KĆI JE BILA HEROINA POPLAVE, A TATA SPAŠAVA VRHOVNI SUD: Njegova kći spasila je čovjeka u Miramarskoj, a otac mu gradi najsigurnije stanove u Zagrebu

Foto: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Polemike između predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića na temu Vrhovnog suda, po svemu sudeći, neće stati unatoč tome što se na drugi DSV-ov poziv za prvog čovjeka najvažnijeg suda u zemlji javio niz zvučnih imena. Uz Milanovićevu favoritkinju Zlatu Đurđević, zbog koje je sukob i buknuo, na ponovljeni poziv na kojem su u vladajućoj stranci inzistirali opet se javio zagrebački odvjetnik Šime Savić, ali i ugledna sutkinja Lana Peto-Kujundžić. No predsjednik tvrdoglavo i u svojem stilu nastavlja inzistirati na profesorici Đurđević, jasno dajući do znanja da Vrhovni sud treba preuzeti netko izvana, odnosno netko tko nije sudac pa se Đurđević kao profesorica kaznenog prava nametnula kao idealno rješenje.

Doduše, HDZ ne pristaje na to rješenje, tvrdeći da Đurđević u prvom dijelu procesa nije ispoštovala proceduru te se time sama diskvalificirala. No drugi, nešto veći, problem u njezinu slučaju jest zalaganje za Perkovića i Mustača dok je Hrvatska vodila žestoke polemike s njemačkim pravosuđem. Upravo bi to zalaganje profesorice Đurđević u Saboru, gdje se odlučuje o njezinu imenovanju, moglo biti problematično.

Iako će Milanović svoju kandidatkinju predložiti, po svemu sudeći, u parlamentu je neće potvrditi jer uz HDZ-ove zastupnike, potporu joj neće dati ni ostatak konzervativnih parlamentarnih opcija poput Domovinskog pokreta i Mosta. Istina je da Plenković načelno u Saboru raspolaže tankom većinom, no zahvaljujući saborskoj desnici u ovom ratu s Milanovićem ipak je u prednosti, iako u vladajućoj stranci strahuju od reakcije svojih koalicijskih partnera SDSS-a i Čačićevih Reformista koji uopće nisu neskloni profesorici Đurđević. Ti strahovi o kojima govore u vladajućoj stranci zapravo nisu izravno vezani uz izbor predsjednice Vrhovnog suda, već jednostavno kažu kako Plenkoviću neće biti ugodno ako ga, uz njegove lojalne suradnike s kojima dijeli vlast, budu morali spašavati Miroslav Škoro i Božo Petrov.


Idealno rješenje

Bilo kako bilo, predsjednik Vrhovnog suda ni nakon ovog drugog poziva očito se neće moći izabrati, niti će predsjednik i premijer pronaći zajednički jezik, te se očekuje još (najmanje) jedan javni poziv pa bi procedura po ustaljenim hrvatskim običajima mogla biti mučna i dugotrajna. No, krize ne bi trebalo biti, jer dok se na političko-pravosudnoj razini bude rješavalo pitanje šefa Vrhovnog suda, zamjenik predsjednika Marin Mrčela po sili zakona u srpnju će postati vršitelj dužnosti toga suda. Osim toga, upućeni govore kako nije nemoguće da se Mrčela, koji je i predsjednik Kaznenog odjela Vrhovnog suda, i sam javi na natječaj za predsjednika suda. Kao vršitelj dužnosti imao bi najbolju startnu poziciju, no u tome ga je predsjednik Milanović nedavno sasvim sigurno obeshrabrio.



Na Mrčelinu potencijalnu kandidaturu u HDZ-u gledaju s odobravanjem jer računaju kako bi on bio idealno rješenje s obzirom na to da je riječ o sucu bez mrlja u karijeri, ali i čovjeku koji vrlo dobro poznaje funkcioniranje kako Vrhovnog suda, tako i domaćeg pravosudnog sustava. Međutim, Mrčela se također ovih dana uspio zamjeriti Milanoviću, tvrdeći da predsjednika Vrhovnog suca trebaju birati suci. U skladu sa svojim karakterom, Milanović se obrušio na Mrčelu, koji se suzdržao od daljnje polemike s predsjednikom. Predsjednik Milanović time mu je poslao jasnu poruku da ga neće podržati na nekom budućem javnom natječaju. No, kako se sada čini, to neće biti važno jer se ne vidi kraj verbalnih sukoba predsjednika i premijera, a bez njihova dogovora Mrčela bi dugo mogao biti na čelu Vrhovnog suda kao vršitelj dužnosti.

Da je doista poželjno da Vrhovnim sudom rukovodi sudac, vjeruje se u pravosudnim krugovima, a argumente za tu tezu iznio je i odvjetnik Zvonimir Hodak. Prema njemu, predsjednik Vrhovnog suda može biti samo sudac, baš kao što predstojnik klinike Rebro može biti samo liječnik, a ne, primjerice, profesor s pravnog fakulteta.

Bogati životopis
“Netko tko je prošao općinske sudove, županijske sudove i došao do Vrhovnog suda i iskazao se svojim presudama ili svojim radom – takvi ljudi mogu se kandidirati za predsjednika Vrhovnog suda, nikako profesori Pravnog fakulteta jer u ovom slučaju, kako se sad uzima, da je netko stručan samo zato što je s Pravnog fakulteta, onda bi, recimo, profesor pomorskog prava s Pravnog fakulteta mogao biti zapovjednik hrvatske ratne mornarice”, govori Hodak.

Netko tko je u pravosuđu uistinu prošao gotovo sve razine je i sudac Mrčela, doktor kazneno-pravnih znanosti koji je karijeru počeo kao sudački pripravnik zagrebačkog Županijskog suda, nedugo potom postao je sudac zagrebačkog Općinskog suda na kaznenom odjelu, a potom i sudac Županijskog suda u Zagrebu, gdje se, uz kazneni odjel, fokusirao i na ratne zločine. Na Vrhovni sud kao sudac Mrčela je stigao 2008. godine, da bi 2017. postao zamjenik predsjednika Vrhovnog suda, a nekoliko godina poslije i predsjednik Kaznenog odjela Vrhovnog suda.

Paralelno s time, Mrčela je radio i kao suradnik u nastavi na zagrebačkom Pravnom fakultetu na kolegijima Kaznenoprocesno i Kazneno pravo, bio je član Upravnog odbora Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu, ali i dopredsjednik Udruge hrvatskih sudaca. Suradnik je Hrvatske akademije pravnih znanosti, suradnik je u nastavi na inozemnim sveučilištima, ali i član niza radnih skupina u Ministarstvu pravosuđa, gdje sudjeluje u izradi raznih nacrta zakona i pravilnika, a zapažena je i njegova voditeljska uloga u Izaslanstvu RH u GRECO-u gdje od 2011. godine obnaša dužnost predsjednika. Ekspert je Vijeća Europe za područje kaznenog prava i autor šezdesetak znanstvenih radova.

Sukob s Đurđević
U njegovoj biografiji teško je pronaći zamjerku pa bi i Milanoviću u slučaju Mrčeline kandidature ruke mogle biti vezane, a to da se sučeljava, pa i sukobljava sa Zlatom Đurđević, za Mrčelu nije nikakva novost. No za predsjednika je očito to njegov ključni minus. Naime, svojedobno su njih dvoje vodili ozbiljnu polemiku zbog novog modela organizacije kaznenog sudovanja i osnivanja Visokog kaznenog suda. Đurđević je tada tvrdila kako je novi ustroj neustavan jer će Vrhovni sud ustavnu ulogu ujednačavanja sudske prakse moći provoditi isključivo izvanrednim pravnim lijekovima, što će naš Vrhovni sud svrstati uz srpski Vrhovni sud, a ne uz vrhovne sudove ostalih europskih zemalja.

Mrčela je naglašavao kako su takve ocjene pretjerane i neutemeljene. Njihova polemika na tome nije stala pa je tako Mrčela u jednom intervjuu profesore prava prozvao zbog nemorala zato što pišu pravna mišljenja za koja ih plaćaju stranke u nekom procesu, a kad sud ne prihvati ta mišljenja, onda kritiziraju odluke sudova. Kritika mu nije sporna, ali mu je sporno to što se u javnosti prešućuje plaćeni angažman, koji je, za ovog suca, nemoralan. Na to mu Đurđević nije ostala dužna pa je poručila kako joj je čudno što još netko može zastupati teze Ivana Milasa iz 90-ih o “kili mozga po dvije marke”, naglašavajući kako nema ništa sporno u tome što znanstvenici naplaćuju strankama ili sudu svoje mišljenje, što ne upućuje na njihovu pristranost ili ovisnost jer oni svoje prosudbe donose na temelju znanstvenih istraživanja, objektivno i nepristrano, a za taj su rad plaćeni kao i sve druge struke. Upravo zato Mrčelnin stav okarakterizirala je kao veliku uvredu za struku i pravne znanstvenike koji su dužni stavljati svoje znanje u službu konkretnih sudskih postupaka.

Njih su dvoje ovu polemiku vodili tijekom natječaja za hrvatskog suca na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, gdje su se oboje pojavili na popisu kandidata koji se treba odabrati krajem ove godine jer aktualnoj sutkinji Kseniji Turković istječe mandat. Mnogi vjeruju kako je upravo ovaj izbor usporio procese izbora predsjednika Vrhovnog suda i izazvao polemike između Banskih dvora i Pantovčaka, a dok se rješenja ne pronađu, Mrčela se ima čemu nadati.

Veliki ponos

Inače, prema imovinskim karticama hrvatskih sudaca, Mrčela spada u skupinu najimućnijih pravosudnih djelatnika u državi. Uz dva velika stana u Zagrebu, u Tugarima posjeduje kuću sa zemljom, a sve to dar je njegovih roditelja, odnosno oca, poznatoga zagrebačkog građevinara i graditelja najsigurnijih stanova u gradu. Uz sudačku plaću od 18 tisuća kuna, Mrčela ima i dodatne prihode, pa je recimo 2012. godine od dodatnih angažmana zaradio 150 tisuća kuna.

No, nije imovina ono na što Mrčela može biti ponosan, najveći ponos ovog tajanstvenog suca svakako je njegova kći Mirna Mrčela, djevojka o kojoj je usred velikih zagrebačkih poplava prošle godine pričala cijela država. Mirna je status heroine stekla nakon što je spasila vozača kojega je u Miramarskoj u autu zarobila voda. Vidjevši kako auto tone, Mirna se bez razmišljanja probila kroz bujicu, pomogla nepoznatom čovjeku da ispliva na krov auta te zatim isplivala s njegovom protezom jer muškarac kojega je spašavala nema nogu. Mirnina majka Mrčelina je bivša supruga Nevenka, jedna od poznatijih zagrebačkih odvjetnica.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI