Velike odluke donose se uvijek uoči blagdana, kada se javnost opusti i fokusira na vlastitu svakodnevicu. Izgleda da je to politička rutina kojom se vode sve hrvatske vlade. Ona nekadašnja Milanovićeva vlada tako je baš u božićno vrijeme šurovala s onima koji danas slove kao glavni protagonisti afere Vjetroelektrane idući im na ruku zakonskim izmjenama na koje u to doba nitko nije obratio pažnju.
Bez prevelike pompe i pažnje javnosti, i ova nova vlada starog premijera Andreja Plenkovića donijela je zanimljivu odluku odobrivši koncesije društvu Atlantic Cedevita d.o.o. za bitno veće zahvaćanje voda na lokacijama Zdenac ZG-1 i Zdenac ZB-1 na području Koprivničko-križevačke županije, i to na rok od 30 godina. Potez je to kojim je Plenkovićeva Vlada odobrila koncesiju tvrtki najmoćnijeg hrvatskog poduzetnika Emila Tedeschija te mu dala na upravljanje drastično veći dio vode nego što ga je imao. Zeleno svjetlo za ovaj oblik suradnje dao je ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić, koji se kratko obratio predstavnicima medija ističući da se koncesija daje neposredno na zahtjev društva Atlantic Cedevita na razdoblje od 30 godina od dana sklapanja ugovora o koncesiji.
Preniska cijena
To društvo zbog svojih trenutnih i razvojnih potreba podnijelo je dva zahtjeva, objasnio je jedan od najkritiziranijih ministara u Vladi pa dodao kako se prvi zahtjev odnosi na izmjenu važećeg ugovora o koncesiji, prema kojem ostvaruje pravo zahvaćanja vode iz Zdenca-ZG-1 radi prodaje na tržištu i za tehnološke potrebe u ukupnoj količini od 21.600 kubičnih metara godišnje na novu ukupno količinu od 90 tisuća metara kubičnih godišnje. Drugi je zahtjev za izmjenom postojećeg ugovora o koncesiji na temelju kojeg ostvaruje pravo zahvaćanja vode iz Zdenca ZB-1 također radi prodaje na tržištu i za tehnološke potrebe u ukupnoj količini od 21.600 kubičnih metara godišnje na novu količinu od 49.200 metara kubičnih. “S obzirom na to da procijenjena vrijednost tražene izmjene tih ugovora o koncesiji iznosi više od deset posto prvotne procijenjene vrijednosti koncesije, potrebno je sklopiti nove ugovore o koncesiji, a postojeće raskinuti”, izjavio je Ćorić.
Inače, u Vladi procjenjuju kako će ukupni prihodi proračuna od naknada za koncesiju na temelju dviju Vladinih odluka iznositi oko 18 milijuna kuna, a od toga će uprihoditi i proračun grada Križevaca, Koprivničko-križevačke županije te Hrvatskih voda. Novi ugovor o koncesiji koji vrijedi tri desetljeća u sabornici je uznemirio tek zastupnicu Domovinskog pokreta Karolinu Vidović-Krišto koja je u svojim javnim nastupima upozorila na to da je ovdje riječ o mizernim sredstvima, a osim toga, progovorila je i o tome da je u pozadini ove odluke sprega između Tedeschija i premijera Plenkovića.
“Javno je poznat odnos Plenkovića i Tedeschija. Njih ne veže samo njihova ista politička profilacija i obiteljska prošlost. Nekad smo govorili komunistička zlatna mladež, ali danas ne znam kako bismo to nazvali, međutim, veže ih i činjenica da je otac Plenkovićeve desne ruke Tene Mišetić zapravo Tedeschijeva desna ruka. To nije nevažna stvar”, poručila je Vidović-Krišto. O vezama između oca Tene Mišetić, Tedeschija i premijera Plenkovića svojedobno je na svojem blogu progovarao i nekadašnji predsjednik Uprave koncerna Agrokor Ivica Todorić, koji je tvrdio kako je Tedeschi postao središnja figura političkog i gospodarskog života u Hrvatskoj, naglašavajući da je on taj koji kontrolira i Plenkovića i državni aparat, ali i hrvatske medije.
Naleti bijesa
“Tedeschijeva moć i utjecaj ovisni su o Teni Mišetić, tako da mora paziti da joj se ne zamjeri. Tedeschi je preko Tene korumpirao i pridobio Andreja Plenkovića za realizaciju svojih zločinačkih ciljeva. Udomio je njezina oca Ivana Mišetića u Atlanticu, samo kako bi Mišetiće plaćao za dobro izvršene usluge političkih podobnosti”, komentirao je Todorić koji je mladu Tenu nazvao strahom i trepetom hrvatske Vlade, dok je ministra Božinovića okarakterizirao kao operativca koji “obavlja prljave poslove”.
Moguće je da su ovi Todorićevi istupi samo naleti bijesa i nezadovoljstva, no bez obzira na to, u Saboru je Vidović-Krišto i prije ovog slučaja s koncesijom propitivala veze između Plenkovića i Tedeschija pa se tako problematiziralo i lovište na Hvaru, a spominjala se i moguća porezna utaja. “Nisam dobila od predsjednika Vlade odgovor koji mi je dužan dati, sad kad vidim ovu odluku o koncesiji, odmah mi je jasno i zašto. Ovo do neba vrišti da Plenković štiti Tedeschija i njegove koruptivne radnje”, upozorila je zastupnica u razgovoru za Direktno.
Koga Vlada štiti, teško je sa sigurnošću reći, no valja podsjetiti kako je i Hrvatski pravni centar svojedobno u otvorenom pismu od Plenkovića zahtijevao da promijeni odluke Vlade o prijenosu ugovora o koncesiji za crpljenje mineralnih voda i ugovora o koncesiji za crpljenje termalne vode za tehnološke potrebe i prodaju na tržištu s društva Jamnica d.d. Zagreb na novog koncesionara Jamnicu plus. Tom je odlukom koju je prošla Plenkovićeva vlada usvojila na sjednici održanoj u svibnju Jamnica kao kompanija s ogromnim tržišnim potencijalom predana u ruke stranaca, konkretnije, koncesija na crpljenje do 280 milijuna litara na godinu sve do 2029. godine dana je nizozemskom holdingu, zbog čega je Hrvatski pravni centar upozoravao da se radi o političkom i sigurnosnom pitanju jer se pitka voda smatra najvažnijim prirodnim resursom naše zemlje.
Premda se pozivalo na to da se pitka voda da na upravljanje javnom, a ne privatnom poduzeću, Vlada očito za to nema interesa jer osim ove Tedeschijeve koncesije i toga što smo ostali bez Jamnice, Hrvatska je posljednjih godina ostala bez Lipika, Svetog Roka i Cetine. I dok dio oporbe progovara o kockanju javnim interesima, Tedeschi i ne krije kako je u korektnim odnosima ne samo s premijerom Plenkovićem nego i s predsjednikom Zoranom Milanovićem. Nije tajna da su Milanović i Tedeschi dugogodišnji obiteljski prijatelji te da zajedno izlaze, druže se, pa čak i ljetuju zajedno.
Iako se s Plenkovićem ne odmara, Tedeschi je ljetos komplimentirao njegovoj novoj vladi, pozdravljajući uz ostalo i to što je SDSS-ov Boris Milošević imenovan njezinim potpredsjednikom. “Zoran i ja se znamo još iz osmog osnovne, igrali smo rukomet jedan protiv drugog. Poslije smo u gimnaziji išli razred do razreda, a zadnjih 15-ak godina smo u bliskom kontaktu, ali imam i jako dobar odnos s premijerom Andrejem Plenkovićem. Obojica smo pasionirani košarkaši i ponekad haklamo zajedno”, otkrio je Tedeschi u jednom od svojih intervjua, otkrivajući time kako on zapravo na svakoj strani političke arene ima nekoga svoga. No to se političko pokriće ponekad dovodi u pitanje pa se u vrijeme dok je Milanović bio premijer više puta problematizirao njegov odlazak na partyje koje je organizirao ovaj poduzetnik.
Povezanost između Milanovića i Tedeschija dovodila se u pitanje i onda kada su mediji otkrili kako Milanović provodi vrijeme u njegovoj vili Floriani na Hvaru, a u to doba govorilo se i o eklatantnom sukobu interesa. Bivši premijer, a današnji predsjednik govorio je kako njegov prijatelj uopće ne posluje s državom te da sukoba interesa ne može biti. Jedno se vrijeme govorilo da je Milanović tijekom svojeg kratkog poduzetničkog izleta poslovao s Atlantic grupom, no to nikada nije potvrđeno.
Ipak, 2017. godine, novinar Gordan Malić otkrio je spor između Porezne i Tedeschija, koji je i do njegova otkrića trajao godinama. Radilo se o neplaćenom porezu, barem se tako moglo iščitati iz nadzora koji je provela Porezna uprava, u iznosu većem od 30 milijuna kuna. Kako se tada u manjem dijelu medija izvještavalo, riječ je bila o dugu na osnovi neplaćenog poreza na dobit i poreza na dodanu vrijednost od 19 milijuna kuna koji se s kamatama popeo na 30 milijuna kuna. Porezni dug nastao je nakon kupnje Droge Kolinske. Malić je tvrdio kako ima informacije da se u cijelu priču uključila Vlada i nekadašnji ministar financija Boris Lalovac.
Porezni skandal
“Ovdje se radi o nečem puno gorem od pogodovanja. Uvijek vlada pravilo plati pa se žali. No, ne i u slučaju Tedeschija! U Hrvatskoj postoji kazneno djelo trgovine utjecajem. Ono je precizno definirano i sama činjenica da ste nekoga na nešto nagovorili, a vi ste državni dužnosnik, i to je na neki način sporno – možete završiti u zatvoru. To je kazneno djelo koje predviđa kaznu od pet godina zatvora. Kada jedan državni dužnosnik nagovara službenika u Poreznoj upravi da mora biti blagonaklon prema osobi kojom se bavi, da zaboravi iznos od više milijuna eura štete za državni proračun, jer je riječ o tajkunu od posebnog interesa države ili ekipe iz Peperminta – onda je to kazneno djelo! To je u sferi trgovine utjecajem. Da bi se sve to ustanovilo, potrebno je i manje vremena od ovih sedam dana u slučaju Dnevnice”, izjavio je tom prilikom Malić komentirajući prijateljstvo Milanovića i Tedeschija.
U međuvremenu su u medije procurili izvještaji o poreznom nadzoru, ali ta vijest vrlo je brzo gurnuta u drugi plan, dok je Tedeschi od Todorićeva posrnuća u prvom planu kao najmoćniji i najutjecajniji hrvatski poduzetnik koji se spominjao i kao financijer osebujnog redatelja Darija Juričana, baš kao što ga se dovodilo u vezu s platformom Možemo.
Naime, Mostovi saborski zastupnici Miro Bulj i Nikola Grmoja tvrdili su kako je Tedeschi financijer ove lijeve koalicije, no obje su strane demantirale da postoji ikakvo financiranje platforme Možemo. U svemu tome saznalo se kako je Tedeschi financirao ranije aktivnosti članova koalicije. Tako je on bio najveći privatni donator kampanje “Građani glasaju protiv” u kojoj su sudjelovali neki današnji članovi koalicije Možemo.
Je li najuspješniji hrvatski biznismen mlađe generacije svoj prvi milijun uzeo u Sinju, pitanje je koje je kao županijski vijećnik prije nekoliko godina postavljao današnji zastupnik Bulj. “Jeste li upoznati s nestankom tri milijuna njemačkih maraka gradskog novca namijenjenog za kupnju oružja preko poduzeća Trgosirovina”, pitao je Bulj svoje lokalne kolege, prozivajući Tedeschija koji je u tom periodu bio član gospodarskog tima predsjednika Josipovića. Sve te prozivke Tedeschi je vrlo snažno odbacio.
Brzi uspon
Iz službene biografije ovog poduzetnika rođenog u Splitu može se vidjeti kako dolazi iz imućne obitelji koja korijene vuče iz Venecije. Tedeschijev otac Svetozar završio je pravo u Splitu te se hotelijerstvom bavio na Korčuli, a nakon što je izbačen iz Partije, ostaje i bez radnog mjesta pa se seli u Zagreb, gdje postaje direktor sektora za razvoj i investicije u Zagrebačkoj tvornici papira. Radio je i kao delegat u tvrtki Zagreb-Mainz u Frankfurtu, koja je bila u suvlasništvu Privredne banke Zagreb, a krajem osamdesetih odlazi u Trst i s talijanskim partnerom otvara tvrtku za malograničnu trgovinu.
Tedeschi senior kratko je bio suvlasnik tjednika Novi danas, a sina Emila, kojega ima s poznatom sutkinjom Đurđicom, krajem osamdesetih zapošljava u svojoj tvrtki u Trstu. Emil Tedeschi ubrzo prelazi u Meteor holding London, a sa samo 22 godine postaje direktor milanske podružnice te tvrtke koja se bavila trgovinom celulozom i papirom.
Atlantic je osnovao 1991. godine, a tvrtka je tada imala samo šest zaposlenih koje je uzeo iz zagrebačke podružnice Meteor holdinga. Njegova tvrtka tada je rasla prodajući gume za žvakanje i čokolade, a s vremenom se bazirao na robu široke potrošnje gradeći svoje poslovanje i u regiji. Proglašavan je najboljim hrvatskim menadžerom, zauzimao se za uspostavljanje Jugosfere, a stigma koja ga je godinama pratila jest ona da nije završio fakultet, na što bi on samo odgovorio da nije stigao jer se prerano prihvatio posla.
Kritičare je ušutkao onda kada se domogao diplome na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta, a danas sa suprugom Majom ima dvoje djece, žive na Gornjem gradu u vili koja se smatra kulturnim dobrom te se prostire na gotovo tisuću četvornih metara. Uz to što je prijatelj s političarima, Tedeschi je u odličnim odnosima i s guvernerom Borisom Vujčićem.