Drugom mandatu HDZ-ove Vlade na čelu s Andrejem Plenkovićem prošlog je ponedjeljka iscurila godina dana.
Godina je to koju je obilježila pandemija koronavirusa, ali i potresi te mnogi problemi koje su iznjedrili ovi događaji, a u posljednje vrijeme svjedočimo i velikom broju uhićenja nakon smrti zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.
Teška godina je iza nas, ne samo za Vladu, već i za građane, no ako je govoriti o Vladi, jako je malo onih ministara koji su ostali u svojim foteljama s početka prvog mandata i dočekali drugi.
Naime, Plenković ih se do sada riješio ukupno 15, a lakše je nabrojati one koji su ostali, budući da ih je samo pet. Tako su od početne postave Vlade prije pet godina na svojim pozicijama ostali samo ministar financija Zdravko Marić, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Oleg Butković, ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, te ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić.
Dogodili su se u prvoj godini drugog mandata ove Vlade i lokalni izbori, pa je HDZ na političku pozornicu gurnuo, do tada javnosti nepoznatog, Davora Filipovića koji je na izborima za gradonačelnika doživio fijasko, a u javnosti je “na kraju cijele balade” percipiran i kroz podsmijeh, budući da njegovi javni nastupi nisu imali naročitog uspjeha.
Potkrala se pritom i rasprava oko njegovog imena, što je dodatno dolilo ulje na vatru “lošeg izbora” kandidata za gradonačelnika glavnog grada.
Naime, premijer je tada prozvao medije da su namjerno HDZ-ovom kandidatu pogrešno navodili ime na samom početku kampanje ne bi li ga diskreditirali, budući da se ime Davora Filipovića zabunom u nekim medijima pretvorilo u Damir, pa je na kraju ispalo da je prvi koji je Davora proglasio Damirom zapravo trešnjevački HDZ u svojoj objavi na Facebooku.
U proteklih nekoliko dana ime Davora Filipovića počelo se pojavljivati u kontekstu potencijalnog ministra. Iako se još uvijek radi samo o špekulacijama, mnogi su mediji prenijeli tu informaciju, a o njoj su se očitovali i neki članovi Vlade. Doduše, dosta oprezno, no iz izjava se da zaključiti kako se ne radi o nekakvoj potpunoj zabuni, već o nečem što se možebitno doista razmatra.
Tako je u ponedjeljak, nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a, premijer odgovarajući na novinarska pitanja o potencijalnoj rekonstrukciji Vlade, na pitanje RTL-ovog reportera hoće li Filipović postati novi ministar u Vladi, rekao:
“Ja ne znam otkud ta tema? Pitajte onoga tko vam je to rekao. Taj sa mnom nije razgovarao”, odgovorio mu je Plenković, niti potvrđujući niti negirajući tezu iz pitanja RTL-ova reportera.
U utorak je, pak, te špekulacije komentiralo i nekoliko ministara, a ministar graditeljstva Darko Horvat je rekao kako za Filipovića “ima prostora i mjesta u Vladi.”
“Davor Filipović kao kandidat za gradonačelnika isprofilirao se u jednog ozbiljnog političara. Čime se on želi baviti u životu i budućnosti, ja to ne znam, ali zašto ne?” zapitao se Horvat u razgovoru za RTL pa dodao: “Jedan mladi, educirani čovjek, doktor ekonomskih znanosti – siguran sam ima prostora i mjesta u vladi.”
Josip Aladrović, ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o ovoj je temi, pak rekao:
“Vlada, a i svi ministri, mogu jamčiti, odgovorno rade svoj posao. Ne smatram da sam uopće pozvan govoriti o tome, ali sam siguran da za sve svoje kolege mogu jamčiti da svi radimo dobro i odgovorno.”
O prvoj godini drugog mandata HDZ-ove Vlade porazgovarali smo s dvojicom političkih analitičara, Tomislavom Stipićem i Karlom Jurakom, koji su se dotaknuli aktualnih ministara i njihovog rada, špekulacija o Filipoviću na ministarskom mjestu, ali i ukupnog rada Vlade u ovoj pandemijskoj protekloj godini. Spomenuli su i Zorana Milanovića, u kontekstu njegovog odnosa u javnosti s Plenkovićem.
Tako Stipić govori, kako su, prema njegovom mišljenju, dvije stvari koje su obilježile prvu godinu ovog mandata Plenkovićeve vlade.
“Početak drugog mandata ove Vlade, kao i prvi, obilježila je pandemija. To je tema koja je najviše okupirala Vladu. Problem je što s novim legitimitetom Plenkovićeva vlada nije napravila neke iskorake u borbi s pandemijom, već su nastavili kao i do tada. Dakle, Stožer je više bio političko tijelo, nego zdravstveno, nije bilo konzistentnosti u odlukama, ljudi su izgubili vjeru u cijeli taj sustav. To je ono što je obilježilo prvu godinu nove Plenkovićeve administracije. Ono što je kod Plenkovića vrlo primjetno je da je postao nervozniji i to se prvenstveno očituje u odnosu prema novinarima. Gotovo u svakom svom nastupu se ili obrušava na novinare illi ih na neki način pokušava diskreditirati, što je ipak odlika nekih autoritarnih vođa, a ne demokratski izabranih predstavnika vlasti i još k tome takvog habitusa, kao što se on prikazivao – diplomatom, briselskim đakom i slično”, objašnjava Stipić.
Jurak, pak, tvrdi kako je posljednjih godinu dana bilo vrlo dinamično. Navodi kako je petrinjski potres, kada se cijela politika morala angažirati oko saniranja štete nešto što se mora imati u vidu kada se govori i ocjenjuje početak mandata Vlade.
“Treba imati u vidu te posebne krizne okolnosti u kojima djeluje. Svakako mislim da je Plenković, a to se vidjelo na samom početku ovog mandata, pridonio amortizaciji nekakvih međunacionalnih i međuetničkih sukoba. Mislim da je tu bila dobra suradnja između dva potpredsjednika Vlade, Miloševića i Medveda, na tom planu. To bih pohvalio, iskorake koji su tu učinjeni. Mislim da je to generalno dobar smjer, između hrvatske većine i srpske manjine u Hrvatskoj. Što se tiče ostalih stvari, Plenković i njegova Vlada nisu riješili ono bez čega se čini da nema same esencije HDZ-a, a to je korupcija i klijentelizam. S obzirom na to da stranka u velikoj mjeri živi od toga, taj problem će biti čak i uz najbolju volju, nerješiv”, ističe Jurak.
Što se tiče ministara u Vladi i koliko su dobri u svom poslu ili nisu, Stipić ističe kako za neke nije siguran da će ostati na svojim pozicijama.
“Mislim da su najslabije karike u Plenkovićevoj Vladi Darko Horvat, Tomislav Ćorić i Vili Beroš. Nisam siguran da će oni ostati na svojim pozicijama. Tu bih pridodao i Radovana Fuchsa, koji se ipak nije uspio nametnuti nakon Blaženke Divjak, pogotovo, a opet je to bilo povezano s covidom, u organizaciji školskog sustava. Dakle, sjećamo se one online nastave, tjedan dana prije početka školske godine se nije znalo hoće li se nastava održavati online ili uživo. Mislim da je on pokazao određenu dozu nesnalaženja. Što se tiče ministara koji bi eventualno dobili prolaznu ocjenu, tu svakako izdvajam ministra Zdravka Marića. On je ministar koji je u kontinuitetu već pet godina i koji dobro poznaje financije. Ja bih se usudio reći da je dobar ministar, međutim, naravno da njemu ritam udara njegov šef, predsjednik Vlade. Ono što njega još uvijek drži kako tako neovisnim je upravo to što je neovisan, što nije postao član HDZ-a, bez obzira na to što s njima ne izlazi na izbore i nosi njihove liste”, objašnjava Stipić.
No, Jurak se s njim tu ne slaže. On, pak, ističe Fuchsa kao jednu od najjačih karika Plenkovićeve vlade.
“Onaj koga smatram najslabijim u ovoj vladi, tu ne moram puno razmišljati, to je ministar vanjskih poslova Goran Grlić Radman. Smatram da uglavnom ima diplomatske gafove, pogotovo kada je u pitanju odnos s Mađarskom. To je ono što je naslijedio od samog sebe još iz prošlog mandata. Što se tiče najjače karike u Plenkovićevoj vladi, izdvojio bih Radovana Fuchsa, ministra obrazovanja. Mislim da je dosta dobro brodio kroz krizu oko online nastave i pandemijskih uvjeta školovanja općenito”, rekao je Jurak.
Vezano za špekulacije o tome da bi Davor Filipović mogao postati ministar, Stipić smatra kako se, ako je to istina, tu radi o Plenkovićevom inatu.
“Što se tiče najave, da bi ministar mogao postati Davor Filipović, čini mi se da je tu u pitanju Plenkovićev inat. Ako se prisjetimo same predizborne kampanje lokalnih izbora, svi, ali doslovno svi u javnom prostoru, dakle i analitičari, i političari i ljudi koji se indirektno ili direktno bave politikom su Filipovića ocijenili kao lošeg kandidata. Čak su ga i unutar HDZ-a tako ocijenili. Svi, osim Plenkovića”, kaže Stipić.
On ističe i kako se Plenković očito fiksirao da ono što on kaže mora na kraju postati istina.
Tvrdi i kako se premijer ne miri s kritikama na izbor Filipovića, koji je bio defacto njegov izbor te da sada na sve moguće načine pokušava tu svoju tezu da će Filipović izrasti u izvrsnog političara potkrijepiti čime god stigne.
Stipić kaže i kako mu to baš i ne ide jer se javnost na samu najavu da bi Davor Filipović mogao postati ministar počela izrugivati i na društvenim mrežama.
“Ja bih rekao da u cijelom deficitu HDZ-ovih kadrova, ako Filipović postane ministar, to će biti točka na i bizarnosti HDZ-ovog kadroviranja. Ne mogu to drugačije nazvati. Ja ne poznajem osobno čovjeka i nemam ništa protiv njega, ali on je bi smiješan kandidat za gradonačelnika, a kamoli ne za ministra. To Plenkovićevo forsiranje da je on najbolji kandidat, jer nema nikog drugog, je bilo naprosto smiješno, kakav je i sam kandidat. Stavljati ga sada u poziciju ministra je po meni velika razina neodgovornosti Plenkovića prema državnoj vlasti”, jasan je Stipić.
Jurak, pak potvrđuje kako je i on čuo za moguće imenovanje Filipovića ministrom, međutim, kaže i kako vjeruje da se radi samo o špekulaciji.
“Pročitao sam i ja da se špekulira o ministarskoj fotelji za Filipovića, međutim, čini mi se da se radi o špekulaciji, nisam siguran koji bi on resor i zbog čega mogao dobiti. Više od toga, dok nemamo konkretnijih informacija, mi je teško komentirati”, kaže Jurak.
U javljanju uživo u RTL Danas, nakon izjave premijera o Filipoviću, reporter je dodao kako se Filipovića, u smislu rekonstrukcije Vlade, spominje u kontekstima dvaju resora – Ministarstva gospodarstva, ali i Ministarstva znanosti i obrazovanja.
No, osim pandemije, potresa te lošeg stanja u gospodarstvu, još je jedan faktor koji Plenkoviću u posljednjih godinu dana nije išao ‘na ruku’, već upravo suprotno. Naime, predsjednik Zoran Milanović gotovo je svakodnevno na sebi svojstven način, vrlo otvoreno komentirao Plenkovića u javnosti, a nemali broj puta ga je i podbadao.
Stipić ističe kako smatra da je Milanović dosta naštetio Plenkoviću time, no i kako smatra da će se sada to smiriti.
“Ja bih rekao da je Milanović dosta naštetio Plenkoviću, pogotovo jer Plenković nema odgovore na ovo što Milanović govori. Međutim, mislim da će se to sada smiriti, s obzirom na to da je sada i Milanović u problemu, pogotovo oko ovog skandala s uvalom Vruje i da se iz toga neće tako lako izvući. A zapravo je i time dao Plenkoviću mogućnost da se iz te priče izvuče neokrznut. Dobro je počeo, gađao je vrlo precizno, međutim, mislim da će se to sad smiriti, pogotovo dolaskom ljeta jer vidimo da HDZ i dalje u anketama stoji najbolje od svih, dok Plenković ne stoji toliko loše, s tim da je činjenica da je Milanović ispred njega i Plenkovića vjerojatno to boli. Međutim, pitanje je što će biti na sljedećem CRO barometru. Vidjet ćemo hoće li Milanoviću ovo s Vrujom naštetiti”, objašnjava Stipić.
Dodaje da cijela ta situacija, s druge strane, ide na ruku Tomaševiću.
“On se tu sada izdvaja kao netko tko je kooperativan, tko nije svadljiv, tko je uzeo stvari u svoje ruke i javnost će ga početi tako percipirati. On će zapravo početi sam sebe prikazivati kao sve ono što nisu najodgovorniji ljudi u državi, Milanović i Plenković, a trebali bi biti. Ovo je sada velika prilika za Tomaševića. On iz ovog može izvući strahovito veliki politički kapital, nismo još svjesni koliki, a vjerujem da nije niti on”, objašnjava Stipić.
Jurak, pak, smatra da Milanović kroz javne istupe nije naštetio premijeru.
“Mislim da mu nije Milanović naštetio, jer što je više njegovih podbadanja biračko se tijelo koje nije sklono Milanoviću, a koje je glasačko tijelo HDZ-a, homogenizira oko samog Plenkovića. Dakle, ako su HDZ-ovci nešto i zamjerali Plenkoviću, bilo što se tiče svjetonazora, ovi sukobi koje on ima s političkim oponentima, ipak uspijevaju, meni se čini, homogenizirati biračko tijelo. Tako da Milanović tu nije naštetio Plenkoviću, što ne znači niti da je sebi naštetio. Jednostavno, mislim da je taj sukob više pridonio stvaranju još većih torova koji postoje u našoj politici”, zaključuje Jurak.
Iza nas je vrlo sadržajna godina, iako nažalost većinom ne po dobrim stvarima, a činjenica je i da je za Vladu bila vrlo izazovna i prepuna problema koje je trebalo rješavati. Bilo kako bilo, ostaje za vidjeti koliko će još biti i hoće li biti ministarskih smjena, a čeka nas i jesen, kada ćemo vidjeti koliko su svakodnevna upozorenja Stožera o cijepljenju, kao i najave o četvrtom valu pandemije na jesen nešto što će zadati Vladi još glavobolja u smislu rješavanja gospodarstvenih i zdravstvenih problema te probleme procesa obnove od potresa koji treba provesti, ali i hoće li do tada uspjeti cijepiti dovoljan broj građana kako bismo izbjegli nova zatvaranja.