‘STVARANJE VELIKE HRVATSKE I SRBIJE NIJE PRIRODNO’! Pakleni plan Vučića: U toku je tiha aneksija Republike Srpske u sastav Srbije!?

Srdjan Ilic/PIXSELL

U kojoj mjeri sadašnji odnosi između Beograda i Banja Luke nadilaze Sporazum o specijalnim i paralelnim vezama Srbije i Republike Srpske koji je potpisan 2006. godine, zašto Vučić nikada nije reagirao na Dodikovu mnogo puta ponovljenu priču o odcjepljenju Republike Srpske i njenom pripajanju Srbiji.

U najnovijoj emisiji Most Radija Slobodna Europa razgovaralo se o tome postaje li Republika Srpska sve više dio Srbije. Sugovornici su bili Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada, i Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzle.

Omer Karabeg (RSE): Petnaestog rujna u Srbiji i Republici Srpskoj proslavljen je Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave. Taj praznik je uveden ove godine i njime se obilježava proboj Solunskog fronta u Prvom svjetskom ratu. Gradovi u Republici Srpskoj, kao i gradovi u Srbiji, bili su okićeni zastavama države Srbije. Premijerka Srbije Ana Brnabić čestitala je građanima Srbije i Republike Srpske praznik, a na svečanosti u Banjaluci Milorad Dodik je rekao: “Danas imamo dvije države – Srbiju i Srpsku, a težnja je da budemo jedna država”. Koji je cilj uvođenja tog novog zajedničkog praznika?

Aleksandar Popov: Meni nije sporan sam praznik koliko ono što ga je pratilo. Svaka zemlja ima pravo da se stara o svojim sunarodnjacima u okruženju i u dijaspori i da njeguje kulturne i druge veze. To nije sporno. Sporno je sve drugo što je pratilo ovu manifestaciju, a prije svega ono što u kontinuitetu radi član Predsjedništva Bosne i Hercegovine (BiH) Milorad Dodik, a to je negiranje BiH kao države. On govori o Republici Srpskoj kao samostalnoj državi koja se jednog dana treba sjediniti sa Srbijom.

To je ozbiljno kršenje Daytonskog sporazuma i unošenje nemira, ne samo u Bosnu i Hercegovinu, nego i u regiju. To je, na neki način, samo produžetak ideje o “Velikoj Srbiji” i može se slobodno reći da duh Karađorđeva već duže vrijeme visi nad regijom. To se vidi iz niza izjava državnih službenika.



Ovo nije prvi put da se Beograd tako ponaša prema Bosni i Hercegovini. Sjetimo se da je Vojislav Koštunica, novoizabrani predsjednik Savezne Republike Jugoslavije, prilikom prve posjete Bosni i Hercegovini zaobišao Sarajevo i otišao u Trebinje na sahranu posmrtnih ostataka Jovana Dučića koji su bili preneseni iz Amerike.

Vehid Šehić: Nemam ništa protiv kad se u kulturološkom ili u nekom drugom smislu slave određeni praznici. Međutim, želio bih nešto napomenuti. Vrlo često ćemo čuti od političara i u Srbiji i Bosni i Hercegovini da su za izvorni Dayton. Ako su za izvorni Dayton, onda im mora biti jasno da je Bosna i Hercegovina država koja je sastavljena od dva entiteta tako da se nijedan od njih ne može smatrati državom.

S druge strane, zaboravljaju da je odlukom Ustavnog suda BiH utvrđeno da su Bošnjaci, Srbi i Hrvati ravnopravni na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine. Znači, niti je Republika Srpska entitet srpskog naroda, niti je Federacija entitet hrvatskog i bošnjačkog naroda, a vrlo često se o njima govori kao o nacionalnim teritorijima.

Također, moram napomenuti da se često ne poštuje suverenitet Bosne i Hercegovine čiji je glavni grad Sarajevo. Kad to govorim, mislim i na predsjednika Srbije Vučića koji govori o teritorijalnom integritetu, ali ne i o suverenitetu Bosne i Hercegovine. Smeta mi što predstavnici, kako i Srbije tako i Hrvatske, vrlo rijetko dolaze u Sarajevo. Predstavnici Srbije često idu u Banjaluku, a predstavnici Hrvatske u Mostar. Oni dolaze u Bosnu i Hercegovinu kao da je to njihova država.

Neki dan sam na televiziji čuo nekog analitičara koji je tvrdio da je teritorij Bosne i Hercegovine faktički teritorij Hrvatske. S druge strane, oni iz Sarajeva vide velikog prijatelja u Erdoganu ( predsjednik Turske). Podsjetio bih da je Erdogan održao svoj predizborni miting u Sarajevu u vrijeme kada mu Europska unija nije dozvolila da te mitinge drži na njenom teritoriju

RSE: Predsjednik Vučić i drugi dužnosnici Srbije dolaze u Banjaluku kao u Kragujevac. Ne samo da zaobilaze Sarajevo nego dolaze u Banjaluku, kao da je to grad u Srbiji, a ne u drugoj državi. Za njih je Banjaluka, kako to u Srbiji vole reći, najzapadniji srpski grad. To je postalo nekako normalno.

Aleksandar Popov: To je ono što je opasno. Jedna je stvar kada Milorad Dodik pokušava proglasiti Republiku Srpsku državom i najavljuje odvajanje, a druga je kada se na to u Srbiji ne reagira. Do sada nisam čuo nijedno ozbiljnije ograđivanje od takvih izjava i takvih namjera.

Događa se upravo suprotno. Sve što dužnosnici Srbije rade ide na ruku Dodiku. Nevolja je što to predugo traje. A kada nešto drugo traje, onda se to počne i podrazumijevati. Bosna i Hercegovina je još uvijek jedna vrsta protektorata jer ima visokog predstavnika, Vijeće za implementaciju mira i, prije svega, Daytonski sporazum koji sve to definira.

Međutim, osim blagih opomena visokog predstavnika nema nikakve ozbiljnije reakcije međunarodne zajednice na ovo potkopavanje Daytonskog sporazuma. Dodik za sada samo najavljuje secesiju, a crvena linija bi bila kada bi on raspisao referendum o izdvajanju Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine. Tada bi međunarodna zajednica, ako želi sačuvati mir- ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u regiji i Europi”, morala odlučno da reagirati. Morala je reagirati i ranije čim su se pojavili prvi znaci mogućeg rastakanja Bosne i Hercegovine.

RSE: Meni se čini da je Dodikova priča o secesiji samo bacanje prašine u oči. To nije nikakva crvena linija jer je secesija neizvodljiva, ne samo zbog toga što je Europska unija protiv promjene granica, već i zbog toga što distrikt Brčko dijeli Republiku Srpsku na dva dijela. Republika Srpska praktički nema teritorijalni kontinuitet. Ja mislim da je zato izabrana strategija tihe aneksije.

Tu strategiju je ovih dana otkrio u intervjuu srpskom desničarskom magazinu Pečat Aleksandar Vulin, srbijanski ministar odbrane. On je rekao da je zadatak njegove generacije političara nastavak borbe za ujedinjenje svih Srba u jedinstvenu državnu i političku zajednicu koje mora biti sprovedeno mirnim putem. To ne mora nužno značiti, kaže Vulin, promjenu granica, niti sve mora postati jedna država. To znači da Srbi moraju pronaći institucionalni mehanizam svog povezivanja i objedinjavanja, zaključuje on. Dakle, riječ je o tihoj aneksiji, a Vulinu treba vjerovati jer je on najbliži suradnik predsjednika Vučića.

Vehid Šehić: Aleksandar Vulin je specifična politička figura na srbijanskoj sceni. On često daje izjave koje apsolutno nisu primjerene i njega nikad neću smatrati ozbiljnim političarem. Bosna i Hercegovina je država. Ona nikad neće biti unitarna država, ali u Bosni i Hercegovini je nemoguće napraviti bilo kakav oblik secesije. Ustavom Bosne i Hercegovine nije predviđen referendum kao način izjašnjavanja građana o bilo kom pitanju. Toga je svjestan i Milorad Dodik.

Ja se ne bojim za sudbinu Bosne i Hercegovine. Ona će opstati imajući u vidu činjenicu da je u Europi završen proces promjene granica. To su rekli čelni ljudi Europske unije. Povezivanje svih Srba, kako to zamišlja Vulin, podrazumijeva i Srbe u Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Hrvatskoj. Ta politika sigurno neće nikome donijeti dobra.

Vehid Šehić: Ponekad stječem takav dojam, ne samo kad je u pitanju odnos Vučić – Dodik, nego i kada su u pitanju Vučićevi PR-ovi, kao što je Aleksandar Vulin, koje Vučić nikada nije demantirao. Moram također reći da se još uvijek kao glavni politički alat koristi ono što je na ovim prostorima bilo između 92. i 95. Još uvijek je prisutna ratna retorika, ali na drugačiji način.

Spomenuo bih jedan spot koji se nedavno pojavio u Bosni i Hercegovini i koji je izazvao velike polemike i osude. Naime, u Republici Srpskoj postoji stranka Ujedinjena Srpska koju vodi Nenad Stevandić. On je nekada bio član Srpske demokratske stranke, pa ju je napustio optužujući njene lidere da vode sarajevsku politiku, kako se to u žargonu voli reći u Banjaluci. U tom spotu za kavanskim stolom sjede Bošnjak, Hrvat i Albanac i govore da je Srbima došao kraj i da ih sada treba uništiti. I onda dolazi jedan sredovječni čovjek koji ih rastjeruje uz poruku da je Republika Srpska ujedinjena, pa oni bježe iz kavane. Pošto se radi o spotu koji treba štititi Republiku Srpsku postavlja se pitanje zašto se u tom spotu nalazi Albanac. Jer Albanci sa Bosnom i Hercegovinom apsolutno nemaju nikakve veze.

Zato mi se čini da taj spot, u kojem se razbježe Bošnjaci, Hrvati i Albanci, aludira na srpsko ujedinjenje. Ali toga neće biti. Ja mogu sada sto posto tvrditi da se neće mijenjati granice, da će Bosna i Hercegovina sutra postati članica Europske unije, da sve retrogradne politike koje se zasnivaju na etničkoj homogenizaciji neće dugo trajati. I to polako sazrijeva u glavama svih građana Bosne i Hercegovine. Kažem građana, jer ne volim govoriti o pripadnicima naroda – za mene je građanin nosilac suvereniteta u Bosni i Hercegovini.

RSE: Dodika u Srbiji tretiraju kao da je dio najvišeg rukovodstva Srbije. Bez njega ne može proći nijedan važniji politički kulturni i sportski događaj, uvijek je pored Vučića i vrlo često drži govore na tim skupovima.

Aleksandar Popov: Beograd ima kontrolu nad političkim vođama Srba i u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori. Jedini koji nije na daljinskom upravljaču Beograda to je Milorad Pupovac. On vodi politiku koja je u korist onih koje zastupa, a to su Srbi koji žive u Hrvatskoj. I Srbi u Republici Srpskoj i sama Republika Srpska su preko Dodika podređeni interesima Srbije.

Vehid Šehić: Želio bih nešto dodati. Europski sud za ljudska prava rekao je da se svakom građaninu BiH mora omogućiti aktivno i pasivno biračko pravo. To mnogima ne odgovara. Oni bi da zadrže etnički princip. Uzmimo slučaj Željka Komšića koji je na izborima 2018. izabran za člana Predsjedništva BiH. Njegov izbor osporavaju Dragan Čović i Hrvatska, iako Ustav Bosne i Hercegovine, pa samim tim i Izborni zakon, omogućavaju da Komšić bude izabran za člana Predsjedništva.

U stvari, sve tri strane u Bosni Hercegovini vode licemjernu politiku. Dragan Čović i, nažalost, Hrvatska, ne priznaju Komšića negirajući Ustav BiH. Istovremeno Sarajevo, odnosno SDA (Stranka demokratske akcije), ne priznaje ministre Bošnjake u vladi Republike Srpske, jer oni nisu “pravi” Bošnjaci, a Milorad Dodik ne priznaje Srbe koji učestvuju u vlasti na kantonalnim i federalnom nivou u Federaciji BiH, jer to nisu “pravi” Srbi.

RSE: Može li se reći da je u ovom trenutku u toku tiha aneksija Republike Srpske od strane Srbije?

Aleksandar Popov: Na neki način – da. Ne u državnom smislu, ali bi se moglo reći da se vaninstitucionalno vrši neka vrsta aneksije. Kad neko stanje predugo traje – onda se ono počne i podrazumijevati

Vehid Šehić: U pokušaju – da. Kroz razne izjave, pa čak imate i taj Memorandum 2. Ta ideja još živi u glavama nekih ljudi. Oni ne žele shvatiti da je apsolutno nemoguće, da je neprirodno – naročito na malom prostoru kakav je Balkan – stvarati “Veliku Srbiju”, “Veliku Hrvatsku”, “Veliku Albaniju” ili “Veliku Bugarsku”.

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI