Partizani, ustaše, desni, lijevi, vjernici, ateisti – niz je to podjela na kojima se posljednja dva desetljeća posredovanjem politike cjepka hrvatsko društvo. Na tim podjelama hrvatska politika opstaje, a ona uvijek ista lica koja nerijetko problematiziramo zahvaljujući tim podjelama i danas upravljaju našim životima. No, posljednji medijski napisi, razne analize, ali i aktivnosti na društvenim mrežama daju naslutiti da je koronakriza u Hrvatskoj, uz kolaps ekonomije i zdravstvenog sustava, donijela novu podjelu. Tako se građani dijele na one koji vjeruju struci i planiraju se cijepiti i na one koji su nešto skloniji različitim teorijama i stoga imaju otpor prema cijepljenju protiv pandemije koja je na koljena bacila cijeli svijet.
Krivi potezi
Svjestan toga da je u Hrvatskoj podjela između pobornika i protivnika cijepljenja jedna od najizraženijih u Europi, premijer Andrej Plenković u dogovoru sa svojim europskim šefovima, ali i najbližim suradnicima, odlučio se na kampanju kojom se planira promovirati dobrobit cjepiva protiv Covida-19. Cilj je na cijepljenje ponukati više od 70 posto građanstva jer samo tako cijepljenje ima smisla. No, isto tako Plenković zazire od toga da ga se naziva političarom koji provodi represiju nad građanima pa cijepljenje neće biti obavezno premda su ga na to nagovarali ministar Božinović i predsjednik Milanović. Skeptični građani polako, ali sigurno zbrajaju prve krive poteze u kampanji za cjepivo koje je zasad u malim količinama, 9750 doza, pod posebnim osiguranjem stiglo u našu zemlju. Mnogi kažu kako je prvi pogrešan potez povukao Vili Beroš koji je rekao da se on neće cijepiti jer je koronu prebolio pa će cjepivo prepustiti onima kojima je potrebno. Istini za volju, ni Beroš ni Plenković doista se ne moraju cijepiti jer su koronu preboljeli, kao i dobar dio Vlade, međutim, pomalo nezgodno zvuči to da se ni jedan Vladin dužnosnik u svrhu promocije cijepljenja nema namjeru podvrgnuti tomu. Kako se promovira cjepivo, vladajući su mogli vidjeti na primjeru grčkog premijera koji se među prvima u svojoj zemlji odlučio cijepiti, učinio je to i češki premijer Andrej Babiš, ali i slovačka predsjednica Zuzana Čaputova. Kod nas nitko iz vlasti nije htio pod iglu, što doista jest kritična poruka koja se šalje zbunjenim građanima dok vladajući u isti mah na reverima svojih odijela nose bedževe s natpisom “Misli na druge, cijepi se”. To je ujedno i glavna poruka kampanje kojom se nastoji potaknuti što više građana na cijepljenje koje je počelo 27. prosinca. Autor slogana, ali i kompletne kampanje koju je uz Plenkovićev blagoslov pokrenuo Hrvatski zavod za javno zdravstvo dizajner je i komunikacijski stručnjak Boris Malešević, na čijem je angažmanu inzistirao premijer Plenković.
Predmet sprdnje
Uz to što je u medijima poznat zbog svoje uloge u masonskim organizacijama, Malešević je znan i kao jedan od posjetitelja kontroverznog Kovačevićeva kluba u Slovenskoj ulici, iz kojeg je buknula afera Janaf, ali i iz kojeg je predsjednik Milanović počeo kampanju na kojoj je Malešević radio. Radio je, doduše, Malešević u ranijim kampanjama i za premijera Plenkovića, ali i za zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića, no uza sav taj rad i političko iskustvo koje ima, teško da je mogao predvijeti da će na kutiju od cjepiva koje je friško stiglo u našu zemlju sjesti Krunoslav Capak. Prvi čovjek Zavoda preko noći je postao nacionalni predmet sprdnje, a među skepticima se ujedno pojavila teorija o nepravilnom rukovanju cjepivima. Ubrzo potom u obranu šefa Krunoslava uključuju se njegove zamjenice koje kažu da je Capak sjedio na praznoj kutiji. Suludo objašnjenje dovelo je do novog vala ismijavanja, a u polemiku se uključio i Plenković koji je javno rekao kako Capak ima njegovo povjerenje. No, baš onda kada Plenković javno istupa tvrdeći da netko uživa njegovo povjerenje, to znači da se povjerenje srušilo kao kula od karata. Kako tvrde premijerovi suradnici, Plenković mrzi situacije u kojima je prisiljen nekoga braniti, a takvu situaciju u jednoj od najvažnijih kampanja u povijesti njegove vlade sada mu je priredio Capak koji i inače nesmotrenim potezima i izjavama svoje kolege dovodi u nezavidan položaj. Upućeni kažu da je Plenković pobjesnio kada je vidio Capakovu sliku na kutiji, nakon toga kontaktirao je i Božinovića koji je pokušao opravdati taj čin Capakovom euforijom, no baš kao što u javnom prostoru ta opravdanja nisu pala na plodno tlo, tako su i kod Plenkovića izazvala gnjev jer on od kampanje očekuje da bude vrhunska, uigrana i profesionalna. Ovakvi sitni, ali bitni gafovi zasigurno tome ne idu u prilog, međutim, postoji i dio analitičara poput Igora Peternela koji ne misle da je u ovom slučaju riječ o gafu. “Ne, to uopće nije gaf. Pa krenula je marketinška kampanja ‘Misli na druge: cijepi se!’, to je jedan veliki PR projekt koji je, vjerojatno, dobro plaćen i, nadam se da je prošao javnu nabavu i sve što je trebao“, upozorava analitičar iz Domovinskog pokreta.
Stvara probleme
“Ne mislite valjda da se Capak sam sjetio, kao slučajno, sjesti na kutiju i zamoliti nekoga da ga fotografira? To su bedastoće, to je i zamišljeno da bude ‘poluincident’, da se o tome raspravlja, da se širi društvenim mrežama, a zapravo je riječ o podsvjesnom približavanju cjepiva građanima. Građanima se poručuje da su Capak, a onda i Plenković, zaslužni što su nam pod bor stavili cjepivo. Prave PR kampanje uvijek idu u podsvijest mete kojoj se obraćaju, to se tako radi i to je dobro, to se željelo postići“, smatra Peternel, koji vjeruje kako je organizator ove akcije želio da se na ovaj način popularizira cjepivo iako on osobno nije siguran koliko je Capak bio svjestan da će mu se nakon toga izrugivati na društvenim mrežama.
Peternelovo mišljenje ne dijele u HDZ-u, u kojem se u posljednje vrijeme sve intenzivnije pitaju što se događa s Capakom koji je na početku pandemije bio jedna od najstabilnijih figura Stožera. Šef Zavoda djelovao je postojano i stabilno, a onda je uslijedio niz poteza kojima je srozao svoj kredibilitet. Bilo bi dobro da on doista radi s nekim komunikacijskiim stručnjakom, upozoravaju naši sugovornici iz vladajuće stranke pa podsjećaju da je on HDZ-u probleme počeo stvarati još otkako je izgovorio da će građani u samoizolaciji pod maskama moći na birališta. Tada je njegove ishitrene poruke pokušao umiti Božinović, no onda je uslijedila politizacija cijelog Stožera, pa je odobrena procesija na Hvaru u vrijeme dok je cijela zemlja bila pod ključem, Capak je bio taj koji je Hrebaka iz samoizolacije pustio u sabornicu, a premda je riječ o odluci s kojom možda sam nema previše veze, njegovo ime zbog nje se provuklo kroz medije u kojima je u jednom periodu imao status heroja.
Posebno povećalo
Herojski status Capak je imao i u HDZ-u pa se govorilo čak i o njegovoj kandidaturi za gradonačelnika Zagreba, no takve akvizicije Plenkoviću sada ne padaju na pamet. Dapače, smatra kako kompletan Stožer treba stati na loptu te da kampanju za cijepljenje valja prepustiti neutralnim ljudima koji se u medijima dosad nisu pojavljivali kako se ne bi dogodio debakl zbog kojega bi se mogao dovesti u neugodnu poziciju pred svojim europskim kolegama kojima je procjepljivanje u Hrvatskoj pod posebnim povećalom. Za Plenkovića koronakriza postaje sve važnija. Hrvatska je u jednom od najizazovnijih razdoblja od rata, nema prostora za amaterizam, a potezi koje vuku ljudi na kojima je gradio strategiju za izlazak iz koronakrize tu su njegovu borbu doveli do toga da im se građani smiju na društvenim mrežama. Capak, bez obzira na Plenkovićeve kritike, još uživa zaštitu ministra Božinovića, ali i s njim predsjednik Vlade sve teže pronalazi zajednički jezik, i sve to u kampanji za cijepljenje koja je morala biti neokaljana. Podsmijeh koji je izazvan u prvim danima kampanje Plenkoviću definitivno nije dobro sjeo, no ni on nema previše prostora da se razmaše hrabrošću jer smijeniti Capaka znači priznati poraz, tako da je predsjednik Vlade postao jednom vrstom taoca – s jedne ga strane pritišće Europa, s druge javnost koja očekuje konkretna rješenja, a s treće suradnici koji očito nisu dorasli izazovima koji su pred nama. Kako sve to riješiti i izaći iz krize kao pobjednik pitanje je na koje nitko od stručnjaka zasad nema odgovor. Odgovor očito nema ni Plenković, no sreća u njegovoj nesreći krije se u pobjedi na srpanjskim parlamentarnim izborima koji su ga zasad pozicionirali kao nedodirljivog.