VELIKI TERET BOGATOG MINISTRA OBRAZOVANJA: Sin Radovana Fuchsa povezan s poreznom oazom Jersey?

Malo je koji premijer prije Plenkovića imao baš toliki autoritet nad svojim ministrima. I ovih dana, kada je cijela zemlja praktički ušla u lockdown, Plenkoviću su se ministri posložili i odradili ono što je šef naredio.

U samo nekoliko dana MUP je kreirao procedure kojima će se provoditi nove mjere, Ministarstvo uprave i pravosuđa pobrinulo se da sve bude provedeno po zakonu, a niz drugih ministarstava pripremio je setove mjera za djelatnosti koje spadaju pod njihovu ingerenciju.

Gotovo svi ministri preko noći su se prilagodili situaciji. Svi osim dvojice. Prvi je, sasvim očekivano, Zdravko Marić, ministar financija, a drugi je, možda malo manje očekivano, Radovan Fuchs, ministar znanosti i obrazovanja. Riječ je o ministru koji je zamijenio kontroverznu i Plenkoviću problematičnu ministricu iz kvote HNS-a, Blaženku Divjak, i koji u svom resoru odlučuje o svakodnevici nekih pola milijuna učenika.

Kada su svi ministri pristali na svaki Plenkovićev zahtjev i donijeli odluke o zatvaranju velikih dijelova ekonomije i ograničavanja okupljanja, Fuchs je rekao ne, nećemo zatvarati škole. “Moramo izdržati pritiske – od medija do nekih skupina, koje se protive i najmanjim mjerama, pa do toga da bi netko uopće zatvorio sve škole na godinu dana. Da osobno vidim da je to dobro ili da postoje neke opasnosti, sigurno ne bih dopustio da moji unuci idu u školu”, poručio je Fuchs.

Fuchs je, kako se sada čini, jedini koji se usudi usprotiviti Plenkoviću kako bi vodio svoj resor najbolje što može. Jasno je i zašto se može tako postaviti, barem kada se pogledaju neki njegovi prethodni intervjui, oni koje je davao kada je bio ministar obrazovanja u Vladi Jadranke Kosor 2009. Tada je rekao: “Nisam ministar zbog novca, svoje milijune već imam”. Tvrdio je tada, a čini se i danas, da je ministar iz uvjerenja jer mu novac zaista ne treba.



Fuchs potječe iz ugledne i imućne židovske obitelji, prepune trgovaca, glazbenika, umjetnika, ali i katoličkih svećenika. Dio njegove loze je i Vatroslav Lisinski, pravim imenom Ignac Fuchs. Njegova imovinska kartica reflektira solidno bogatstvo: suvlasnik je kuće u zagrebačkim Šestinama vrijedne pet milijuna kuna, šest građevinskih zemljišta također u elitnim Šestinama procijenjenih na svote od 25.000 do 1,5 milijuna kuna, suvlasnik je i tri stana u Zagrebu, dva vinograda u Veloj Luci, zbirke umjetnina koja vrijedi 1,1 milijun kuna te ima ušteđevinu od pola milijuna kuna.

Skandali i tulumi

Radovan Fuchs, dakle, nema egzistencijalnih strahova koji bi ga mogli spriječiti u uspješnom vođenju resora. No ono što bi ga moglo zaustaviti u vođenju Ministarstva znanosti i školstva potencijalni su sukobi interesa i skandali koji se vežu ne direktno uz njega, već uz njegovu najbližu obitelj. U tim skandalima predvodi njegov sin Rikard Fuchs te njegova supruga Petra Nola Fuchs. Bračni par Fuchs već je godinama jedan od najpopularnijih zagrebačkih parova, često su viđani na najboljim tulumima, a zabave koje oni organiziraju do dugo u noć ušle su u legendu.

No kod Rikarda Fuchsa nije sve tako bajno kako se čini na prvi pogled. Uvidom u sudski registar može se vidjeti da je Fuchs direktor, predsjednik uprave ili član društva u desetak različitih aktivnih tvrtki te je bio na sličnim pozicijama u još desetak koje su ugašene. Neke od tih tvrtki ne prihoduju ništa i nemaju zaposlenih, dok druge zarađuju desetke milijuna kuna. Gotovo sve tvrtke u kojima je Fuchs mlađi predsjednik uprave ili direktor u vlasništvu su tvrtke Oportunitas Grup LTD koja je registrirana na otoku Jerseyu, koji se nalazi u La Mancheu te ima vrlo kompliciran zakonski i porezni status. Jersey ne pripada Velikoj Britaniji, ali je istovremeno i krunski posjed britanske kraljevske obitelji. Jersey je, također, poznat i kao jedna od najefikasnijih poreznih oaza u Europi, s obzirom na to da ima potpuno neovisan porezni sustav te je jedno od najpopularnijih mjesta za osnivanje tvrtki kojima će se izbjegavati plaćanje poreza u matičnim zemljama.

Jersey je također notoran i po skrivanju pravih vlasnika tvrtki. Naime, da bi se osnovala tvrtka na otoku, vlasnik tvrtke mora živjeti na Jerseyju pa tako postoje servisi koji spajaju strane investitore i lokalce koji će glumiti prave vlasnike tvrtki. To je i slučaj s Oportunitas Group LTD, jedan od rijetkih javno dostupnih dokumenata o toj tvrtki otkriva da je jedini dioničar tvrtke Robert Arne Norum. To su službeni podaci. No neslužbeni podaci pričaju sasvim drugu priču. Rikard Fuchs sam ističe na svom Linkedin profilu da je CEO Oportunitas Group. Isto tako, Oportunitas Group vlasnik je niza tvrtki u Hrvatskoj, koje su sve direktno povezane s Fuchsom.

Iako je to gotovo nemoguće dokazati bez uvida u dokumentaciju kojoj ima pristup samo porezna uprava, vrlo je indikativno da Fuchs nije vlasnik ni jedne tvrtke u Hrvatskoj, ali zato na Linkedinu govori da je CEO tvrtke iz porezne oaze koja je vlasnik svih tvrtki kojima je on direktor.

Izbjegavanje poreza

Čovjek bi, kada bi bio ciničan, mogao pretpostaviti da Fuchs mlađi koristi tvrtku u poreznoj oazi Jersey kako ne bi morao plaćati porez na svoje tvrtke u Hrvatskoj. Direktni dokazi za ovakvu tvrdnju ne postoje, no čak i pomisao da ministrov sin ne plaća porez u Hrvatskoj na desetke milijuna prihoda koje ostvaruje, već to čini u poreznoj oazi, mogla bi se pokazati vrlo problematičnom ne samo za njega, koji bi mogao biti proganjan zbog izbjegavanja plaćanja poreza, nego i za njegova oca, Radovana Fuchsa.

Prvi skandali vezani uz Rikarda Fuchsa vuku se još od sredine prošlog desetljeća. Tada se tvrdilo da je Fuchs mlađi pomagao Josipu Galincu da preuzme Industrogradnju, giganta koji je raspolagao s desecima tvrtki, svojedobno zarađivao stotine milijuna i bio vlasnik atraktivnih zemljišta diljem zemlje koja su se procjenjivala na više od milijardu kuna. Galinec je 2006. godine postao većinski dioničar te tvrtke te su mnogi mediji u idućih četrnaest godina bilježili polaganu propast te slavne tvrtke. Tek se 2013. godine otkrilo ne samo da je izgledno da je Fuchs novac posudio Galincu za preuzimanje tvrtke nego da je taj novac, 5 milijuna dolara, netragom nestao.

Naime, investitori jednog londonskog investicijskog fonda tvrde da su na prevaru ostali bez pet milijuna dolara koje su poslali u Hrvatsku za kupnju dionica Industrogradnje. Godine 2013. Večernji list objavio je kako je fond London Asia Capital otpisao dug od pet milijuna dolara koji im nikada nije vraćen te je detaljno objašnjeno kako je ova prevara izvedena. LAC je posudio pet milijuna dolara tvrtki Nourican Adriatic u kojoj je direktor bio Rikard Fuchs, te je bila u vlasništvu tvrtke Nourican Trading Limited, također registrirane u poreznoj oazi – Cipru. Nakon što je LAC prebacio pet milijuna dolara Nourican Adriaticu, ta je tvrtka posudila 28 milijuna kuna Galinčevoj tvrtki Positus usluge, kojoj je taj novac poslužio kao jamstvo za kupnju dionica Industrogradnje. Kada je postao većinski vlasnik, Galinec je prebacio vlasništvo nad tvrtkom Positus usluge na Rikarda Fuchsa, te je dio dionica Industrogradnje prenesen s Positus usluga na nizozemsku tvrtku Aglaia. Ta je tvrtka u vlasništvu tvrtke Ethemba Capital No.2 koja je registrirana na otoku Curacao, još jednoj, pogodili ste, poreznoj oazi.

Večernji je tada tvrdio da je to Galinčevo prebacivanje vlasništva izgledalo kao vraćanje duga onima koji su mu posudili novac. Sve bi to bilo sasvim regularno, iako malo suspektno poreznoj upravi, da London Asia Capital nije ustvrdio da im pet milijuna dolara investicije nikada nije vraćeno. Za Večernji su list rekli da nikada nisu čuli za tvrtke Agalia ni Ethemba te da se čini da je novac nestao u kompliciranoj operaciji prebacivanja novca i vlasništva tvrtki, te je završio u privatnim džepovima još uvijek nepoznatih ljudi. “Možda se čini nevjerojatnim, ali novac nikada nije vraćen London Asia Capitalu. Želim pozvati gospodina Josipa Galinca i gospodina Rikarda Fuchsa da podijele s nama informacije koje bi nam mogle otkriti istinu o tome zašto naš zajam nije vraćen i kako vlasnici LAC-a mogu dobiti svojih pet milijuna dolara natrag”, izjavio je 2013. godine Toby Parker, financijski direktor London Asia Capitala za Večernji list.

Problematični potezi

Ime Fuchsa mlađeg povezuje se s još nizom problematičnih poteza. Neki su ga analitičari optuživali da je sudjelovao u financijskom inženjeringu kako bi Industrogradnja preuzela Tvornicu olovaka Zagreb. Tvrdilo se da je Fuchs kupovao dionice TOZ-a po visokoj cijeni te ih poslije prodavao jeftino kako bi snizio cijenu većinskih paketa dionica i tako omogućio Industrogradnji da preuzme TOZ po nižoj cijeni. Nisu ih, naravno, zanimale olovke, već vrijedno zemljište na kojem bi mogli graditi tisuće stanova. Da Fuchs voli nekretnine, pokazalo se i 2012. godine kada su mediji doznali da je Vlada poklonila Crkvi 25.000 četvornih metara u Ilici za potrebe gradnje crkvenog sveučilišta, no Crkva je 6500 od tih metara na najam od 99 godina, po nepoznatoj cijeni, ustupila tvrtki Ilica CentarFuchs je bio jedan od direktora u toj tvrtki, uz predstavnika Stipić grupe, te su na tom zemljištu planirali graditi shopping-centar.

Fuchs godinama nije formalno stajao iza tvrtki s kojima je sada povezan. Primjerice, tvrtku Oportunitas ulaganja osnovao je liječnik Goran Nola, ugledni kirurg, na adresi na kojoj je živio Fuchs. Nola je s Galincem radio na nizu građevinskih projekata, a pretpostavlja se da je Nola služio kao frontmen za Fuchsa iako to nikada nije dokazano. Nakon što je Nola, inače sin uglednog onkologa Petra Nole i brat vlasnika poznate zagrebačke Poliklinike Nola Nenada Nole, završio svoje poslovne odnose s Galincem i Fuchsom, vrlo se brzo našao na listi poreznih dužnika te u problemima sa zakonom. Godine 2015. osuđen je na osam mjeseci zatvora zbog dilanja 125 grama speeda.

Skandali prate i Fuchsovu suprugu Petru Nolu Fuchs. Za nju se tvrdi da je izuzetno bliska zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću. Njezino se ime često spominje u kontekstu dječje bolnice na Srebrnjaku te mnogi vjeruju kako je ona dio skupine koja pokušava preuzeti kontrolu nad tom bolnicom. Bivši ravnatelj bolnice Boro Nogalo, ali i brojni zaposlenici, istaknuli su kako se u bolnici potežu brojni potezi kojima je cilj urušiti tu instituciju. Zaposlenici tvrde da je v.d. ravnateljice, otkako je sjela na to radno mjesto, zapošljavala samo nezdravstvene djelatnike, a navodno joj je ravnateljica Stomatološke poliklinike u Perkovčevoj (u vlasništvu Grada Zagreba), Petra Nola Fuchs, “posudila” i računovođe.

U svibnju 2020., Nogalo je upozorio kako je situacija u bolnici katastrofalna te da se uvodi strahovlada. “Prije dvije, tri večeri uveli su iznenada zaštitarsku službu noću. Čovjek dolazi, popije ili se pravi da je pijan i tako dalje i onda zovu upravu. Onda najedanput ulaze tri auta, BMW-i i Mercedesi, ulazi ravnateljica dječje bolnice oko 11, 12 sati navečer pa druga ravnateljica iz poliklinike Petra Nola. S dva zaštitara ulete u server sobu, pokušavaju hakirati videosustav i to, koliko znam, nisu uspjeli, međutim, zaposlenici se od tog dana boje svih tih bubica, prisluškivanja. Nekoga sigurno prisluškuju, samo koga… To je sad strahovlada. Zaposlenici su izgubljeni u svemu tome, nismo navikli na takvu situaciju. Kod nas je uvijek bila demokracija”, rekao je tada Nogalo.

Mediji su upozoravali kako je Zagreb Noli Fuchs kupio i luksuzni automobil. Naime, krajem prošle godine, Grad je raspisao natječaj za potrebe Poliklinike u zagrebačkoj Perkovčevoj ulici, kojom upravlja Petra Nola Fuchs, za nabavu automobila u vrijednosti od pola milijuna kuna. U natječajnoj dokumentaciji naveli su kako automobil mora imati minimalno 180 konjskih snaga, mora biti SUV, mora imati pogon na sva četiri kotača i kamere koje nadziru okolinu svih 360 stupnjeva. Ukratko, riječ je o vrlo luksuznom terencu te je bilo zbunjujuće zašto bi stomatološka poliklinika trebala takvo vozilo. U reakciji medijima, Nola Fuchs istaknula je kako poliklinika ima samo dva vozila koja su stalno na terenu te im je trebalo novo vozilo koje bi mogli koristiti svi djelatnici poliklinike. Koriste li ga uistinu svi, javnosti nije poznato.

Mogu li svi ovi ozbiljni skandali njegova sina naškoditi zasad jedinom ministru koji se opire Plenkovićevu pritisku, vidjet ćemo. No u svakom slučaju mogu poslužiti kao sasvim dostatan materijal za smjenu ministra ako to ikada zatreba.

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI