JEDNA MILANOVIĆEVA SLABOST SLUČAJNO JE ISPLIVALA! Pitanje na koje je jedva našao pravi odgovor

Screenshot/N1

Dvije godine na čelu države kao predsjednik Republike sjedi Zoran Milanović, koji se Pantovčaka domogao pobjedom koju je u drugom krugu predsjedničkih izbora ostvario nad nekadašnjom HDZ-ovom kandidatkinjom Kolindom Grabar-Kitarović. U dvije godine otkako je na vlasti, Milanović se svojom transformacijom promakao u jednoga od najvećih simpatizera desnog biračkog tijela, simpatije prema njemu ima i dio HDZ-ovaca, dok se predsjednik retorikom koju odašilje unazad nekoliko mjeseci uvelike distancirao od lijevog biračkog tijela.

No, bez obzira na tu distancu, Milanović je, ako je vjerovati anketama najpopularniji političar u državi, i to je status kojega mu kako za sada stvari stoje još dugo nitko neće oteti.  Tajna njegove popularnosti zapravo ne postoji,Milanović je napadački nastrojen, njegovi napadi usmjereni su prema HDZ-u te strahovito lako pogađa u bolne točke premijera Andreja Plenkovića kojemu u nedostatku snažne i adekvatne oporbe, samo Milanović može konkurirati. Kada treba govoriti o Plenkoviću i slabostima vladajuće stranke, tada je Milanović otvoren i elokventan, no izgleda da predsjednik i u svojim govorancijama na koncu ipak ima jednu slabost.

Naime, nakon što su ga novinari upitali kako bi sam sebe ocijenio za dvije godine mandata te da li smatra da je razočarao vlastito biračko tijelo Milanović se na očigled zbunio. Kako i ne bi, kada je predsjednik pred predstavnicima medija uglavnom navikao na to da ga oni propitkuju o Vladi, Plenkoviću i ministrima koji se neopisivom lakoćom pretvaraju u mete njegovih kriti. Na koncu, Milanović priznaje da je moguće izgubio dio svojih nekadašnjih birača, no da je u konačnici vjerojatno pridobio nove.

 

Očito je dakle da se on s time ne opterećuje, ali je s obzirom na njegov rejting ni nema potrebe za opterećenjem. Odlučio je Milanović do maksimuma iskoristiti svoje ovlasti koje se odnose na unutarnju politiku, no kada je riječ o vanjskoj politici tu predsjednik ozbiljno kaska za svojom prethodnicom.



Ne treba doduše zaboraviti to da Milanović državom vlada u doba korona krize koja je zaustavila cijeli svijet pa samim time ni putovanja nisu neka uobičajena pojava, ali bez obzira na to vidljivo je da u Milanovićevom slučaju nema aktivne međunarodne politike, osim kada je riječ o politici spram Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Kako je kritizirao bošnjačku političku vrhušku zalažući se za položaj Hrvata u susjednoj BiH, tako je ovdje u Hrvatskoj Plenkovića kritizirao zbog stanja u hrvatskom pravosuđu. Taj je rat s Plenkovićem predsjednik dobio instalirajući na čelo Vrhovnog suda svojeg čovjeka suca Dobronića, umjesto da se nakon toga u skladu s očekivanjima Plenković i Milanović dogovore oko imenovanja veleposlanika, Milanović ulazi u novi sukob problematizirajući stanje u vojsci, što istini za volju i jest dio njegovih ovlasti.

Čvrstim karakterom kojega je nedvojbeno demonstrirao Milanović se u svoje dvije godine povezao s braniteljima i hrvatskom desnicom, zbližio se i sa Mostom čiju je referendumsku inicijativu podržao, a usporedno s time uspio se profilirati u vođu oporbe i to u vođu koji djeluje u specifičnim okolnostima, bez stranačkih okvira i bez nekoga tko bi se usudio reći mu da prikoči i da je pretjerao.

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI