Kazna zbog banana

Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Godina 2000 počela je svjetskom proslavom, ali mnogi su proklinjali 1. siječnja kada su stupili na snagu propisi primjene dvije smjernice EZ o obveznoj primjeni metričkih težina i mjera za robu koja se prodaje u rinfuzi. Britansko prodavanje 'funte jabuka' ili 'četiri unce sira' sad je bilo kazneno djelo

„Europa, da, ali kakva Europa“ – rekao je Tony Blair 2000. godine. Doista, nakon mirnog gledanja masakriranja hrvatskih civila devedesetih, pada hrvatskih gradova, bombardiranja Dubrovnika, genocida u Vukovaru, Srebrenici i na Kosovu, besramnih krađa EU povjerenica sredstava namijenjenih siromasima u Ruandi i Burundiju, zapošljavanja prijatelja i podobnika, postavljanja pojedinaca koji su bili pod istragom poput Romana Prodija na čelna mjesta, EU već na početku novog milenija nije ostavljala baš nikakav pogled u budućnost.

Ne čudi da je Europa danas eksplozivna bomba imigranata među kojima su osim izbjeglica bez sumnje i tisuće i tisuće fanatika koji neće prihvatiti nove kulture i države, a koji su ciljano potjerani u Europu iz svojih razorenih zemalja, dok ih muslimanske države, očito, namjerno nisu htjele prihvatiti sa ciljem stvaranja kaosa u Europi. Kako se naoružavaju i europski građani i imigranti zanimljivo će biti vidjeti kada na ulicama izbiju oružani sukobi, što su valjda predviđale velesile koje prekrajaju kartu Bliskog istoka prema svojim bolesnim zamislima.

Kako ističu Booker i dr. North u svojoj knjizi „Velika obmana – tajna povijesti Europske unije“ Romano Prodi, je, u svom pompoznom nastupnom govoru 1999. u kompleksu vrijednom 750 milijuna funta u Bruxellesu pokušao pridobiti „sve razočarenije građane“ koji su se u lipnju klonili birališta. Općenitim frazama koje ništa ne znače tako tipičinim za svakog političara, tvrdio je da Europljani ustraju na zahtjevima „za jasnim odgovorima na važne probleme u njihovu svakodnevnom životu“. Za osvajanje njihova „srca i duše“ predložio je da EU obvezno kapitalizira popularna pitanja poput „sigurnosti hrane koju jedemo“.

Prodijev izgovor za izdvajanje ovog pitanja bio je belgijski skandal s dioksinom koji je mjesecima bio na naslovnicama izazivajući najveći strah nakon BSE. To je belgijsku industriju hrane stajalo milijardu funta i srušilo vladu Jean-Luca Dehaenea te dalo primjer one vrste ‘blagotvorne krize’ kakve je Komisija koristila za opravdanje proširenja svojih ovlasti. Prodijeva glavna tema ipak je bio ‘proširenje’ koje će stvoriti potrebu za jačanjem EU institucija, kako bi se učinkovito vladalo ‘Unijom’ koja bi mogla obuhvaćati 30 država. Prodi je zatim posjetio Poljsku gdje je od premijera Jerzyja Buzeka čuo alarmantne novosti da je podrška ulazu u EU u ubrzanom padu, s 85 posto pet godina ranije na 55 posto. Slične poruke stizale su iz Češke i Mađarske. Njihove najveće brige bile su usvajanje 80. 000 stranica aquis communitairea, financijski i socijalni trošak ulaska te izvjesnost da će tek nedavno pobjegavši iz komunizma, morati preuzeti teret drugog regulatornog sustava.

Proširenje Unije



Prodi je odlučio ubzati proces i u rujnu predložio da Bugarska, Latvija, Litva, Malta, Rumunjska i Slovačka također moraju biti pozvane na aktivne pregovore. Prodi je znao da bi takav ‘veliki prasak’ proširenja pojačao pritisak za institucionalne reforme koje je priželjkivao. Na sastanku u finskom Tampereu lideri EU dogovorili su da će raditi na stvaranju ‘područja slobode, sigurnosti i pravde’ s ciljem pretvaranja unije u ‘jedinstveni pravosudni prostor. Dogovorili su i da nacrt ‘Povelje o temeljnim pravima’namjerno oblikovane prema uzoru na Filadelfijsku konvenciju koja je 1797. izradila nacrt američkog ustava. Dotle je Blair u Britaniji pozivao na iskrenu i javnu raspravu,a mediji su tiskali letak ‘Dvadeset stvari koje niste znali o Britaniji i Europi’. Na lecima je bilo i pet stvari povezanih s ‘velikodušnosti’ EU u financiranju blagodati poput ‘unaprijeđenog ograđivanja na sjevernoirskim farmama’. Nije spomenuto da su za svaku funtu primljenu kroz regionalne potpore, britanski porezni obveznici morali uplatiti do dvije funte u fondove Zajednice i još jednu funtu za financiranje konkurentnosti. S druge strane Kanala, Prodi se fokusirao na dva zahtjeva kojima je Britanija predstavljala glavnu prepreku. Primjetio je ‘krajnju nevoljkost’ nekih članica da odustano od veta nad oporezivanjem prikriveno spominjući britansko odbijanje da prihvati ‘zadržani porez’. Takve stvari mogle bi se rješavati puno lakše, kazao je Prodi, kad bi porez bio usvajan ‘glasovanjem kvalificiranom većinom’. Dosadnim ponavljanjem, Prodi je pribjegao već jako umornoj taktici, ističu pisci. Dok je Prodi govorio, vrijednost eura je tonula. Dana 3. prosinca probio je psihološku barijeru pariteta s dolarom. Duisenberg iz ECB-a izravno je okrivio Schrödera, koji je, pak, pokušao svaliti krivicu na Blaira zbog njegova blokiranja zadržanog poreza.

Pored toga Blair je odbijao naručiti predloženi europski teški vojni transportni avion koji je još bio u fazi nacrta, opredijelivši se radije za dobro isprobane i bolje američke ekvivalente. U pitanju poreza osnovat će se radna skupina koja će ispitati britanski prijedlog da članice kao alternativu ‘zadržanom porezu’ u potpunosti otkriju bankovne detalje poreznim vlastima drugih članica.

Nov milenij

Godina 2000 počela je svjetskom proslavom, ali mnogi su proklinjali 1. siječnja kada su stupili na snagu propisi primjene dvije smjernice EZ o obveznoj primjeni metričkih težina i mjera za robu koja se prodaje u rinfuzi. Britansko prodavanje ‘funte jabuka’ ili ‘četiri unce sira’ sad je bilo kazneno djelo. Na tiskovnoj konferenciji u Londonu 12. siječnja, oxfordski biolog Sir John Krebs predstavljen je kao prvi šef nove britanske Agencije za standarde hrane. Gotovo istovremeno, u Bruxellesu, povjerenik za zaštitu potrošača David Byrne najavio je da će Komisija prezeti ‘nadležnost’ nad svim dijelovima zakona o sigurnosti hrane u cijeloj Uniji. Osnovat će valstitu europsku upravu za sigurnost hrane i pokrenuti 64 ‘inicijative’, uključujući pregršt novih smjernica o higijeni. Upravo dok je Blaireova vlada ponosno otkrivala Britansku agenciju, Bruxelles je jasno pokazao da ona neće moći imati moć djelovanja, osim kao područni ured svojih novih gospodara. Zanimljivo da je Delors napao Prodijeve planove proširenja upozoravajući da će oni rezltirati ‘razvodnjavanjem’ europske integracije. Chirac je, pak, predložio da se Europa razvija na dvije razine: unutarnjoj tvrdoj jezgri koja bi išla naprijed prema punoj integraciji, i vanjskoj Uniji novih članica. Sjenu na čelnike i biše čelnike država, bacila je Kohlova ostavka na mjesto predsjednika njemačkih demokršćana, nakon što je povezan s otkrićem da je njegova stranka nakon prodaje francuske državne tvrtke Elf primila milijune funta političkih donacija od Mitteranda. To je potaklo Sun na ponovno tiskanje slavne slike para koji se drži za ruke u Verdunu urešenog svežnjevima novčanica koje prolaze između njih. U međuvremenu, u Britaniji je nastala nova bura.

U veljači su BBC i eurofilske novine u glavnim vijestima tvrdile da bi prema novoj studiji nacionalnog instituta za ekonomska i socijalna istraživanja u slučaju britanskog napuštanja EU moglo biti izgubljeno oko osam milijuna radnih mjesta. Direktor tog instituta dr. Martin Weale gotovo se odmah odrekao studije nazivajući njezine tvrdnje ‘apsurdnima’. Izvještaj njegova instituta tvrdio je da britansko povlačenje ne bi imalo dugoročnijeg utjecaja na zaposlenost. „To je čisti Göbbels“, rekao je – ‘ u mnogo godina akademskog istraživanja ne mogu se sjetiti takvog izvrtanja činjenica’.

Nakon toga je brzo objavljeno jedno istraživanje Sveučilišta South Bank, u kojemu se tvrdi da je s trgovinom s EU povezano 3,4 milijuna radnih mjesta, a BBC je vjerno prenio da ‘milijuni britanskih radnih mjesta ovise o Europi’. To je imalo slab učinak. BBC je 22. veljače ponovno pokušao oživjeti stvarrpozivanjem Gordona Browna u Today, gdje je on ustvrdio da 750. 000 britanskih tvrtki uvozi iz Britanije u Europu. Kad su vladine brojke otkrile da u Europu izvozi samo 18.000 tvrtki, kampanja je propala, ostavljajući u sjećanju još samo jednu obmanu.

Štoviše, Britanija je osjećala posljedice prihvaćanja EU smjernica. Dužnosnici lokalnog vijeća su se 4. srpnja 2000. uz potporu dva policajca okupili za štandom s voćem i povrćem u vlasništvu Stevea Thoburna kako bi mu zaplijenili vage. Prekršaj zbog kojega ga je čekao kazneni postuapk bilo je prodavanje robe za funte kako su htjele njegove mušterije, umjesto u metričkim težinama koje su od 1. siječnja ble obvezne. Taj je zakon bio tako stran da je širom zemlje oko 38.000 trgovaca i vlasnika trgovina nastavilo prodavati robu u mjerama koje su njihove mušterije razumjele. Kada se pogleda unatrag, Hethova vlada je bila ta koja je 1972. u sklopu priprema za britanski ulazak u EEZ objavila Bijelu knjigu potvrđujući svoju namjeru da se Britanija u potpunosti prebaci na metrički sustav. Ali krajem 1970-ih, kad je metrifikacija nailazila na sve jače protivljenje, Thatcher je promjenila politiku i Odbor za metrifikaciju je raspušten 1979. Tu je počeo drugi dio priče, kad je Komisija prijedlogom smjernice 80/181/EEC, zatražila harmonizaciju metričkih težina i mjera u cijeloj zajednici. Jedine dvije zemlje na koje će to bitno utjecati bile su Britanija i irska, jer će ih ta politika prisliti na usvajanje sustava koji su ostale članice već dugo koristile. Thatchericina vlada, međutim, ignorirala je smjernicu, izazivajući frustraciju među britanskim službenicima.

Komisija je 1989. ponudila novu smjernicu kojom se od Britanije tražilo da usvoji ranije i tako je metrički sustav u Britaniji postao obvezan, pojačan kaznenim sankcijama iako su radi smanjenja otpora javnosti pregovorima određena izuzeća koja su Britaniji dopustila da zadrži tardicionalne mjere u izražavanju udaljenosti na cestama u miljama i u prodaji piva ili mlijeka na pinte. Serija zakonskoh instrumenata razvijala se do 1995, a završni korak odgođen je do 2000. Kad je Thoburn postao prva osoba u Britaniji koja će biti optužena za zločin prodavanja ‘funte banana’, to je objavljeno na naslovnicama novina. To je kao i mnogo puta ranije predočilo Britancima u kolikoj je mjeri njihova zemlja podložna brisleskoj a ne vestminsterskoj vlasti. (nastavlja se)

Facebook Comments

Loading...
DIJELI