PSIHIJATRICA: ’Potres ne izaziva stres, on izaziva traumu’, evo što savjetuje

U emisiji Nedjeljom u 2 gostovala je psihijatrica Ljubica Uvodić Vranić koja se pritom osvrnula na godinu iza nas i sve nedaće koje su u prvi plan stavile mentalno zdravlje.

“Najveći stres je gubitak djeteta, partnera ili partnerice, zatim razvod, neka teška dijagnoza, gubitak posla, na 5. mjestu seljenje. U nekim slučajevima se to kombinira. Ali na tom spisku nema potresa. Potres je van kategorije. Potres ne stvara stres. Potres stvara dramu, nesreću, tragediju. Potres je nešto što izaziva traumu”, rekla je.

“Ja razgovaram s ljudima i vidim da su se ljudi vis a vis prijašnjih simptoma nekako podijelili u tri grupe. Jednima je uvijek nešto, uvijek ga boli, kuka – takvima je sad bolje. Jer vidi kad je stvarno frka. Onda drugi kojima nikad ne treba pomoć, mogu oni sami, oni koji kažu kao ’ne brinite vi za mene’. Ti danas kažu: pa potres je, naravno da sam anksiozan, naravno da mi je teško i naravno da ne mogu spavati. Sad je odlučio priznati jer misli da se to eto može. A ima jedna manja grupa koje je to ’strišalo’. ’Striša’ te na više načina. Kao majka u kamp kućici koja je cijela fokusirana na svoju bebu, a ne okolinu. Ovi što ih je ’strišalo’ to je dobro. Ali ovi što ih je toliko strefilo da govore da to ne postoji, oni su u velikom, velikom problemu. Šta ćete reći nekome kad kaže da Covid ne postoji? Možete se samo narugati i reći: potres ne postoji”, dodaje.

Naposljetku, za zdravlje svih nas, savjetuje: “Savjetujem ljudima, nemojte gledati vijesti u 7,8,9. Jedan put na dan”.

“Ako ne možete izreći kako se osjećate, niste na sigurnom. Ako ne možeš reći, ako ne želite nekoga opterećivati – napišite! Nije važna gramatika, samo izreci”, govori pa dodaje: “Zagušiti u sebi i potisnuti nije dobro – to će izaći, rekla je. Ako ne ide na usta ići će na lakat. Tlak, šećer, nešto će ti se psihosomatski dogoditi. Stvara se jedna energija koju mi moramo potrošiti. Najbolje je prošetati u šumu ako možete. Potroši ju u fizičkom smislu”, ističe.



“Ako se pitamo što na se pozitivno dogodilo u ovom vremenu, dogodio nam se jedan pomak u temama kojima se zamaramo. Teme su se promijenile. Sustav vrijednosti smo doveli do nekakvog razumskog. Kreneš nekome pomoći, ti pomogneš njemu, ali spašavaš sebe. Užasno je teško gledat, a ne možeš pomoć. To je nijemi promatrač. Koji je dio traume i teško mu je”, zaključuje.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI