Premda premijer Andrej Plenković ima širok krug suradnika i raznih savjetnika, mali je broj onih koji uživaju njegovo bezrezervno povjerenje. U krug ljudi od premijerova posebnog povjerenja odnedavno je ušao poznati menadžer Damir Vanđelić, čovjek čiju dugogodišnju poslovnu karijeru krase razne pozicije, ali i čovjek koji se sve donedavno nastojao držati podalje od medija.
Kako je ušao u krug ljudi od Plenkovićeva posebnog povjerenja, tako je i Vanđelićeva medijska eksponiranost porasla, a upućeni svjedoče kako su njegovim angažmanom posebno zadovoljni u HDZ-u, u kojem kažu da je on idealan profil za ministra gospodarstva. Tko je predsjednika Vlade zbližio s ovim samozatajnim menadžerom formalno nije poznato, no neformalno se po HDZ-ovim kuloarima može čuti kako ih je spojio vječni i sveprisutni konzultant Mate Granić.
Međutim, njihov odnos u međuvremenu je prerastao u ozbiljnu suradnju bez posrednika. Da je njihova suradnja uistinu konkretna, potvrdilo se njegovim izborom na čelo zagrebačkog Fonda za obnovu od potresa, osim toga, prije desetak dana Vanđeliću je potvrđen mandat na čelu Nadzornog odbora Ine, a upućeni tvrde da je on Plenkovićev ključni kadar za dominaciju nad energetskim sektorom.
Vladin čarobnjak
Dok Plenković vodi interne političke bitke, zagrebačka, pa i hrvatska javnost očekuje da Vanđelić svoje menadžersko iskustvo pokaže na obnovi glavnoga hrvatskog grada. Očekivanja su nedavno porasla jer je, osim Zagreba, potres pogodio i petrinjsko područje, a postoji mogućnost da Vanđelićev zagrebački Fond na sebe preuzme i taj dio posla obnove. Doima se tako da je Vanđelić svojevrsni Superman koji pokriva bezbroj aktivnosti i rukovodi nizom ozbiljnih i odgovornih poslova poput kakvog čarobnjaka.
Kako zasad stvari stoje, na razini čarolije bit će i rušenje dugogodišnjega zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, koji po svemu sudeći ni na nadolazećim lokalnim izborima neće imati adekvatnog protukandidata. Premda se baš Vanđelić spominjao u kontekstu kandidature za zagrebačkoga gradonačelnika, dio HDZ-ovaca vjeruje kako to tog angažmana ipak neće doći iz dva razloga. Prvo, Plenković menadžera Vanđelića treba za veće poslove i projekte, a drugo, premijer je odlučio poštedjeti Bandića te mu, koliko je to u njegovoj moći, ostaviti mogućnost da osvoji i sedmi uzastopni mandat.
Zagrebački mandat osvajat će se i kroz obnovu grada koja, bez obzira na sva obećanja, europsku pomoć i ostale najave, uvelike kasni. Da vladajući doista tapkaju na mjestu u pogledu obnove glavnoga grada, potvrđuje se i iz toga što je Vanđelić zapravo privremeni ravnatelj Fonda, a on je pak na konferenciji za novinare održanoj krajem prosinca najavio da će osobno aplicirati na poziciju ravnatelja.
Pozicija ravnatelja nosi sa sobom plaću od oko 14 tisuća kuna, ravnatelju će se u Fondu, koji se još formira, pridružiti drugi menadžeri te stručnjaci različitih profila. Fond je ujedno i proračunski korisnik, a tek krajem prosinca pokrenuli su internetsku stranicu na kojoj se nalaze svi potrebni dokumenti. Iako se službeno ne zna tko će biti ravnatelj Fonda, Vanđelić je nedavno za svaki slučaj podnio ostavku na poziciju člana Nadzornog odbora Croatia osiguranja kako se ne bi našao u potencijalnom sukobu interesa. Upravno vijeće Fonda, osim ravnatelja, trenutno još traga i za zamjenikom ravnatelja Fonda.
Zakašnjela reakcija
Proces obnove Zagreba moglo bi produljiti i to što još nije donesen pravilnik Fonda, a nije napravljena ni njegova sistematizacija, kao ni sistematizacija radnih mjesta. Ne treba zaboraviti da je od zagrebačkog potresa prošlo devet mjeseci. Usporedbe radi, u potresu koji je Zagreb pogodio davne 1880. godine čak 80 objekata obnovljeno je u prvih mjesec i pol dana. Ako se tako sporo obnavlja Zagreb, razumno je postaviti pitanje koja je sudbina mnogo siromašnije Petrinje, a upućeni smatraju kako bi se država ondje po hitnom postupku trebala prihvatiti posla.
Prema riječima ekonomskog analitičara Ljube Jurčića, uz ozbiljan angažman, Banovina bi se mogla obnoviti za najviše godinu i pol dana. No, da ozbiljnog angažmana nema ni u Zagrebu, potvrdio je u razgovoru za Dnevno poznati arhitekt Otto Barić. “Nisam zadovoljan cjelokupnim pristupom toj obnovi. Trebalo je svaki pojedinačni objekt sagledati, trebalo ga je arhitektonski snimiti, trebalo je obaviti statičku procjenu, trebalo je izraditi projekt sanacije. To su stvari koje traju barem šest mjeseci, taj projekt sanacije trebalo je dati i revidentu da ga pregleda”, govori Barić.
Arhitekt objašnjava kako su to nužna četiri koraka, a za 99 objekata u Zagrebu nije napravljen ni jedan. Tek je tu i tamo netko tko je sam mogao platiti sanaciju zaista nešto i učinio. “Dosta hodam po gradu pa gledam, ljudi su zabatne zidove relativno solidno pokrpali, stavili su serklaže, armirano-betonske, međutim, od tog zadnjeg kata prema dolje, znači, od tavana prema dolje ništa se nije dogodilo”, objašnjava Barić te dodaje da takva sanacija nema puno smisla jer ako se ne sanira cijela zgrada, kao da se ništa nije ni radilo. “Ako od šest vlasnika dvojica nešto ne naprave, to je kao da nitko ništa nije napravio. Cijela kuća je jedan statički sustav koji funkcionira”, kaže Barić te napominje kako bi potres nalik na onaj petrinjski Zagrebu donio i do petstotinjak mrtvih i ranjenih, a sve načete kuće bi se srušile.
Zakonski problemi
Problematična je za Barića i regulativa obnove od potresa. “Jedan zakon nam je potreban, nisam shvatio ni kada su donosili zakon zašto su ga ograničili na Zagreb, ali dobro, tako je, kako je. Treba nam jedan zakon u slučaju takve nepogode. I druga stvar, još za taj zakon fale provedbeni akti”, upozorava Barić pa objašnjava da se bez provedbenih akata zakon ne može provoditi. Provedbeni akti i pravilnici određivali bi tko naručuje projekt, od koga te tko ga smije izvoditi ili revidirati.
Na zakonodavnu problematiku upozorava i pravnik Pero Kovačević. Naime, petrinjski potres otvorio je pitanje Zakona o obnovi koji je nedavno izglasan, a koji se odnosi na područja Grada Zagreba i Krapinsko-zagorske županije, i to isključivo na područja koja je potres pogodio 22. ožujka. Prema tom zakonu, stanovnici Sisačko-moslavačke županije nemaju pravo na pomoć države.
“Ja sam još tada upozoravao da to nije dobro i da nama treba trajan zakon jer privremena zakonska rješenja, kao što vidite, nisu od koristi”, objašnjava naš sugovornik te naglašava da nam je potreban zakon koji će biti univerzalno primjenjiv kako sada, tako i u doglednoj budućnosti. Država obnavlja imovinu građana, no baš zato treba imati unaprijed definirane kriterije po kojima se to čini.
Podsjetimo, zakon kojim je regulirana obnova Zagreba na snagu je stupio pola godine nakon potresa, a u rujnu je rečeno da će obnova trajati godinama. Posao koji bi trebao trajati godinama Plenković je oslonio na svojeg novog saveznika i savjetnika Vanđelića, čovjeka koji je prije ulaska u Nadzorne odbore Ine i Croatia osiguranja bio direktor investicija Adris grupe u kojoj je upravljao portfeljem vrijednim više od osam milijardi eura.
Branitelj i menadžer
U Adris je ušao početkom dvijetisućitih, a prije toga bio je u Interbrewu i Plivi, odakle mu je i krenula karijera. Završio je Fakultet strojarstva i brodogradnje, stekao MBA titulu na sveučilištu u Liverpoolu. Prije nego što je završio fakultet, Vanđelić je pola godine proveo u srpskom zatočeništvu, i to baš kao ratnik s područja Banovine. Javnost ga je zapazila i kada ga je bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u vrijeme političke krize vezane uz formiranje koalicijske vlade Mosta i HDZ-a predlagala za privremenog premijera. Spominjan je i kao potencijalni Mostov kandidat za mandatara, no tu poziciju preuzeo je nezaboravni Tim Orešković.
Suborci ga opisuju kao obrazovanog čovjeka, domoljuba i vjernika, dok je njegova vizija idelane države bazirana na religiji, pravnoj i obiteljskoj državi te administrativnim vlastima koji se međusobno povezuju kao stupovi. Zanimljiv je pomalo zaboravljen razgovor koji je Vanđelić nekoć vodio s kolegama s braniteljskog portala u kojem se, uz ostalo, dotaknuo vječne teme lustracije, zagovarajući njezinu provedbu. “Trebalo bi provesti takvu lustraciju, trebalo bi znati tko su dezerteri, tko je radio za, a tko protiv države. Primjerice, u državnim službama ne bi nikako mogli raditi oni koji se nisu odazvali službeno upućenom pozivu za obranu države. No to ne smije biti glavni prioritet i jedini cilj”, rekao je Vanđelić te naglasio kako se nismo na valjan način riješili braniteljska pitanja.
“Nismo se razračunali na pravi, zdrav način i to će biti ogromno područje, osobito za manipulatore kratkoročnih interesa svake vrste. Dosad nisam prepoznao političara koji bi se primio rješavanja tog problema. Istina, vlast koketira s braniteljima. Vlast zaista nešto i daje braniteljima. Vidite, stalno se netko slika s ključevima braniteljskih stanova”, rekao je Vanđelić za braniteljski portal. Od tog intervjua do danas očito se mnogo toga promijenilo. Vanđelić je, izgleda, u Plenkoviću i ministru Medvedu prepoznao ljude koji se skrbe za branitelje, oni su mu zauzvrat u ruke dali fond koji odlučuje o sudbinama tisuća ljudi koji su ostali bez krova nad glavom, a ovaj menadžer Plenkoviću je savršeno pokriće i za sve one koji kažu da njegova politika nije dovoljno konzervativna. Može li konzervativnije i domoljubnije od menadžera koji je prošao kroz srpske rovove?