KARAMARKO JE OPET U KOMBINACIJAMA: HDZ-ova desnica ga jako zaziva, a ni Plenkoviću više nije mrzak

Foto: Goran Mehkek / CROPIX

Bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko svako se malo u javnom prostoru spomene u kontekstu povratka, no unatoč tome, on zasad ni po čemu nije pokazao ambicije da se vrati u političku arenu. Upućeni svjedoče da i sada, otkako se preobratio, živi prilično mirnim i lagodnim životom te da mu takav status odgovara, a premda ga je premijer i aktualni šef HDZ-a Andrej Plenković naslijedio u prilično nezahvalnim okolnostima, Karamarko predsjedniku svoje stranke ništa ne zamjera.

Štoviše, upućeni svjedoče da su Karamarko i Plenković u korektnim odnosima te da je bivši šef vladajuće stranke zadovoljan načinom na koji se Plenković obračunao s kadrovima Milijana Brkića koji bi se mogao smatrati zajedničkim neprijateljem. Pita li se Karamarkove prijatelje, njegov kadar nije ni nedavno privedeni ministar graditeljstva Darko Horvat jer je on izašao iz Vasine političke radionice, baš kao i Tomislav Tolušić koji je u timu s Brkićem i Mirom Kovačem svojedobno na unutarstranačkim izborima nastojao eliminirati Plenkovića s čela HDZ-a. Plenković i Karamarko su se zbližili u ono vrijeme kada je privedena Karamarkova supruga Ana Karamarko, priča naš dobro upućeni sugovornik te dodaje da njih dvojica imaju saveznički odnos i da se Karamarko zasad neće formalno vraćati u politiku.

Unatoč tome, Karamarko je nedavno neformalno kritizirao predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, koji se također smatra Brkićevim kadrom, osvrćući se na njegovu retoriku na vlastitom profilu na Facebooku koji je ujedno postao jedino Karamarkovo političko glasilo. “Kad razmišljam o navedenoj političkoj situaciji, nameće se asocijacija na nama blizak problem Bosne i Hercegovine. Čini se da bi ta država Bošnjaka, Hrvata i Srba, dakle i naša domovina, mogla postati sljedeće problematično žarište. Žarište u njedrima Europe, jer ‘loptica će se možda prebacivati na tuđi teren’.”

Bosanski lonac

“Svjedočimo dugogodišnjoj srpskoj, secesionističkoj politici i nepriznavanju BiH. Svjedočimo izjavama nezgrapnog tragičara Dodika o odcjepljenju i osamostaljenju tzv. RS (koja je nastala etničkim čišćenjem i genocidom nad Hrvatima i Bošnjacima) iz sastava BiH. Što bi moglo biti sljedeće uprizorenje osim ‘prisajedinjenja s otadžbinom, majčicom Srbijom’?! A ta majčica, naoružana do zuba, mogla bi uputiti nekakve snage radi ‘očuvanja mira’ i ‘srpskog sveta’. Modus operandi – Donjeck i Luhansk. I zato, kad hrvatski glas zakrekeće – čuvajte Republiku Srpsku, ne mogu to ocijeniti nikako drugačije doli političkom glupošću, trgovinom ili izdajom hrvatskog nacionalnog interesa. Koju to RS treba čuvati? Onu koja je očišćena od Hrvata i Bošnjaka? Ili možda onu u čije ime Biljana Plavšić 1998. dodjeljuje Orden Karađorđeve zvijezde prvog reda popu Momčilu Đujiću, četničkom zločincu glavom i bradom. Ima toga napretek… Aksiom interesa RH i BiH jest – Srbija do Drine. Nestanak BiH je uvod u ostvarenje bolesnog sna – Virovitica, Karlovac, Karlobag”, napisao je uz ostalo Karamarko, aludirajući na Čovićevu bliskost s Miloradom Dodikom, s kojim je podjednako blizak i aktualni hrvatski predsjednik Zoran Milanović, koji je već mjesecima u žestokom sukobu s Plenkovićem.

Kritizirajući Čovića koji je na tragu Milanovićeve i Dodikove politike, Karamarko je zapravo izrekao ono što se Plenković još ne usudi izgovoriti naglas, a te stavove nastavio je širiti i u svojoj idućoj objavi u kojoj je neizravno kritizirao Milanovića koji “hrvatuje”, a usporedno s time podržava “Dodika i dodikiće” podsjećajući da je on još 2016. godine održao sastanak s koordinatorom za međunarodna energetska pitanja State Departmenta SAD-a Amosom J. Hochsteinom s kojim je razgovarao o strateškoj poziciji Hrvatske na energetskoj karti regije i Europske unije, pri čemu su se usuglasili o LNG projektu na Krku kao obostranom interesu naše zemlje i SAD-a. Gotovo u isto vrijeme kada se Karamarko na društvenim mrežama prisjećao tog susreta, premijer Plenković održavao je konferenciju za novinare na kojoj je naglašavao važnost LNG terminala u ovim energetski kriznim vremenima.



Savezništvo koje Plenković krije od javnosti po svemu sudeći korektno funkcionira, a to je vidljivo i iz toga što je u Vladu nedavno kao novi ministar graditeljstva ušao Ivan Paladina, koji je surađivao s Oksanom Dvinski, poduzetnicom koja se godinama po medijima spominjala zbog bliskosti s bračnim parom Karamarko. Usprkos tim poveznicama, treba podsjetiti da je Karamarkove uglavnom obilježila agencija Drimia, čija je osnivačica i direktorica Karamarkova supruga Ana koja je u svibnju 2020. godine uhićena pod sumnjom da je s Drimiom utajila porez. U medijima je njezino privođenje izazvalo veliku hajku, posebice zbog toga što se odvijalo dok je Karamarko najavljivao kandidaturu na unutarstranačkim izborima. Od te je namjere bivši šef HDZ-a vrlo brzo odustao, njegova Ana u međuvremenu se potpuno povukla iz javnosti i posvetila obitelji te vlastitom biznisu, dok Karamarko s vremena na vrijeme u javni prostor istupa s analizama, u kojima nikada dosad nije kritizirao Andreja Plenkovića, protiv kojega je nerijetko ustajalo takozvano desno krilo HDZ-a koje ni sada nije potpuno zadovoljno time što je Plenković progledao kroz prste Miloradu Pupovcu i Borisu Miloševiću.

Zadani cilj

Zanimljivo, to je tema na koju se konzervativni Karamarko nije osvrtao, umjesto toga, iznio je svoje stavove o Dodiku, analizirao Milanovića i Čovića, a poštedio Plenkovića koji bi mu, kada za to dođe vrijeme, mogao obnoviti status, i to navodno tako što će ga vratiti u SOA-u iz koje Karamarko i jest ušetao u hrvatsku političku arenu, u eri bivše premijerke Jadranke Kosor, s kojom nikada nije pronašao zajednički jezik. Zajednički jezik Karamarko je godinama pronalazio s Brkićem, koji ga je razočarao u jeku afere Konzultantica, nakon koje mu je okrenuo leđa. Plenković i nije bio taj koji se morao brinuti za Karamarka, njegovu karijeru i osjećaje, jasno je to bivšem šefu vladajuće stranke koji se, izgleda, u političkom košmaru odlučio zaigrati na sigurnu kartu te s distance dati potporu premijeru Plenkoviću koji se nalazi između dvije vatre, s jedne strane to je ona Milanovićeva bliska Čoviću, a s druge unutarstranačka desnica koja se s vremena na vrijeme digne, a onda opet pod Plenkovićevom palicom spusti jer je on i dalje taj koji, bez obzira na sve okolnosti koje su ga snašle, upravlja državom i strankom.

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI