Fraza o ključnim i sudbonosnim izborima toliko je izlizana da se malo tko na nju više obazire. Međutim, ako ovu ustaljenu frazu upotrijebite za predstojeće opće izbore u Bosni i Hercegovini, nikako nećete pogriješiti. Posebno ako ste u svojim razmišljanjima imali položaj Hrvata u BiH. Ovih dana, do izbora koji se trebaju održati 2. listopada, rasplest će se priča koja traje pune 22 godine. Temelje joj je udario tadašnji voditelj misije OESS-a u BiH Robert Barry. On je mjesec dana prije održavanja općih izbora 2000. nametnuo amandmane na Ustav Federacije BiH kojima je omogućio da svi zastupnici u županijskim skupštinama, bez obzira na nacionalnost, predlažu i biraju izaslanike u Dom naroda Federacije BiH. Barry je svojim potezom praktički poništio bitne odredbe Washingtonskog mirovnog sporazuma kojim je utemeljena Federacija BiH, ali je otvorio i Pandorinu kutiju sukoba između Hrvata i Bošnjaka, čiji vrhunac gledamo ovih dana.
Političko nasilje
Nametanje tzv. Barryjevih amandmana bošnjačke stranke u Federaciji shvatile su kao signal da se Federacija BiH ustroji po principu Republike Srpske, odnosno da, kao što je RS nominalno srpski entitet, Federacija postane bošnjački/muslimanski entitet. U praksi su Barryjevi amandmani omogućili bošnjačkim strankama da u Unsko-sanskoj, Bosansko-podrinjskoj, Zeničko-dobojskoj, Sarajevskoj i Tuzlanskoj županiji, u kojima realno živi mali broj Hrvata, manipulacijama popune hrvatske zastupnike u Domu naroda Federacije. Prema Barryjevim amandmanima, dovoljno je da jedna trećina Hrvatskog kluba u Domu naroda Federacije, koji ima 17 zastupnika, glasa za Vladu Federacije i ona je potvrđena.
Upravo je odluka o tome da svi zastupnici u županijskim skupštinama mogu predlagati i glasati za izaslanike u Domu naroda dala mogućnost bošnjačkim strankama da “osvoje” trećinu hrvatskog kluba u Domu naroda Federacije. Kako bi se došlo do potrebne trećine zastupnika, nisu se birala sredstva, pa se čak i preko noći proglašavalo Hrvatom ako nije bilo izabranih Hrvata u županijskim skupštinama, i onda bi takav, svježe nacionalno osviješteni zastupnik, popunio kvotu iz pojedinih županija. Takve manipulacije, pod pokroviteljstvom pojedinaca iz međunarodne zajednice, rezultirale su uspostavom vlada Federacije BiH 2001. i 2011. bez legitimnih predstavnika Hrvata u BiH za koje je glasalo 90 posto hrvatskog biračkog korpusa. Navedene manipulacije otvorile su put i izboru Željka Komšića, kao tobožnjeg hrvatskog člana, čak tri puta u Predsjedništvo BiH.
Političko nasilje nad Hrvatima u BiH događalo se u vremenu kada je Republika Hrvatska bila politički odsutna iz BiH. Štoviše, pojedinci iz hrvatskog političkog vrha “savjetovali” su bosanskohercegovačkim Hrvatima da svoje probleme rješavaju u Sarajevu. To bi bilo isto kao da Zapad danas upućuje Ukrajince da svoje probleme rješavaju u razgovoru s Moskvom. Tek nakon što je RH postala članica EU-a, državni vrh počeo se ozbiljnije baviti stanjem i položajem Hrvata u BiH. No ogromna šteta već je bila učinjena. Slijedile su godine i godine upornog objašnjavanja međunarodnoj zajednici što se zaista događa u BiH te kako je priča o građanskoj državi tek maska za potpuno bošnjačko preuzimanje Federacije BiH.
I tako dolazimo do današnje situacije i najavljene pa potom odgođene odluke visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Christiana Schmidta. On je najprije najavio te na adrese veleposlanstava u BiH dostavio izmjene izbornog zakona kojim bi se koliko-toliko očuvala konstitutivnost Hrvata u BiH, a potom je, pod pritiskom sarajevske ulice, odustao od nametanja izmjena izbornog zakona. Tada je, odustajući od izmjena, dao rok bosanskohercegovačkim političarima da u roku od šest tjedana postignu dogovor ili će on nametnuti izmjene.
U međuvremenu su procurili detalji mogućeg Schmidtova poteza. Prema pojedinim izvorima, Schmidt bi mogao intervenirati u Ustav Federacije i uvesti odredbu da je za potvrđivanje Vlade Federacije potrebno 8 umjesto 6 zastupnika u svakom od klubova naroda Doma naroda Federacije BiH. Ovom, eventualnom, intervencijom otežao bi se posao bošnjačkim strankama da istisnu Hrvate iz vlasti u Federaciji, ali suštinski stanje se tek zamrzava do novog pokušaja i manevra s bošnjačke strane. Treba napomenuti kako eventualnim izmjenama ne bi bilo regulirano pitanje izbora člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda.
No što će se dogoditi ako Schmidt opet posustane pod pritiskom sarajevske čaršije i uplaši se prosvjeda? Tu na scenu stupa Republika Hrvatska koja mehanizmima Europske unije treba blokirati financiranje ureda visokog predstavnika u BiH. Također, Schmidtu jasno treba dati do znanja kako su sve odluke visokih predstavnika u BiH dosad bile na štetu Hrvata i Srba u BiH, a po željama političkog Sarajeva. Stoga, vrijeme je da međunarodna zajednica u BiH postane nepristrana, a ne provoditelj želja zagovornika unitarne muslimanske države.
Teški dani
Ako Schmidt ne bi intervenirao u Ustav i izborni zakon, nakon što je to već najavio diplomatskim krugovima, institucija visokog predstavnika bila bi trajno kompromitirana te bi pružio savršen argument onima koji već godinama zagovaraju zatvaranje ureda visokog predstavnika. Sada bi se tim zahtjevima priključila i RH kao članica EU-a. S druge strane, tko bi mogao zamjeriti Hrvatima u BiH kada bi u posljednjem trenutku otkazali sudjelovanje na izborima koji su namješteni za njihovu eliminaciju. Recimo da se na dan izbora na biračkim mjestima u hrvatskim županijama, općinama i gradovima ne pojave izborne komisije. Tko na unaprijed namještene izbore može natjerati jedan narod? To bi značilo da samostalno žele prestati postojati kao narod. Da, bit će ovo teški dani za Hrvate u BiH, ali još teži za Christiana Schmidta.