Serijal priča o hrvatskim tajkunima nastavljamo pričom o moćnom Varaždincu Dragutinu Drku koji stoji iza Vindije, jedne od najuspješnijih i najmoćnijih hrvatskih tvrtki. Drk je rođen u Varaždinu, završio je srednju mljekarsku školu te bio stipendist grada Županje. Godine 1961.zapošljava se u Gradskoj mljekari Varaždin koja je kasnije postala Vindija. U to vrijeme tvrtka je imala 20-ak zaposlenika, a on je pak dobio poziciju poslovođe. Paralelno, uz rad studirao je ekonomiju.
Na direktorsku poziciju uspeo se nekoliko godina kasnije, odnosno 1965. godine, te se ondje zadržao do danas. Gradskoj mljekari mijenja ime u 1967. godini, te je naziva Vindija prema jednoj špilji smještenoj nedaleko od Varaždina. Dvije godine kasnije Vindija se pod političkom palicom pridružuju Zagrebačkoj mljekari. No, dvije godine nakon toga ponovno se osamostaljuje te dobiva prvu liniju za sterilizaciju mlijeka, kada ujedno počinje s punjenjem u tetrapak ambalaži.
U vrijeme famozne pretvorbe i privatizacije, ne tako davne 1993. godine dotadašnji socijalistički direktor postao je najveći dioničar te ujedno i predsjednik Uprave Vindije koja je svoje najveće širenje izvela kupnjom Varaždinske Koke koja je u to doba poslovala s gubitcima i dugovima. Nedugo potom otvara se i tvornica stočne hrane, također u Varaždinu, čime je Drk poslovni sustav potpuno zaokružio. Ulagao je i u modernizaciju Vindije, a poslovanje se širilo kupnjom tvornica u regiji pa je tako Vindija u Srbiji, konkretnije u Pladaništvu otvorila tvornicu prerađevina. Investiralo se i u BiH, gdje je 2012. godine Vindija kupila njihovu mljekaru Senta.
Danas u Vindiji radi preko 4000 ljudi, a o poslovanju tvornice ovisi preko 12 tisuća kooperanata. Ukupna Vindijina imovina procjenjuje se na preko sto milijuna eura, a većinski dioničar jest Drk koji posjeduje njih 96 posto. Ujedno, jedini je član Uprave, dok mu u tvrtki rade i dvije kćeri Dubravka Drk-Mravlinčić te Tamara Drk-Vojnović. Drk živi u vili u središtu rodnoga grada, a ljeta provodi u kući na otoku Krku.
U javnosti je ostao zapamćen po tome što je kupio prvi Bentley u Hrvatskoj koji mu je uglavnom bio smješten u garaži. U slobodno vrijeme Drk se rado bavi sportskim aktivnostima, a zgodan detalj iz njegove životne priče jest i onaj da je 90-ih bio član HDZ-a. Točnije, od 1993. do 2000.godine, bio je zamjenik gradonačelnika, a njegova tvrtka ujedno je redoviti financijer političkih stranaka. Vrijednost Vindije procjenjuje se na 2,9 milijardi kuna. O poslovanju Dragutina Drka i njegove Vindije svojedobno je pisao poznati novinar i publicist Darko Petričić.
“Zahvaljujući izdašnim financiranjem lokalnih i državnih političkih stranaka, ali i njegovom kontrolom policijskih i poreznih službi, kao i Županijskog državnog odvjetništva, svi redom zatvaraju oči pred brojnim protuzakonitostima koje lokalni varaždinski feudalac čini prema svojim zaposlenicima, lokalnoj zajednici i državi”, tvrdio je novinar Petričić pozivajući se na suradnju Vindije s Konzumom. Mediji su tada pisali o sastanku delegacije Agrokora i Konzuma s Grupom Vindija čija je tema bila organizirana pomoć dvaju koncerna mljekarskom sektoru. Kasnije nakon toga sastanka, prema Petričićevom pisanju pokazalo se kako je Vindija nakon njega odlučila financijski potpomoći Agrokor, imajući u vidu njegovu prezaduženost kako kod domaćih, tako i kod inozemnih kreditora.
“Time je Drk odlučio podijeliti rizik sa svojim poslovnim partnerom preko kojeg distribuira gotovo 50 posto svojeg proizvodnog asortimana. Drugim riječima, bankrotira li Agrokor, ni Vindiji neće biti dobro”, zaključio je Petričić u tekstu za 7dnevno, a uz to ondje je progovorio o poveznici između Drka i Todorića koja nije isključivo poslovna, već su se njih dvoje prema njemu na istovjetan način 90-ih godina domogli bogatstva, u vrijeme kada su tijekom pretvorbe politički podobnici mogli činiti što ih je volja.
“U analizi 25 godina pretvorbe Vindije, od koje je korist imao samo njezin nominalni vlasnik, Dragutin Drk, treba odgovoriti na pitanja – kako je iz jedne male lokalne mljekare nastao tako veliki poslovni gigant u obiteljskom vlasništvu, te kako je jedan direktor tvrtke, koji je bio na toj poziciji oko 30 godina, postao većinski vlasnik i odakle njemu tadašnjih 7,000.000 maraka za kupnju 51 posto dionica, s obzirom na to da dotadašnja njegova plaća nije mogla biti dovoljna za takvu akumulaciju kapitala?
Također je javnosti nepoznato kako je sakupio kapital za dokup preostalih 45 posto dionica koji mu je omogućio gotovo 100-postotno vlasništvo nad tvrtkom, te odakle mu sredstva za poslovno širenje u regiji i izvan nje? Javnosti je nepoznato i odakle mu sredstva za osobno bogaćenje, prilikom čega je prisvojio vilu u kojoj stanuje, kao i ostale nekretnine, a posebno dvorac u Jalkovcu koji se vodi kao edukativni centar, a zapravo je njegova osobna imovina izgrađena na teret svih zaposlenih u tvrtki, a najvećim dijelom iz sredstava namijenjenih državnom proračunu”, stoji u Petričićevom tekstu. Između ostaloga poziva se i na izvješće Državne revizije o Vindiji u kojem se spominju nepravilnosti o tome kako je tvrtka registrirana, a govori se i o nerealnoj procjeni tvrtke, točnije da je Vindija podcijenjena za oko 25 d0 30 milijuna maraka.
”U medijskim nastupima, Drk je znao isticati kako Vindija u početku nije bila njegovo vlasništvo, već su njezini vlasnici bili 145 dioničara. No, Drk ne spominje kako je odmah u startu posjedovao 51 posto dionica, a deset godina kasnije stigao je i do 88 posto. To je postigao smanjenjem temeljnog kapitala bez ikakvog obrazloženja, za što je bio obavezan prema članku 382 Zakona o trgovačkim društvima. Tako se zbog malverzacija s dionicama, knjiga dionica čuvala u posebnom sefu, kako se ne bi vidjelo kako je Drk postao većinski vlasnik.
Isto tako, Dragutin Drk se često hvalio kako hrvatska Vlada nije pomogla Vindiji ni s jednom kunom kredita, ali prešućuje da mu je prilikom kupnje Koke, ta ista Vlada otpisala više od 40 milijuna kuna. Prilikom preuzimanja Koke, Vindija nije platila ni doprinose za radnike Koke. Toliko o nedostatku pomoći hrvatskih vlada i Drkovoj vjerodostojnosti”, zaključio je Petričić. Koja je verzija biografije pa i priče o Vindiji ispravna manje je poznato, institucije u ovoj priči i oko nje do sada, i za sada nisu radile baš ništa. No, činjenica je kako je Drk uistinu jedan od najbogatijih ljudi u državi.