Uhićenja, istrage, ali i sudski procesi, sve se to nanizalo oko HDZ-a u kampanji za parlamentarne izbore u koju je Andrej Plenković kanio ušetati kao pobjednik u borbi s pandemijom koronavirusa. No, baš njegov slučaj vrlo zorno pokazuje da ni u životu, ali ni u politici ne treba previše planirati i kalkulirati. Ni krivog ni dužnog, Plenkovića stižu grijesi iz HDZ-ove burne prošlosti, što se moglo vidjeti i prije nekoliko dana na suđenju bivšem premijeru Ivi Sanaderu, na kojem se u svojstvu svjedoka pojavila bivša HDZ-ova blagajnica Branka Pavošević, koja je iznijela obranu u čuvenoj aferi Fimi media.
Premda je tijekom istrage ispitana devet puta te je svjedočila da joj je Sanader dao milijun kuna u devizama na ruke, u svojem posljednjem iskazu ustvrdila je da to nije istina. Sve ranije iskaze dala sam pod pritiskom, sve što sam radila, radila sam po nalogu glavnih tajnika stranke Branka Vukelića i Ivana Jarnjaka te rizničara Mladena Barišića, Jarnjak mi je sve naređivao, a on nije optužen, već sam optužena ja koja sam izvršavala njegove naredbe, ustvrdila je Pavošević te iz sna probudila zaboravljenog HDZ-ova doajena Ivana Jarnjaka, čovjeka koji posljednjih godina iz sasvim razumljivih razloga apstinira od medijskih nastupa. Ivo Sanader mi nikada nije davao novac, ja sam plaćala ljudima po popisu koji mi je Jarnjak dao , ispričala je dalje uznemirena blagajnica, potkrepljujući staru tezu teoretičara zavjere koji smatraju da je Sanader tek žrtveno janje svojih bivših partnera i onih koji su u najboljim danima klicali oko njega i vikali Kud Ivo, tud i mi. Sanader dane krati u remetinečkoj ćeliji, a da mu više nije ni do čega, potvrđuje i to što je prošlog ljeta propustio svadbu svoje kćeri Brune. Je li kriv ili mu je namješteno, nije ni bitno, Remetinec je ionako pun onih koji smatraju da nisu krivi, no bitno je to što po svemu sudeći nitko oko Sanadera nije znao što on radi.
Uvijek svjedok
Kako bilo, Sanader iza rešetaka guli svoje kazne, a Jarnjak? Gdje je Jarnjak? On uživa u povlaštenoj mirovini, daleko od očiju javnosti koja ga je u moru vlastitih briga ionako odavno zaboravila. Jarnjak spada u kategoriju najkontroverznijih, ali i najintrigantnijih hrvatskih političara svih vremena. Službena biografija kaže da je rođen 1941. u Bednji kod Krapine, gdje završava osnovnu školu. Srednju zanatsku školu za električara završava u Zagrebu te prvi posao pronalazi u Tvornici elektrotehničkih proizvoda, no s radom ne prekida školovanje već pohađa Višu školu za organizaciju u Varaždinu, gdje stječe zvanje inženjera organizacije rada, što ga dovodi do rukovodećih pozicija u TEP-u. Neizostavna crtica iz njegove biografije svakako je ona da je Jarnjak bio član Partije, što mu je vjerojatno pomoglo da postane direktor tog poduzeća. Ljubav prema Partiji ubrzo mijenja ljubavlju prema HDZ-u u koji se uključuje početkom 1991. godine, kada je izabran za predsjednika Skupštine općine Krapina. U kolovozu iste godine postaje zamjenik ondašnjeg ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića. Tuđman ga početkom travnja 1992. postavlja na poziciju ministra unutarnjih poslova, gdje se zadržao do prosinca 1996. Ministarski posao mijenja onim predstojnika u Uredu za nacionalnu sigurnost, a kada je o HDZ-u riječ, bio je član Nacionalnog vijeća i Predsjedništva stranke te u pet mandata saborski zastupnik. Nakon Tuđmanove smrti bio je na čelu komisije koja je popisala i preuzela predsjednikovu dokumentaciju. Dio dokumenata predaje se HDZ-u, drugi dio Tuđmanovoj obitelji, a najveći dio ostaje u Uredu predsjednika. Kasnije ga je Mesić optuživao za dio dokumenata koji je nestao, a Jarnjak mu je uzvraćao da kaže koji su to dokumenti. Uvijek svjedok, nikad optuženik, tako u HDZ-u i dandanas iskusniji članovi opisuju Jarnjaka koji je 2004. pozvan na razgovor s haškim istražiteljima, no optužnica protiv njega nije podignuta.
Razočarani premijer
U kasnijim svjedočenjima Sanader, koji se u prijatelja Jarnjaka razočarao, tvrdio je kako mu je on s Carlom del Ponte sredio da se protiv njega ne diže optužnica. Sanader je to mogao učiniti jer mu je Del Ponte navodno dugovala jednuuslugu, a on ju je, opet navodno, iskoristio baš za Jarnjaka kojemu je vjerovao – ne samo da su bili bliski prijatelji nego je u Sanaderovoj eri ovaj bio i glavni tajnik stranke. Kada kormilo države i HDZ-a preuzima Jadranka Kosor, Jarnjak staje uz nju, a ona ga se ne odriče kao što se odrekla voljenog Ive. Sanader Jarnjaka na početku procesa vezanog uz nelegalno financiranje stranke preko Fimi medije nije spominjao, prst je u njega upirala Pavošević tvrdeći da je od njega dobivala naloge što učiniti s dobivenim novcem. Međutim, nakon što se ispostavilo da je njegov potpis osvanuo na računu za kupnju famoznog blindiranog BMW-a, Jarnjak nakratko postaje osumnjičenik. U tom svojstvu u studenome 2011. ušetava u zgradu USKOK-a, u kojoj je satima davao iskaz. Iz zgrade izlazi kao svjedok pa kao svjedok optužbe i nastupa na suđenju bivšem premijeru. Jarnjaka je Sanader prozivao da ga je lažno teretio, ali onda kada je Sanader odlučio progovoriti, malo ga je tko doživljavao ozbiljno.
Prolupao u zatvoru
Sanader je u jednom od iskaza na sudu prozivao Jarnjakova sina ističući da je radio s Fimi medijom, no ovaj je ustvrdio kako je Ćaća prolupao u zatvoru. Nakon što su predstavnici medija počeli detaljnije čačkati po Fimi mediji, Kosor je bila primorana Jarnjaka izostaviti sa stranačkih lista na parlamentarnim izborima 2011., te on odlazi u mirovinu, iako ne bez povlačenja repova. U javnom se prostoru spominjao Igor Jarnjak, odnosno tvrtka Jarnjakova sina koja je godinama poslovala s državnim firmama kojima je isporučivala prigodne poklone u iznosu od 5 do 700 tisuća kuna. Hrvatskoj televiziji je tako primjerice 2011. prodao plastične satove u vrijednosti od 600 tisuća kuna. U nekim medijima problematizirala se Jarnjakova uloga ministra policije, s obzirom na to da je tu funkciju obnašao kada su se događali zločini nakon Oluje, bio je ministar policije i kada su se potpisivali nalozi za praćenja i prisluškivanja novinara, a bio je i član Predsjedništva HDZ-a kada se u toj stranci rađala najveća korupcijska afera u hrvatskoj povijesti. Bio je i glavni tajnik HDZ-a kada je lagao o Sanaderovu BMW-u, stranačkim financijama i crnim fondovima, no niklada mu nije pala ni dlaka s glave. Jarnjak je, reći će danas u HDZ-u, uvijek sve znao, ali je govorio tek kada bi mu pred nosom zamahali optužnicom.
Teretilo ga se za zločin u Gruborima, ali je krivnja u tom slučaju nakon iscrpnog iskaza odbačena. Svaku najavu optužnice demantirao je brzinom munje, a u fazi istrage o crnim fondovima HDZ-a, nakon višesatnog svjedočenja, za razliku od Mačeka, nije ušao u optužnicu. Pljačke, kriminal i malverzacije odvijale su se, kako je isticao, mimo i iznad njegovih ingerencija, no nije bez valjanog razloga pokojna sutkinja Ivana Čalić, izričući presudu Sanaderu i drugim optuženima za izvlačenje novca iz državnih poduzeća u aferi Fimi media, spomenula, među ostalim, i Ivana Jarnjaka, bivšega glavnog tajnika HDZ-a. Spomenula ga je među onima koji su navodno tvrdili da nisu ništa znali o toj aferi, iako su ga drugi svjedoci spominjali kao osobu koja je stranačkoj blagajnici dolazila s paketom punim novca i predavala joj ga na daljnju distribuciju. Čalić se zapitala nad odlukom tužiteljstva da takve osobe u procesu dobiju status svjedoka iako bi, kako se dalo razlučiti iz njezinih riječi, zapravo trebali biti na optuženičkoj klupi. Potom je u obrazloženju presude zapisala kako USKOK i sud vjeruju Pavošević koja je kazala da joj je Jarnjak predao paket s dva milijuna kuna uz poruku da ga prenese Sanaderu. Čalić je rekla i kako sud vjeruje da je Jarnjak prenosio blagajnici Pavošević naloge predsjednika stranke za povećanjem isplate plaća stranačkim dužnosnicima.
Upozorila je kako je sam priznao da mu je bilo poznato da se na Carini broji nekakav novac. S obzirom na to da je imao sva ta saznanja, proglasila ga je Poncijem Pilatom koji je, preko svoje tajne bilježnice u kojoj je zapisivao sve što se dogovara na stranačkim sastancima, oprao ruke. Stavivši na uvid tužiteljstvu tu bilježnicu u kojoj su bile mnoge tajne, ali i dokazi o malverzacijama u kojima je i sam sudjelovao, Jarnjak je očito, prema prešutnom dogovoru s Mladenom Bajićem, glavnim državnim odvjetnikom, kupio svoju slobodu. Umjesto na optuženičkoj klupi, što bi bilo realno s obzirom na to da su i drugi koji su sudjelovali u izvlačenju tog novca tako završili, postao je svjedokom optužbe protiv Sanadera.
Svjedok pokajnik
Pritom ga je tužiteljstvo dodatno zaštitilo jer nije dobio status svjedoka pokajnika te je s lagodne pozicije i bez optužbe da zbog straha za vlastitu sudbinu cinka svoje dojučerašnje stranačke kolege izišao iz cijele priče. No, nije samo blagajnica Pavošević teretila Jarnjaka označivši ga kao osobu od koje je dobivala naloge što učiniti s dobivenim novcem, njegovo ime spominjao je i bivši predsjednik Uprave Hrvatske pošte Andrej Sardelić. Naveo je kako ga je upravo Jarnjak, nakon što se nije htio javiti na telefon rizničaru HDZ-a Mladenu Barišiću, za kojeg se znalo da skuplja novac za stranku, pozvao u glavno tajništvo stranke te ga izribao i zaprijetio mu smjenom ako to ne učini. Nazvao me ministar Božidar Kalmeta i pozvao da dođem u tajništvo stranke. Tamo sam uz Kalmetu i Barišića zatekao i glavnog tajnika Ivana Jarnjaka. Ni kavu nisam stigao promiješati, a već sam na vrlo ružan način upozoren na svoje ponašanje. Jarnjak mi je govorio da tko sam ja, što si dopuštam da se ne javljam, da znam kako sam postavljen i da tako mogu biti i smijenjen, da sam tu da slušam , svjedočio je Sardelić koji je nedugo nakon tog događaja i smijenjen. Ni to što se Jarnjakov potpis našao na dokumentu HDZ-a o kupnji spornog BMW-a za Sanadera na kojem stoji datum 11. veljače 2009., ali ni dokument po kojem Predsjedništva HDZ-a jednoglasno donosi odluku o kupnji spornog vozila nisu bili dovoljni da se Jarnjaka tereti. Ta odluka nije bila na Predsjedništvu stranke 11. veljače 2009., ja sam naknadno, na sugestiju Državnog ureda za reviziju, izradio odluku Predsjedništva o kupnji tog vozila, rekao je medijima Jarnjak objašnjavajući pojedinosti o dokumentu koji je procurio u medije, priznajući krivotvorenje odluke, međutim, ni to za njega nije bilo sporno jer je to praksa u strankama.
Saznalo se naknadno da je Sanaderu novac za auto dao posrnuli tajkun Robert Ježić, i on je završio na sudu, ali ne i Jarnjak, koji je mnogao biti upućen u sva zbivanja u ondašnjem HDZ-u, što je dijelom vidljivo i iz zapisa u njegovoj bilježnici u kojoj u lošem kontekstu ne spominje Sanadera nego Mačeka. No, i to je očito bilo dovoljno Državnom tužiteljstvu koje je u zamjenu za te informacije oslobodilo Jarnjaka odgovornosti, a podiglo optužnicu protiv Mačeka. Utopivši Sanadera, Jarnjak se izvukao, baš kao što se izvukao i kada je vođena istraga o Oluji. Jarnjak je nakon svih kontroverzija otišao u saborsku mirovinu. Prije je volio istupati u javnosti s poštapalicom Ne bi se štel mešat, i doista, ni u što ga se nije ni umiješalo. Zato će HDZ i nadolazeće izbore dočekati kao jedan od USKOK-ovih optuženika u aferi Fini media, što je vidljivo i iz nedavne odluke zagrebačkog Županijskog suda koji je odlučio prihvatiti jedan od dokaznih prijedloga odvjetnika Davorina Budina koji brani ovu stranku. Na njegov zahtjev, knjigovodstveni vještak trebao bi dodatno provjeriti fakture Bauer grupe koja je tiskala promo materijale za HDZ, ali i državne tvrtke. Kako bi se vještaku dalo vremena za analizu, nastavak suđenja zakazan je za 7. srpnja, dva dana ranije održat će se izbori na kojima HDZ još sudjeluje kao optužena politička stranka.