Mate Granić vratio se u HDZ – vijest je to koja se prije nekoliko mjeseci prilično nezapaženo provukla medijskim prostorom, no unatoč tome što mnogi nisu obratili pažnju na Granićev povratak u vladajuću stranku, on je u vrlo kratkom roku oživio i razgranao svoju utjecajnu društveno-političku mrežu. Na sastancima s ovim doajenom hrvatske politike premijer Andrej Plenković kadrovski je oblikovao svoju novu vladu, po njegovu zagovoru na poziciju ministra gospodarstva došao je Tomislav Ćorić, s čijom je suprugom Granić u prijateljskim odnosima, na njegovu preporuku u Ministarstvo turizma dovode se bivše savjetnice predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović s kojima je i sam surađivao na Pantovčaku. Granićevim kadrom smatra se i predsjednik Sabora Gordan Jandroković, s njim je u začecima karijere surađivao i predsjednik Zoran Milanović, njegov kum Joško Klisović te i sam Plenković koji je nedavno odlučio formalizirati svoj dugogodišnji odnos s Granićem, imenujući ga svojim savjetnikom.
Dužnost savjetnika premijera Granić će obavljati volonterski, a dobro upućeni tvrde da on na Plenkovića ima toliki utjecaj, da se već sada mnogi pitaju tko od njih dvojice uistinu vodi državu i stranku. Dok se drugi propituju, Granić djeluje pa je tako uz njegov blagoslov ovih dana kandidaturu za gradonačelnicu Zagreba objavila zaboravljena političarka Vesna Škare-Ožbolt. Iako je ona zasad nezavisna kandidatkinja koja okuplja svoj tim stručnjaka za nadolazeću kampanju, i sama je vjerojatno svjesna da bez HDZ-ove potpore teško može ugroziti poziciju dugogodišnjeg gradonačelnika Milana Bandića, čija je politička karijera doduše na klimavim nogama, no on je jedan od onih političara koji su svladali preživljavanje u najtežim situacijama.
Sve je upitno
U najtežim situacijama opstajao je i Granić, koji navodno uskoro planira iskoristiti svoje lobističke vještine te kod Plenkovića dogovoriti HDZ-ovu potporu za svoju kolegicu Škare-Ožbolt u utrci za zagrebačku gradonačelnicu, no HDZ se u tom pogledu još nije konsolidirao niti se stranačko rukovodstvo usuglasilo oko kandidata za zagrebačkoga gradonačelnika. Jedno je vrijeme Plenković razmatrao mogućnost da na Bandića pošalje gospodarstvenika i ekonomskog stručnjaka Ivana Domagoja Miloševića, no čini se da on više nije u igri. U igri je zato još Krunoslav Capak, zaštitni znak Nacionalnog stožera i prvi čovjek HZJZ-a. Međutim, s njegovom su kandidaturom u HDZ-u također iznimno oprezni jer su svjesni da Stožer uživa sve manje simpatija u javnosti pa bi Capakova kandidatura za stranku mogla biti velik rizik, a Plenković ovaj put ne želi riskirati.
Namjera mu je srušiti Bandića i ovladati Zagrebom, a kada se generalno govori o lokalnim izborima, oni za HDZ predstavljaju izazov jer im šef stranke kani ovladati svim velikim gradovima te time još jedanput potvrditi svoju dominaciju u političkoj areni. Baš zato nije nemoguće da HDZ logistički stane iza Škare-Ožbolt, prepoznatljive političarke, bivše Tuđmanove suradnice i žene oko čijeg se brendiranja stranačka PR mašinerija neće morati previše truditi. Škare-Ožbolt politiku ima u “malome prstu”, a osim toga, u zaborav je pala i njezina jedina afera o kojoj se svojedobno intenzivno govorilo. Naime, protiv Škare-Ožbolt svojedobno je podignuta kaznena prijava zbog navodnog protuzakonitog dobivanja kredita od Ministarstva vanjskih poslova. Riječ je o slučaju stambenih kredita koje je dodjeljivao bivši ministar i njezin kolega Granić, a u toj aferi sudjelovao je i aktualni ministar, nekadašnji tajnik Ministarstva vanjskih poslova Goran Grlić Radman. Uz nepostojeći pravilnik, u to se doba propitivao i kriterij dodjele kredita te izvor novca danog kao polog Privrednoj banci. Ministarstvo je u navedenu banku tada položilo oko 900 tisuća maraka pologa koji ni u jednoj proračunskoj stavci nije bio naznačen. Granić je pak više puta izjavljivao kako je kredite odlučio podijeliti na nagovor svojih suradnika, a novac je pribavio iz vlastitih sredstava, odnosno konzularnih pristojbi. Za taj se potez pozivao na zakon koji je vrijedio do 1997., na temelju kojega je tim novcem slobodno mogao raspolagati samo ministar. Premda su pravnici tvrdili da je ministar tim sredstvima mogao raspolagati isključivo unutar proračunskih stavki, ova afera Granića nije okrznula iako u proračunu nigdje nije postojala stavka koja bi predviđala stambene kredite. Šuškalo se u to doba da tih 900 tisuća maraka nigdje u Ministarstvu nije zavedeno pa se s vremena na vrijeme postavljalo pitanje gdje je novac završio, međutim, Škare-Ožbolt sve je optužbe na svoj račun odbacivala i demantirala, a u međuvremenu ni policijski službenici nisu uspjeli pronaći ništa sporno u toj priči.
Nepoznati podaci
Ništa sporno nikada nije pronađeno ni u priči o tome da su se baš od Granićeva vremena pa sve donedavno plaće u veleposlanstvima isplaćivale iz konzularnih poslova, odnosno u gotovini, na crno. Matu Granića i Vesnu Škare-Ožbolt veže još jedna afera iz doba Demokratskog centra. Tada je poduzetnik Ante Mrdeža od Mate Granića kupio saborski mandat za sto tisuća eura. Kako DC nije osvojio nijedan mandat, Mrdeža se osjetio prevarenim pa je zatražio novac natrag. Tada su počela međusobna optuživanja u kojima je Granić izjavio kako je Škare-Ožbolt za svoju kampanju uzela 25 tisuća eura, na što je ona zaprijetila tužbom. Tužbu je pokrenuo i Mrdeža, no na koncu je sve bilo odbačeno. I dok se o tim neugodnim pojedinostima malo zna, o Vesni Škare-Ožbolt zna se gotovo sve, hrvatska odvjetnica i političarka te nekadašnja saborska zastupnica i ministrica pravosuđa uzlet je doživjela ratnih godina, kada je rukovodila procesom mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja. U Zagreb je Škare-Ožbolt stigla iz rodnog Osijeka, a u glavnom gradu završila je Pravni fakultet, nakon čega se ponovno vratila u Osijek, gdje je pronašla posao kao pripravnica u tadašnjem Okružnom, a danas Županijskom sudu. Radila je i u stručnim službama Izvršnog vijeća Sabora SRH te kao savjetnica za inozemni protokol, a u Ministarstvu vanjskih poslova zapošljava se početkom devedesetih. Nedugo nakon toga postaje Tuđmanova glasnogovornica, a zatim kao članica Predsjedničkog vijeća preuzima pregovore s misijama UN-a i pregovore s pobunjenim Srbima. Radila je i kao članica Državnog povjerenstva za uspostavu ustavnopravnog poretka RH na područjima vukovarske i osječke županije, a u tom periodu postaje potpredsjednica HDZ-a, a zatim i Tuđmanova savjetnica za politička pitanja. U tom je intervalu bila predsjednica Upravnog vijeća Hrvatskog informativno-kulturnog zavoda, ali i članica Vijeća Hrvatske izvještajne novinske agencije. Kada 2000. Stipe Mesić postaje predsjednik države, Škare-Ožbolt na vlastiti zahtjev odlazi iz Ureda predsjednika, a osim toga, s Granićem napušta HDZ te osniva Demokratski centar. Zbog sukoba s Ivom Sanaderom napušta poziciju ministrice pravosuđa u njegovoj vladi, a u politici ostaje kao saborska zastupnica, no, otvara i vlastiti odvjetnički ured te predsjeda Općinskim vijećem Velike Gorice. Posljednjih godina u medijima je uglavnom komentirala teme koje se odnose na ratne devedesete, s vremena na vrijeme govorila je o odnosima s Tuđmanom, a povremeno je progovarala i o problemima u hrvatskom pravosuđu – sve u svemu, činilo se da je trajno zatvorila vrata svoje političke karijere. Jednom je prilikom Škare-Ožbolt priznala kako joj je želja postati premijerka ili predsjednica države, to zasad nije realno očekivati, no nije nimalo nemoguće da se za utjehu zadovolji pozicijom zagrebačke gradonačelnice.