KARAMARKO SE PRISJETIO BLEIBURGA PA SE OBRUŠIO: ‘Tamošnji politički polusvijet nas podučava hrvatskoj povijesti, opet udišemo smog…’

Foto: Darko Tomas / CROPIX

Opet taj svibanj, 15. dan, budi sjećanja, mučna, na pojam koji smo dosada mogli nazivati Bleiburgom.

Bleiburg – ishodište, prva postaja Križnog puta sužnjeva i uznika, hrvatskih vojnika i civila. Odvođeni su i sprovođeni kolonama smrti koje su završavale u jamama “od Triglava do Vardara”. Egzekutori tih stotina tisuća ljudi bili su partizani, Titovi partizani. To je onaj zločinac, Josip Broz Tito kome Hrvatska još uvijek niti može, niti zna reći da je najobičniji komunistički satrap i da mu je mjesto u rubrici “povijesno smeće”.

Hrvatska nije ispoštovala niti jednu međunarodnu konvenciju o osudi totalitarnih komunističkih režima. Već davno je trebao zaživjeti Lex Tito. Ako je to posljedica tzv. pomirbe, onda nam nije bila potrebna. Jer pomirba na hrvatski način je bila tranzicijski proces spašavanja starih, crvenih struktura i njihovog kapitala.

Ti isti ovladali su medijima i sačuvali svoju religiju – titoizam. Tuđman im je pružio ruku pomirenja koja je isčupana. No upitna je dosljednost i moral EU koja licemjerno tolerira da takvo ideološko smeće postane mainstream jedne njene članice. Ne bi li o tome nešto trebala reći Ursula von der Leyen? Zanima li nekoga u Bruxellesu je li rezolucija od 19.rujna 2019. implementirana u Hrvatskoj? Očito ne.

Danas, novi val crveno-zelenih ministranata juriša iskazujući nevjerojatnu mrziteljsku energiju u odnosu na ono što je trebala biti suvremena hrvatska država. Opet crno-bijela rutina u ocjeni važnih povijesnih zbivanja. Jesmo li smjeli 90ih biti za dom spremni jer i to je za njih nacizam.



Opet udišemo smog lažnih interpretacija uz prikladni, već iskušani narativ o fašizmu, nacizmu, klerofašizmu… Kad spomeneš komunističke zločine i lustraciju odmah ti navuku ustaško odijelo, na zadovoljstvo zajapurenih habulinoida, pupija tužnog lika, nalogodavaca mu i ostale bulumente.

A Bleiburg?

Eto, dočekali smo da nas i neki tamošnji politički polusvijet, na poticaj iz Zagreba, podučava hrvatskoj povijesti, heraldici i o tome kako treba izgledati hrvatski grb. Uništili spomenik nevinim hrvatskim žrtvama i zabranili “fašističku” komemoraciju na bleiburškom polju. Svakako stavili su svoj potpis na negiranje istine o tom magnum crimenu. No Austrija svakako ima na to pravo jer je poznata po snažnom otporu koji je pružila Hitleru u 2.svjetskom ratu.

A Bleiburg?

Istina se očito guši. Spomendan će biti obilježavan kroz nekoliko (reda radi) perfomansa u preformuliranoj domovini.

No ostaju širine bleiburških polja u srcima i memoriji naroda. Naše nevine žrtve, žrtve komunističkih zločinaca prekrivamo našim emocijama i štovanjem.

BLEIBURG 15. svibanj 1945.

 

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI