Dvadesetpetog lipnja 1991. imao sam unutarnja očekivanja, poput čovjeka koji je završio jedan put u životu i uzbuđen je što je započeo drugi.
Optimizam se vrtio oko riječi Slovenija i Hrvatska u novoj Europi. Upravo je ovo drugo na horizontu pobudilo najviše nade. Željeli smo postati pravi Europljani, sa standardima naših sjevernih i zapadnih susjeda, prožeti dalje duhovnim zamahom kojim smo htjeli nadoknaditi olovno vrijeme tišine i mentalne kastracije. I s demokracijom, kako je to na zapadu običaj, te s medijima koji su joj najjači branitelj. Kada sada gledam na taj dan, iz perspektive tridesetih godina, shvaćam koliko je moja procjena buduće situacije bila pogrešna.
Potpuno sam promašio ključnu činjenicu, naime da stojim u zenitu onoga što sam shvatio kao demokraciju: da će ovaj zenit još jače svijetliti u kratkom vremenu koje je preda mnom, a onda će polako početi blijedjeti, klizati u sebe. Za trideset godina od njega će ostati samo predivno sjećanje i duboka nostalgija, vezana uz pitanje kada će biti onako kako je bilo u doba onog dana. Iznenadila me već tada činjenica da je za donošenje ustavne odluke o suverenosti i neovisnosti Republike Hrvatske pronađen samo jedan glas stranke koja je Hrvatsku dovela u takvo stanje. Bez povijesnog sjećanja, bez žaljenja ili kajanja! Od Račanova SDP-a samo je jedan zastupnik (Marko Vlašić Čiče) glasao za hrvatsku neovisnost.
Ostali su ili napustili dvoranu ili su glasali protiv (njih 48). Hrvatski zenit neovisnosti bile su devedesete, u kojima je Hrvatska postigla potpuno oslobođenje svog teritorija. Sve je završilo smrću Franje Tuđmana. U praznini koja je nastala, vlast je preuzela stranka osobe koja je dopustila razoružanje Teritorijalne obrane Republike Hrvatske i glasala protiv hrvatske neovisnosti, SDP Ivice Račana. 25. lipnja 1991. nitko nije mogao pomisliti da će diktatura 3. siječnja 2000. otvoriti put Hrvatskoj prema europskim integracijama i da će njezin vrlo dosljedan izvršitelj doći iz redova stranke bivšeg hrvatskog predsjednika, HDZ-a.
Ivo Sanader nastavio je rušiti neovisnost Hrvatske, dok je istovremeno vodio zemlju prema EU-u. Sigurno je bilo u
temelju nešto vrlo pogrešno, kako s novim hrvatskim vodstvom, tako i s briselskim mandarinima koje su Zagreb
vodili prema Europi. I bilo je. Na što aludiramo s onim što smo napisali u uvodu? Teška je misao: Hrvatska danas ne bi mogla postati neovisna. Zato postoji nekoliko temeljnih razloga. Da se sada događaju stvari iz 1991. godine, glavni problem ambiciozne i hrabre države ne bi bili beogradski vojnici njihovi skrbnici na saveznoj razini, nego Bruxelles i
američka administracija (Joe Biden). I mediji koji su u novo olovno vrijeme intonirani u jednu istinu, poput
sovjetske Pravde nekada. Europa je izgubila velik dio suvereniteta: mediji su joj presušili. Svime dominiraj svjetski igrači, koji su svakim danom sve više opsjednuti starim kontinentom. Bruxelles ima globalnu agendu, a oblikuju je ljudi za koje nemamo pojma da postoje ili da postoje u ulogama koje imaju značajan utjecaj na naš život. Za njih doznajemo slučajno kada, na primjer, jedan od novinara Daily Maila otkrije novog putnika zrakoplova prozvanog Lolita expressom.
Njegov vlasnik Jeffrey Epstein preminuo je – navodno je počinio samoubojstvo na prilično neobičan način: pogodili su njegovu želju za samouništenjem i pomogli mu “preko praga”, no putnici su i dalje dobrog zdravlja. Bill Clinton, engleski princ Andrew, Kevin Spacey, Chris Tucker, američki i europski milijarderi i prošli mjesec – Bill Gates. Kaže se da je legendarni avion (sve što se u njemu događalo) razlog zbog kojeg se njegova supruga Melinda htjela odvojiti od njega. Ono što se ondje radilo – i na njegovu privatnom otoku – otišlo je s Epsteinom u grob. Ali i dalje ostaje javni diktat koji nameću mediji. S njima se infrastruktura globalne duboke države sve više usklađuje. To onemogućava promicanje onih vrijednosti u kojima je – ili zbog kojih je (!) neovisna Hrvatska ugledala svjetlo dana. Tuđman je bio političar koji se očito nadovezao na sustav vrijednosti.
Njegov najprepoznatljiviji politički partner bio je stoga Vatikan i papa Ivan Pavao II. Ili posljednji kršćanski kancelar Njemačke Helmut Kohl. U ime tradicionalnih vrijednosti Tuđmanova se Hrvatska opirala titoističkoj abnormalnosti koju su personificirali Milošević i jugoslavenski generali. I sva povijest u pozadini. Bila je to borba za društvenu normalnost. Dapače, danas abnormalnost postaje dominantno ozračje moderne. Vratimo se s ovom spoznajom na prethodni odlomak: Lolita expressu, ako uzmemo avion kao metaforu, ime je odabralo osoblje zračne luke nakon što su počeli primjećivati kako iz njega, gotovo bez iznimke, izlaze maloljetne cure ili koji put djeca u pravom smislu riječi. Prvo s čime se današnji svijet suočava jest atentat na elementarni moral (seksualnost), koji se odvija paralelno
s demontiranjem spolnog identiteta pojedinca i uklanjanjem potrebnih kriterija koji omogućuju društvo kao takvo.
To je nešto što je Hrvatskoj iz devedesetih potpuno strano. Jedan od najinteligentnijih ljudi 20. stoljeća, francuski
filozof Roland Barthes, u svojoj poznatoj knjizi o tragediji Jeana Racinea (Sur Racine) istaknuo je da ljudska zajednica počinje kada su njezini članovi zabranili incest. Civilizacija se mogla oblikovati kad je incest eliminiran. Sve što znamo temelji se na ovome. No, New York Post, jedan od "progresivnih medija “koji reagira na prijedloge američkih milijardera, upravo je zatražio uvođenje sporazumnog rodoskvrnuća. Incest je dopušten ako je dogovoren. Istodobno, previđa se činjenica da je incest “sporazuman” samo ako je žrtva duboko povrijeđena, zlostavljana, silovana. Tada se počnedogađati Stockholmski sindrom. Žrtva se zaljubi u svog zlostavljača.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron, kontinentalna grana obitelji Rothschild – obogatio se u njihovim
bankama – želi modernizirati Europu kako bi udovoljio milijarderima i drugim financijskim špekulantima. George
Soros među njima je, takoreći, fusnota. U tu svrhu s Europskom komisijom priprema reformu o kojoj ne želi puno
razgovarati. Ali ljudi koji znaju koliko je sati na planetu to su previdjeli. Patrick Edery, urednik sindikalnih novina Solidarnost (nekoliko puta premijer Poljske regrutiran iz ovog položaja), ali Francuz, koji živi u Krakovu, novu je Macronovu reformu opisao na sljedeći način: "Emmanuel Macron govori o obnovi Europske unije, ali nitko ne može zamisliti kakva će biti ta obnova.
Čini mi se značajnim da je osoba zadužena za provođenje transformacije Starog kontinenta Daniel Cohn- Bendit, koji je bio vođa revolucije u svibnju. U to su vrijeme također željeli preoblikovati ljudsku zajednicu i neka košta što košta. Stoga se krenulo u uništavanje veza s prošlošću, religijom i tradicijom. Pritom nisu stvorili ništa novo, rastrgali su samo ono što su, u svojoj aroganciji, procijenili starim, zastarjelim. Danas se ne možemo riješiti dojma da
vladajuća tehnokracija mijenja temelje, zidove i krov europske zgrade, sve preplavljene gustim bijelim olovom,
pod kojim se stvorila neka vrsta novog Europljanina, bez tla pod nogama, bez prošlosti i identiteta; u zemlji koja
bi se neprestano zlostavljala. Žele stvoriti društvo bez vjere i zakona u kojem bi – kao što se uvijek događa u
nasilno formiranim zajednicama – vladao zakon jačih”.
A tko je Daniel Cohn-Bendit, kojeg urednik Solidarnosti stavlja u srž problema? On je najvažnija osoba “Revolucije”. Njegova službena biografija kaže: “Ti jekom Revolucije '68. nosio je nadimak Crveni Dany. Poslije je Daniel Cohn-Bendit napravio ideološku transformaciju, postupno prelazeći na ekologiju integriranu u tržišno gospodarstvo. Istodobno, uvijek se proglašavao liberalnim slobodnjakom”. Ali postoji još jedan, odlučujući element. U njemu se
tabu incesta prebacuje na drugi tabu, na pedofiliju. Medijski izvještaji kažu: “Političar stranke Zelenih
Daniel Cohn-Bendit optužen je za pedofiliju. U ranim godinama uživanja u 'slobodnom seksu' djeca su očito također bila dio igre. Danas se labavi moral godina seksualne revolucije vraća poput zastrašujućeg bumeranga”.
Postoje barem dva svjedočenja da je Cohn-Bendit prešao granicu apsolutno neprihvatljivog. Vjerodostojni su jer je njihov autor osobno Daniel Cohn- Bendit. Tako kaže: "Nekoliko puta mi se dogodilo da su mi neka djeca otvorila patentni zatvarač na hlačama i počela me škakljati. Reagirao sam različito, ovisno o okolnostima, njihova želja mi je i dalje predstavljala problem. Ali ako su bili ustrajni, uzvraćao sam im nježnost . “Još je konkretniji bio u emisiji ‘Govori’ na TV mreži Antena 2 (1982). Iznenađenim gledateljima rekao je:”Kad vas pet i pol godina stara djevojčica počne svlačiti, to je fantastično”. Na kraju su pedofilija i Cohn-Bendit postali svojevrsni sijamski blizanci, teško je razgovarati (na najvažnijim tribinama) o jednima, a da se ne dodiruju drugi. Svjetske novine često objavljuju o svemu.
Hoće li čovjek koji je na televiziji podijelio vlastito iskustvo na polju pedofilije postati temelj novoreformiranog EU-a? Jadnik koji je uništavao civilizaciju sada će izgraditi novu? Cohn-Bendit – neka vrsta duhovnog oca nove reforme? Odlaskom iz političkog sustava bivše Jugoslavije, Hrvatska je ponovno ušla u povijest i civilizaciju. Volja ponovnog pridruživanja europskoj civilizaciji, njezinoj kulturi, slobodi vjeroispovijesti, bili su glavni motori odcjepljenja od na životu umjetno održavanog leša, koji je nosio ime SFRJ. Ali danas jednostavno nismo mogli nikamo otići jer je europska civilizacija doživjela neviđen atentat globalističkih autokrata, štoviše, institucionalna organizacija po kojoj postoji politički stari kontinent, Europska unija, pretvorila se u jednog od njih. To je najgora autoimuna bolest u modernoj političkoj povijesti. Bruxelles je postao snažan globalni igrač u promicanju novih abnormalnosti: rodne teorije, LGTB-a, masovnih migracija koje rezultiraju kaosom i kriminalom u jezgri Europe, inkluzivnog pisma s kojim se uklanjaju nacionalni jezici (i njihove književnosti) i drugih ludila koje podupire briselska birokracija.
Uništavanje povijesti, posebno one povezane s identitetom nacija, u prvome je redu. Stoga nećete čuti kako Macron
spominje riječ Francuska (još manje govori o njezinoj povijesti), umjesto toga postoji riječi “globalne
inspiracije”, riječ ‘republika’. Njome, kao i šećernom pjenom, možete preliti sve probleme. Mediji to prebace
ljudima. I to učinkovito. Ali postoje i kockice. Lego je jedan od najvećih industrijskih divova koji izrađuje igračke za djecu. Nove serije kockica, točnije njihove figurice, počet će sa suspenzijom spola. Figurice će biti neoznačene prema
spolnoj razlici, tj. bit će ‘inkluzivne’ u smislu izvornog seksualnog identiteta osobe. Dijete, razumljivo, nitko nije pitao.
Nisu ih pitali ni u Lolita Expressu, ni u Cohn-Benditovim pričama, ni bilo gdje drugdje. Međutim, postoje još jači razlozi zašto se Hrvatska 2021. godine ne bi mogla osamostaliti. U svijetu su se, ne samo medijski trend, moralna i etička pitanja i druge stvari koje smo naveli, okrenuli u nenormalnom smjeru; globalizacija koja to određuje zahtijeva da se zemlje raspadnu. To se mora činiti sustavno i dosljedno: ali dezintegrirani nacionalni entiteti ne smiju se
reorganizirati, naprotiv. Moraju se stopiti u globalne organizme kojima upravljaju ljudi iz pozadine. 2021. ne bi se raspala ni Jugoslavija ni Sovjetski Savez: Bruxelles, zajedno s Bidenovom administracijom, zahtijevao bi da se narodi SSSR-a i SFRJ što prije spoje u jedinstveni amalgam, koji će se potom spojiti u veće jedinice, kombinirane s importom afričkog i bliskoistočnog stanovništva. Istodobno, uvođenje LGBT ideologije ‘omekšalo bi granice između spolova, koji zajedno s obitelji, nacijom, državom i religijom predstavljaju najsnažnije sklonište za čovjeka. A riječ
je o skloništu u životu. Očekivati da će Hrvatska 2021. godine u Europi pronaći ono što nije pronašla u SFRJ, to jest sklonište za identitet u kojem bi se mogla potpuno realizirati, sada bi bilo fantastično djelo.
Trendovi u Europi idu u suprotnom smjeru, a isto tako i Europa se raspada: najočitije na osi istok-zapad, mnogo kobnije, ali manje očito, na osi sjever-jug. Šanse za opstanak Europe 2021. godine predstavljaju najveći paradoks neovisne Hrvatske danas: iste su kao i šanse za opstanak SFRJ 1991. godine. Nema ih. Čovjek je jednak otkako je krenuo osvajati planet, pogotovo otkako je zacrtao svoj put za civilizaciju. Promjena bitnih parametara može završiti samo jednim – katastrofom. Ovo će biti logičan kraj zajednice koja je odlučila presjeći korijene normalnosti. U tome su briselski mandarini iznenađujuće slični jugoslavenskim generalima.
Autor: Boštjan Marko Turk
*Stavovi koje autori iznose u svojim kolumnama njihovi su osobni stavovi, nisu nužno i stavovi redakcije portala 7Dnevno.hr.