U večernjim satima 15. siječnja 1992. godine prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman putem televizije održao je emotivno obraćanje naciji povodom priznanja članica tadašnje Europske zajednice, koje su Hrvatsku priznale kao suverenu i samostalnu državu.
Od toga se dana svake godine na taj datum slavi Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske.
Tuđman je tada u emocijama nabijenom govoru poručio:
“Današnji dan 15. siječnja 1992. bit će zlatnim slovima uklesan u sveukupnu, četrnaeststoljetnu povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost i raskinula svoje državno-pravne veze s bivšom jugoslavenskom državnom zajednicom, Republika Hrvatska postigla je i međunarodno priznanje svoje neovisnosti. Očuvavši u tijeku cijele svoje povijesti, usprkos svim zlehudim nedaćama i ograničenjima, svoju nacionalnu i državnu samobitnost. Hrvatska se nakon devet stoljeća vraća u međunarodnu zajednicu kao slobodna i međunarodno priznata država.
Čin međunarodnoga priznanja Hrvatske od svih država Europske zajednice ima posebno povijesno značenje stoga što se nakon toga više ne može dovoditi u pitanje raspad Jugoslavije i međunarodno priznanje samostalnosti Hrvatske i u okviru svjetske zajednice naroda. Odluku o međunarodnom priznanju Hrvatske donijeli su i prije današnjega dana Sveta Stolica, Njemačka, Belgija, Island, Švedska, Slovenija, Ukrajina, Litva, Latvija, Estonija, Malta, San Marino. Na osnovu zajedničke odluke na današnji dan to su učinile sve države članice Europske zajednice Kraljevina Belgija, Danska, Republika Francuska, Grčka, Italija, Veliko Vojvodstvo Luksemburga, Kraljevina Nizozemska, Savezna Republika Njemačka, Portugal, Kraljevina Španjolska, Ujedinjeno Kraljevstvo Britanije i Sjeverne Irske. Na današnji dan priznanje donijeli su još Austrija, Švicarska, Kanada, Norveška, Bugarska, Mađarska, a donijet će jamačno i druge zemlje ovih sati i dana. Vjerujemo da će to uskoro učiniti i druge europske države i mnoge druge izvaneuropske zemlje među kojima i SAD i Rusija.
Priznajući Hrvatsku Europa je osvjedočila i sebe u ovom novom dobu demokracije i samoodređenja naroda. Hrvatska svoja i suverena neće iznevjeriti svoju Europu i slobodan svijet. On želi biti njihova zbiljska sastavnica u izgradnji novoga duhovnoga obzorja i međunarodnoga poretka mira i suradnje među narodima. Činom međunarodnoga priznanja otvara se novo poglavlje u povijesti hrvatskog naroda. Za oživotvorenje pune neovisnosti i samostalnosti Hrvatske dali su svoj obol upregnućima i žrtvama svi naraštaji naša napaćene ali i slavne prošlosti. U taj vjekovima sanjani, a sada i ostvareni cilj, ugrađeni su napori, stradanja i žrtve naših dana, podjednako domovinske i raseljene Hrvatske. Postigli smo to odlučnošću i razboritošću s kojom smo krenuli u preporod hrvatskog nacionalnog bića i u demokratsku preobrazbu Hrvatske s geslom ‘Odlučimo sami o svojoj sudbini’.
Pred nama je zadaća da dokažemo da možemo biti dobri i mudri gospodari u svojoj slobodi. Svoj na svome u interesu blagostanja i sreće svih građana Hrvatske. Pred nama je i zadaća da svijetu, koji nas je priznao i koji će to ubuduće činiti, pa i onome koji bi nas još uvijek htio poricati, vjerodostojno dokažemo da će demokratska Hrvatska biti dostojan sudionik najnaprednijih težnji slobodna svijeta. Ne dvojim da će hrvatski narod i svi građani Hrvatske znati ispuniti sve te zadaće u novim, posve izmijenjenim, ali bitno povoljnijim povijesnim okolnostima. Ne dvojim zato što nikada nisam posumnjao i duboko vjerujem u izvorne silnice i stvaralačku snagu naših ljudi i hrvatskog naroda u cjelini. Održali smo se u prošlosti, pobijedili u sadašnjosti, naša je i budućnost. Neka je vječan spomen i slava koji su svojim životima i dijelom pridonijeli oživotvorenju vjekovnoga sna, slobodne i suverene, neovisne i međunarodno priznate države Hrvatske”, rekao je te večeri predsjednik Franjo Tuđman u obraćanju putem televizije.