ali, ni o ovim relacijama nikada ga nitko u ovoj medijskoj Orwellovoj Hrvatskoj nije pitao. Jer, ne smije ga pitati!
P.S.
Glede šutnje na jučerašnju izjavu srbijanskoga predsjednika Vučića, kako je patrijarh Irinej zaslužan jer je “uvjerio Papu Franju da Stepinac nije svetac”, ne znate što je gore: šutnja Kaptola ili šutnja Banskih Dvora!
Kako kaže jedan moj prijatelj: politički gledano, da nije premijer, Plenković bi politički, komotno mogao biti zagrebački nadbiskup!
Sjeća li se i jedan od njih dvojice da je isti taj Irinej jedva osam dana prije Oluje usred Knina bodrio i grmio :”Braćo, morate se do kraja boriti za srpsku Dalmaciju”? Niti to pamte, niti ga tako poimaju… Jer, ovo nije hrvatska država, ovo je bivša Socijalistička Republika Hrvatska. Samo su papiri na državu Hrvatsku. Da tome nije tako, diplomatski i politički, sve bi gorjelo nakon tih Vučićevih riječi!