Jučer je uhićen Tomislav Viktor Basa pod sumnjom da je kriv za ubojstvo bankara Ibrahima Dedića koje se dogodilo 1999. godine. Čak 21 godinu nakon stravične likvidacije koja je šokirala Hrvatsku, istražitelji su ušli u trag počinitelju.
Niti 24 sata od uhićenja zagrebačka policija i formalno Basu sumnjiči za ubojstvo Ibrahima Dedića. Iako nemaju oružje kojim je počinjen zločin, nemaju motiv, priznanje, svjedoke, uključujući i eventualnog pokajnika ili suradnika, kako barem kažu, Zvonimir Petrović, voditelj Odjela Službe općeg kriminaliteta i njegov kolega, Miroslav Topić, šef Odjela za krvne delikte, tvrde kako je kaznena prijava utemeljena, piše Jutarnji list.
Kao što je poznato, policija je imala trag krvi počinitelja, ali i informaciju da bi Tomislav Basa mogao biti počinitelj zločina. U srijedu su ključnu ulogu odigrali forenzičari Centra za vještačenja. DNK uzorka krvi uzet s mjesta zločina, sa pištoljskog zrna koje je nakon rikošetiranja ranilo počinitelja, u samo nekoliko sati poklopio im se s DNK profilom biološkog traga Tomislava Base izuzetog na ispitivanju u Heinzelovoj. Tragovi DNK s mjesta zločina koji nisu identificirani trajno se čuvaju u Centru na Kustošiji. Međutim, kako doznaje Jutarnji list, u konkretnom slučaju u pitanju je bila brzina stručnjaka Centra “Ivan Vučetić” koji su brzo postigli tzv. “hit” DNK traga sumnjivca s Basinim DNK.
Sve je komentirao i sin Ibrahima Dedića:
“Što da kažem nakon 21 godine? U isto vrijeme mi je to sada jadno i žalosno, ali i smiješno i čudno. Izgubio sam oca, a njegove ubojice su sve te silne godine normalno šetale svijetom. I još na sve to nisu iz podzemlja, nego su, koliko vidim, bivši vojnici. Mene zanima nalogodavac koji je rekao ‘smakni ga’, kao i razlog! Policajac me nazvao jutros i rekao ‘imamo dvojicu unutra za smrt vašeg oca. Jedan je sigurno, a za drugog još važemo’. Ići ću na suđenje kad počne. Želim očevog ubojicu pogledati u oči. Uništio mi je život”, ispričao je za Jutarnji list Alen Dedić, ogorčen na napise u novinama koji su nakon ubojstva “drmali” zemljom.
“Ubojica se sam ranio. Koliko se sjećam, bila je to kapljica ubojičine krvi na mjestu nesreće. Zar je moguće da taj čovjek baš nikada u ovih 20 godina nije negdje nešto zgriješio? Otac je na sebi imao 32 rupe, a zadnji mu je metak bio istresen u glavu”, otkriva sin ubijenog bankara, podsjećajući da su mu “od oca nakon svega ostale uspomene, a ne, kako se pisalo, imovina i novac”.