Saudijska Arabija je, uz Izrael, najvažniji saveznik SAD-a na Bliskom Istoku, tamo imaju najveće vojne baze te premreženost interesa svojih privatnih koorporacija s saudijskim vlastima u naftnom biznisu (između ostalih u tome prednjači predsjednička obitelj Bush)
Nakon što je aktualni kontroverzni predsjednik SAD-a Donald Trump objavio listu zemalja čijim je stanovnicima zabranjen ulazak u Sjedinjene Američke Države, izbila je velika svađa u američkom političkom, društvenom i medijskom prostoru. Ubrzo je odlukom saveznog suca Jamesa Robarta ta odluka suspendirana, ali je Trumpova administracija najavila žalbu, a sam predsjednik uvjeren je da će suspenzija biti poništena.
Nećemo sada razglabati o tome je li Trump ovim potezom bio u pravu, želeći zaštititi svoju državu od terorističkih prijetnji, nego ćemo se dotaknuti jedne činjenice. Naime, na Donaldovoj listi o zabrani ulaska navedeni su Sirija, Irak, Iran, Libija, Jemen, Sudan i Somalija, zemlje s većinskim muslimanskim stanovništvom i sve, osim Irana, nestabilne i u dugotrajnom građanskom ratu. Ako ćemo se složiti s Trumpovom odlukom da iz tih zemalja vrebaju potencijalni teroristi ostaje pitanje zašto na taj popis nije dodana i Saudijska Arabija – država koja je najveći „rasadnik“ terorista na Blikom istoku. I ne samo to ta kraljevina je po svojim zakonima još duboko u srednjem vijeku, a poštivanje ljudskih prava tamo je nepoznati pojam. Tako još uvijek postoje javna smaknuća odrubljivanjem glave, za krađu ljudima odsjecaju ruku, žene ne smiju voziti automobile, a bilo kakvo negativno spominjanje kraljevske obitelji Saud donosi smrt vješanjem.
Dok se cijeli svijet zgražava na postupke boraca tzv. ISIL-a, ili talibana u Afganistanu, na navedene primjere u Saudijskoj Arabiji se šuti, osim tu i tamo priopćenja raznoraznih organizacija za zaštitu ljudskih prava. Aktualni kralj Salman bin Abd al-Aziz al-Saud na sve kritike odgovara da samo poštiva zakone svoje zemlje utemeljene na šerijatu (islamskom pravu). Također tvrdi da je u Saudijskoj Arabiji „višestranačka demokracija nemoguća u plemenskoj rascjepkanost jer bi svaka oblast sutra imala vlastitu stranku”. Valja napomenuti i sve češće optužbe, doduše još ne službeno potvrđene, da upravo Saudijska Arabija financira ISIL u njihovom džihadu, kao što je ne tako davno financirala Osamu bin Ladena i njegove teroriste.
Nafta ispred demokracije
Zašto je to tako, zbog čega SAD toj arapskoj zemlji „gleda kroz prste?“ Odgovor je jednostavan: Saudijska Arabija je, uz Izrael, najvažniji saveznik SAD-a na spomenutim prostorima, tamo imaju najveće vojne baze te premreženost interesa svojih privatnih koorporacija s saudijskim vlastima u naftnom biznisu (između ostalih u tome prednjači predsjednička obitelj Bush). Nadalje, Saudijska Arabija je većinski zemlja sunita – vehabija, a država koju SAD smatra za najveću prijetnju na tom prostoru je većinski šiijitska država Iran automatski neprijatelj broj jedan Saudijaca. I tako koliko god američki predsjednici vikali o potrebi da sve zemlje svijeta budu demokratske strateški i financijski interesi uvijek zasjene ideale.
I tako Saudijska Arabija, uprkos svim kontroverzama, desetljećima je u tijesnoj vezi sa državama Zapada, a sve je počelo još početkom prošlog stoljeća.
Naime, nakon turbulentnih godina stvaranja države u središtu Arapskog poluotoka krajem 18. stoljeća na čelu s Muhammadom ibn Saudom, čiji su nasljednici iz obitelji Saud zahvaljujući svojoj vehabijskoj interpretaciji islama zadobili široku potporu dotad razjedinjenih pustinjskih plemena. Ipak tijekom devetnaestog stoljeća državu su uništili zajedničkim snagama Osmansko carstvo i njegova polunezavisna saveznica Egipat.
Ibn Saud i Lawrence od Arabije
Početkom dvadesetog stoljeća Ibn Saud nastavlja gdje su njegovi preci stali ali ovaj put ,osim vjere i oružja, vješto koristi i diplomaciju povezavši se sa tada najmoćnijom silom svijeta Britanskim imperijem čiji su vladajući krugovi shvatili vrijednost naftnih nalazišta kojih je to područje prepuno. Suradnja s britancima kulminirala je tijekom Prvog svjetskog rata, kada su arapska plemena digla ustanak protiv Osmanskog carstva i njezinog saveznika Njemačkog carstva. Naime, upravo je britanski potpukovnik i pustolov T. E. Lawrence, u povijesti poznatiji kao Lawrence od Arabije, pomogao Ibn Saudu, i njegovom nasljedniku Fejsalu, da okupe plemena i dobiju suvremeno oružje. Za uzvrat obećana im je prostrana država koja bi obuhvaćala teritorij daleko veći od današnje Saudijske Arbije. Ovo obećanje Britanija je, uz potporu Francuske, izigrala na mirovnoj konferenciji u Versaillesu, ali je Ibn Saud postao kraljem kraljem Hedžasa, da bi konačno 1932. godine tom području pripojen Nedžad te je Kraljevina Saudijska Arabija dobila granice koje ima i dan danas.
Nakon Drugog svjetskog rata Britanski Imperij se raspada i pada njegov utjecaj te njegovu ulogu sve više preuzimaju SAD. Suradnja „vodeće svjetske demokracije“ i vahabijske Kraljevine naročito jača nakon revolucije u Iranu 1979. godine. Posljedice svih tih savezništva prostori Bliskog istoka, ali i cijelog svijeta, osjećaju se i dan danas.