Bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić za N1 progovorila je o Putinovom govoru te je komentirala situaciju zarobljenog Hrvata u Rusiji.
“Mislim da nisu bila velika očekivanja, više je bio veliki strah od toga što će ruski predsjednik reći. Na kraju je to bio jedan prilično šablonski, potpuno nestrastveni govor gdje je ponovio nekoliko puta stvari koje već znamo, uobičajene floskule da se radi o provokaciji zapada. Nama u Hrvatskoj je dosta dobro poznata logika da nije kriv onaj koji je napao nego onaj koji je napadnut.
One stvari koje su se očekivale, da će Putin proglasiti rat i najaviti mobilizaciju, to ne nije dogodilo. Nedostajalo je osjećaja, uvjerenja, čovjek je imao osjećaj da on naprosto izgovara te floskule, ali bez ikakvog stava, uvjerenja. On će nastaviti raditi to što radi, a ovdje nije uložio nimalo motivacijske retorike. Ono što se mene naročito dojmilo je ta gomila mladih ljudi na Crvenom trgu. Istih takvih je 15.000 poginulo u Ukrajini ne znajući ni zašto ni protiv koga su tamo. Govorilo se o pobjedi u ratu koji je završio prije nego što su se njihovi bake i djedovi rodili. Ta vrsta strasti, prema nečemu što se dogodilo tri generacije ranije, je nemoguća bez obzira na indoktrinaciju. Razmišljala sam što ti mladi ljudi misle dok tamo stoje”, analizira.
Rekla je i kako je SSSR imao veliku ulogu u pobjedi nad nacizom, ali da je najviše bilo ukrajinskih žrtava i da Ukrajinci imaju jednako pravo kao i Rusi svojatati pobjedu nad nacizmom. Dodaje i kako je Zelenski jodlučio održati govor 8. svibnja na dan kada Europa računa da je došlo do kraja Drugog svjetskog rata.
“Dramatična je razlika u scenografiji, Putin na Crvenom trgu s gomilom opreme, Zelenskij u razrušenom gradu. Putin bez strasti i Zelenskij sa snažnim nabojem koji proizlazi iz borbe za život”, kaže o njihovim govorima.
Rekla je i kako je teško reći je li Putinov govor nagovještaj neke volje za završetkom rata. “Dosad nismo vidjeli nikakve namjere i dok je Putin govorio na Crvenom trgu, napadani s ukrajinski gradovi. Ali ja bih voljela da je to istina, no ne mogu reći da bi se iz toga to moglo zaključiti”.
Tvrdi i da pravi pregovori još nisu održani.
“Svi razgovori i pregovori koji su se dosad vodili nisu bili nikakvi pregovori, to je bila samo lijepa slika u izlogu, da bi se odvratila pozornost zapada od stvarnih činjenica, ali nije uspjelo. Sigurno je kao i svaki rat da će ovaj završiti pregovorima, ali oni još nisu počeli i pitanje je kada će. Pitanje je kada će ruska strana odlučiti da je došlo do točke kada želi pregovarati”, veli.
Govorila je i o posjetu premijera Plenkovića Kijevu:
“Nisu posjete državnika u Kijev najavljivane. To su očito neki sigurnosti razlozi. Moje mišljenje je da je dobro da je hrvatski premijer otišao. Vjerojatno je otišao i da vidi mogućnosti izvlačenja tog hrvatskog državljana kojeg su Rusi zarobili. Otišao je i da pokaže hrvatsku podršku”, rekla je.
O Milanovićevim istupima kaže: “Mislim da je i naš predsjednik malo spustio ton i da je postao umjereniji osim što sada za nekim drugim idejama ide”.
Osvrnula se ponovno na Hrvata kojeg su Rusi zarobili:
“Ja sam uvjerena da diplomacija radi, al u ovom slučaju mislim da je najveća šansa da se taj čovjek vrati u Hrvatsku živ, da bude sastavni dio razmjene zarobljenika. Mala je vjerojatnost da će Rusi napraviti iznimku i pristati s Hrvatskom pregovarati i tog čovjeka poslati kući. Ja držim palčeve da to uspije. Treba nam ukrajinska podrška”.
Rekla je i kako nitko u zadnjih 15-ak godina nije uspio tako ujediniti Europu kao Putin i njegova agresija.
“Europa je naše ratove na neki način tretirala kao zadnje trzaje tranzicije. Međutim, ovaj rat u Ukrajini je završio to razdoblje i mnogi državnici rekli su da je ovo u Ukrajini kraj jedne i početak druge ere. Treba graditi Europu za neko drugo vrijeme i to je sigurno malo koncentriralo umove u Europi. U okviru EU se probudila svijest koliko je to zajedništvo važno i nužno za europsku sigurnost”, zaključuje.