Iako smo krvavo izborili hrvatsku neovisnost, situacija se u sustavu nije pomakla ni milimetra. Posebno se to ističe u akademskoj i sveučilišnoj zajednici u Hrvatskoj. Naime, profesori koji nam odgajaju djecu, doktorirali su na marksizmu, staljinizmu i komunizmu, a nerijetki su primjeri i onih koji su svjedočili protiv Hrvata na monstruoznim političkim procesima u Jugoslaviji. Njihovi krvnici i dalje drže ugledne katedre na vodećim sveučilištima diljem zemlje, dok su istinski hrvatski intelektualci na samoj margini društva
Filozofski fakultet u Zagrebu pravi je rasadnik jugoslavenskih intelektualaca, koji danas svoje biografije od prije 1990. godine, skrivaju kao zmija noge.
Jedan od istaknutih lidera fakulteta, svakako je Žarko Puhovski, koji je nakon umirovljenja na Katedri za filozofiju, prešao na Radmanov Vern. Danas aktivist za ljudska prava, zaboravlja spomenuti svoju ulogu u monstruoznim jugoslavenskim političkim procesima protiv njegovih nekadašnjih kolega s fakulteta, a jedan je od omiljenih komentatora na Hrvatskoj televiziji i radiju, te gost tribina u organizaciji GONG-a, Documente i Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo.
Za vrijeme Hrvatskog proljeća 1971. godine, Puhovski je bio među onim studentima koji su se protivili reformskoj struji i branio jugoslavenski unitarizam. Također je svjedočio protiv Dražena Budiše, Ivana Zvonimira Čička, Gorana Dodiga i Ante Paradžika koji su, “zahvaljujući” njegovom iskazu osuđeni na dugogodišnje kazne robije. Nakon toga je osnovao Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu koje je, zapravo, bilo marksistička organizacija sa željom da se SFR Jugoslavija očuva od raspada unutarnjom reformom. U knjizi koju je napisao, pod nazivom “Socijalistička konstrukcija zbilja” i stekao status doktora znanosti, relativizira Ustav iz 74. godine i pravo republika Jugoslavije na odcjepljenje i neovisnost.
Vodeći politički komentator
Još su skandaloznije njegove izjave tijekom raspada Jugoslavije, kojima je Bosnu i Hercegovinu namjeravao podijeliti između Hrvatske i Srbije, te etički očistiti Bošnjake iz pripojenih područja. Ideju je podržavao i njegov nekadašnji prijatelj, Vuk Drašković, te tadašnji srbijanski predsjednik, Vojislav Koštunica, s kojima se Puhovski družio dugi niz godina po Zagrebu i Beogradu.
Iako bi takva figura bila maknuta iz javnog i političkog života Hrvatske i danas je vodeći politički komentator u zemlji na televizijama N1, RTL-u, HTV-u, a i aktivist je za ljudska prava.
U organizaciji Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu, zdušno mu je pomagala Mirjana Kasapović, profesorica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Iako i ona skriva svoju biografiju, doznajemo kako je diplomirala na temu istraživanja problema socijalističkih savjeta u tradiciji Edvarda Kardelja.
Zahvaljujući političkim vezama, ponajprije vjenčanom kumu, nekadašnjem predsjedniku Ivi Josipoviću, danas slovi za vodeću stručnjaku u objašnjavanju izbornog sustava zemlje protiv čijeg se stvaranja borila sve ove godine!?
Inače, u javnosti je mlako prošao skandal sa sucem Ustavnog suda Ivanom Matijom, njezinim suprugom, koji je krivotvorio datum svog diplomiranja kako bi ispunio uvjete za kandidaturu za Ustavni sud. U tome mu je pomogla upravo supruga, Mirjana Kasapović, dogovorivši aranžman s tadašnjim glavnim operativcem HDZ-a, Ivićem Pašalićem, da će Matija postati sucem Ustavnog suda, a ona će pripremiti potrebne izmjene Izbornog zakona i pravila za izbore krajem 1999. godine. Ubrzo je temeljem te nagodbe, Matija izabran za suca Ustavnog suda.
Stanovi, lobiranja, politička zaštita
Koliko je dobro umrežena Mirjana Kasapović, potvrđuje i činjenica kako je krajem 80-ih godina, iako zaposlena kao asistentica na Fakultetu političkih znanosti, dobila veliki kadrovski stan na Svetom Duhu po nalogu tadašnjeg predsjednika CK SKH, Stanka Stojčevića.
Dio te mreže činio je i Jure Radić, tada predsjednik Skupštine sveučilišta, koji je kasnije dogurao do predstojnika Ureda predsjednika, po nalogu Ureda za zaštitu ustavnog poretka Službe državne sigurnosti. Stan koji je Kasapović dobila, preprodala je i preselila na elitni Tuškanac, a u Hrvatskoj je dugi niz godina komentirala politička događanja u tjedniku Globus, ponovno zahvaljujući lobiranju Ivića Pašalića.
Još je jedan profesor s Fakulteta političkih znanosti, Ivan Grdešić, usko vezan uz Mirjanu Kasapović i Žarka Puhovskog. Bivši glavni urednik studenskog lista “Političke analize” i današnji hrvatski veleposlanik u Londonu, Grdešić je upravo zahvaljujući Kasapovićki, višestruko biran u profesorska zvanja temeljem samo jedne knjige, koja je ujedno i njegov doktorski rad. Knjiga “Političko odlučivanje”, izdana je 1995. godine i ponovno nepromijenjena izdana 2006. godine, za potrebe Grdešićeva izbora u više zvanje, pod naslovom – “Osnovne analize javnih politika”. SDP ga je bez dana diplomatskog iskustva 2000. postavio za veleposlanika u SAD-u, s mjesta predsjednika Savjeta SDP-a za politički sustav, a u Washingtonu je uspješno pleo mrežu protiv Hrvatske zahvaljujući soroševcima i projugoslavenski orijentiranim djelatnicima State Departmenta.
Političke znanosti utočište su za još jednog člana Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu – Nenada Zakošeka. On ne udovoljava uvjetima za profesora, jer je njegova jedina knjiga “Politički sustav Hrvatske”, zapravo knjižica već objavljenih tekstova o nizu izbora u Hrvatskoj 90-ih godina, dok drugi dio knjižice predstavlja prijepis Ustava Republike Hrvatske. No, Zakošek je itekako stručan ako imamo na umu da je napisao rad na temu Marxovog određenja privatnog vlasništva i države, te da je ideološki predsjednik GONG-a, koji se u početku predstavljao kao nevladina organizacija, da bi tijekom referenduma za definiciju braka, vrlo jasno pokazao čije političke stavove i mišljenja podupire.
Posljednji sekretari KP
Zakošek je gorući obožavatelj lika i djela Ive Josipovića, pa je studentima javno na predavanjima objašnjavao za koga trebaju glasati na predsjedničkim izborima, a poznat je i njegov napad na Judith Reisman tijekom njena gostovanja na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, kada ju je divljački vrijeđao pred prepunom učionicom studenata i novinara. Reisman je kao doktorica komunikologije pokušala indoktriniranim studentima objasniti tko stoji iza kurikularne reforme pod palicom Nevena Budaka, međutim dogodilo joj se suprotno. Zakošek joj je “objasnio” da je ona indoktrinirana, jer osporava rad američkog seksologa Kinseyja.
Kada smo već spomenuli Nevena Budaka, autora kurikularne reforme školstva u mandatu Kukuriku koalicije, on je karijeru gradio na Katedri za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Upravo on je ustoličio brojne perjanice današnje ultraljevice, koje štuju lik i djelo druga Tita. U javnosti je poznat kao posljednji sekretar komunističke partije na Filozofskom, a u mandatu Ivice Račana, tri je godine bio i dekan tog fakulteta.
Na Filozofskom fakultetu ne smijemo zaboraviti ni Vesnu Pusić, jednu od utemeljitelja studija sociologije u Jugoslaviji. Katedra je služila širenju marksizma i komunističke ideologije. Tumačenje jugoslavenskog društva, religije, klasne borbe, radničkog samoupravljanja, planske privrede, baš kao i pseudoznanstveni radovi i pseudoistraživanja, bili su gotovo u potpunosti u funkciji podupiranja jednopartijskog sustava i potpuno pod kontrolom Komunističke partije Jugoslavije.
No, vratimo se na Katedru povijesti tog fakulteta. Tamo je istaknuti predavač i Tvrtko Jakovina, kojeg je prošle godine Etičkom povjerenstvu prijavilo dvoje istaknutih hrvatskih povjesničara, Blanka Matković i Stipo Pilić, zbog niza kleveti i laži s kojima se obrušio na njihov znanstveni rad. Jakovinu je, naime, zasmetala analiza Jasenovca i utvrđivanje pravih žrtava tog logora, pa se na Matković i Pilića obrušio iz svih raspoloživih oružja putem tjednika Globus, u kojem redovito u kolumnama pljuje po svemu s predznakom – “hrvatsko”.
Koga je sve štitio Ivo Josipović?
Jakovina je premijera Plenkovića javno prozvao zbog postavljanja ploče dragovoljcima HOS-a u Jasenovcu, a jedan je od gorljivih političkih sveznadara koji tvrde da je ustašizacija zemlje ponovno nastupila silaskom SDP-a s vlasti u Hrvatskoj. I dalje Tita ne smatra diktatorom i ubojicom stotina tisuća nevinih ljudi, nego tvrdi da ga treba uzeti – u punini…
Katedru za povijest krasi još jedan politički istomišljenik, Hrvoje Klasić, koji je nedavno odbio sudjelovati u radu Povjerenstva za suočavanje s prošlošću. Ni za njega Tito nije diktator, a osim unosne profesure, redovno kao komentator radi na HTV-u i naciji objašnjava kako su katolički svećenici podržavali ustaštvo, te da su na Bleiburgu ubijani neprijatelji države. Autor knjige “Jugoslavija i svijet 1968”, toliko je bio pod zaštitom Ive Josipovića da je pravnici na HTV-u, Silviji Žužul, smjestio otkaz jer mu je preko telefona puštala Thompsonovu pjesmu, “Čavoglave”. To ga je toliko izbezumilo da je odmah poslao prijavu tadašnjem ravnatelju HRT-a, Goranu Radmanu, koji je Žužul za manje od dva tjedna uručio izvanredni otkaz. Ni danas ne priznaje da je Domovinski rat bio agresija na Hrvatsku, nego ga naziva građanskim ratom, a još uvijek nije pronašao dio u operi “Nikola Šubić Zrinski” u kojem se pjeva “U boj, u boj, za narod svoj…”, pa tako sve hrvatske pozdrave smatra isključivo ustaškima.
Slično o Titu misli još jedan profesor povijesti, Ivo Goldstein, koji jedva natuca francuski jezik, ali trenutno u Parizu predstavlja Hrvatsku. Na istaknutom mjestu u ambasadi nalazi se slika Josipa Broza Tita koju je osobno Goldstein dopremio iz Hrvatske. Kada mu završi mandat, za očekivati je da će se vratiti predavanjima na Filozofskom fakultetu, gdje će studentima i dalje objašnjavati kako su komunizam, Jugoslavija i Tito bili nešto najbolje na ovim prostorima.
Na splitskoj Katedri za povijest, ne smijemo zaboraviti Dragana Markovinu, dok je u Rijeci, Vjekoslav Perica – javnosti poznat s vrlo jasno izraženim jugonostalgičarskim stavovima i mišljenjima. Svi oni redovno svoja predavanja posvećuju Titu, a kako su nam rekli studenti iz Zagreba, na ispitima ispituju i točan sat i minutu spuštanja Titovog lijesa u grob…
Aktivni i bivši djelatnici SDS-a
Svi su oni od reda aktualnoj predsjednici zamjerili micanje Titove biste s Pantovčaka, a redovito sudjeluju u svim prosvjedima protiv micanja naziva Trga maršala Tita u Zagrebu.
Prosrpski kadar je i Dejan Jović, inače redovni profesor na Fakultetu političkih znanosti, koji je bio i savjetnik predsjednika Ive Josipovića. Smijenjen je s te funkcije nakon što je ustvrdio da je referendum o neovisnosti Hrvatske bio – vrlo neliberalan. Hrvatsku ne smatra legitimnom državom, a 1991. je rušio studente koji su se usudili u indeks upisati – hrvatsku nacionalnost.
Na Političkim znanostima je i Ante Barišić, koji je tijekom 80-ih bio djelatnik Službe državne sigurnosti. Prema svjedočenju Marka Grubišića, studenta i političkog zatvorenika iz 1980-ih, osobno ga je Barišić mučio, vezao za radijator i tukao. Tamo je i Stevo Đurašković, koji piše za crnogorski tisak, pa je tako u jednoj svojoj kolumni utvrdio da je krizu antifašizma izazvala Europska unija, a problematičan mu je i znak jednakosti između fašizma i komunizma , što smatra potpuno – neopravdanim.
Kada pogledamo sva ta imena koja i danas stoluju na vodećim hrvatskim sveučilištima, jasno je zašto se i dalje nismo pomakli iz Jugoslavije i od ljevičarskih ideja s kojima nas redovno bombardiraju mediji većinom u rukama tih istih ljudi ili njihovih učenika. Sramotne biografije i diplomski radovi obranjeni u Jugoslaviji, na temama koje nemaju veze s demokracijom, niti Hrvatskom, jedina su referenca za njihov akademski i prosvjetni rat.
Istodobno, hrvatski orijentirani povjesničari i doktori znanosti, ne mogu dobiti posao na fakultetima u zemlji, nego odlaze u Englesku, Njemačku i Sjedinjene Američke Države, poput naše vrsne Blanke Matković. Za ljude poput Toma Sunića, jednostavno nema mjesta u našim prosvjetnim krugovima.