Dana 5. kolovoza 1995. poseban je dan urezan u hrvatsku memoriju. U Oluji, briljantno izvedenoj vojno-redarstvenoj akciji izborili smo slobodu, vratili okupirani teritorij SAO Krajine u ustavnopravni poredak RH. Naravno posebnu ulogu u svemu je imalo oslobođenje Knina, kao središta tadašnje SAO Krajine ulaskom u Knin i definitivno je slomljena sva ideja o velikoj Srbiji. Slika ulaska hrvatskih snaga u Knin, predvođenih 4. i 7. brigadom i danas je nakon 25 godina čvrsto urezana u memoriju hrvatskog čovjeka ne samo u Hrvatskoj nego i širom svijeta gdje živi naš čovjek. Sreća, oduševljenje, suze, plač i smijeh sve se to moglo vidjeti na licima ljudima širom Hrvatske nakon vijesti da je hrvatski kraljevski grad Knin ponovno slobodan, a hrvatska trobojnica se zavijorila na drevnoj kninskoj tvrđavi.
Knin je nakon Oluje krenuo u novi život i novu etapu, prepun optimizma i nade u bolje sutra. U grad su se vratili ljudi, mladi, stari a i oni srednje generacije. Doselili su se i neki novi, poželjevši u Kninu graditi svoju budućnost. Ovaj jedan od najstarijih gradova u Hrvatskoj, ali i u Europi u kojem su se krunili i hrvatski kraljevi dobio je novu priliku. Intenzivna povijest ovog prostora ostavila je iza sebe brojne kulturno- povijesne znamenitosti, a posebno se ističe jedan pravi biser i spomenik nulte kategorije – Kninska tvrđava – jedna od najvećih srednjovjekovnih tvrđava u Europi. Osim fascinantne povijesti Knin ima i fascinantna prirodna obilježja.
Naime, grad leži na sedam rijeka (Krka, Butižnica, Orašnica, Kosovčica, Krčić, Radljevac i Marčinkovac) i okružen je s devet planina (Orlovicom, Ilicom, Plješevicom, Bukovcem, Badnjom, Dinarom, Kozjakom, Svilajom i Prominom). Na području Knina izvire jedna od najljepših europskih rijeka – Krka i to, kao nigdje drugdje u svijetu, ispod slapa druge rijeke – Krčića.
Grad je to koji je dao i brojne hrvatske velikane, poput dr.sc. Hrvoja Požara, znanstvenika svjetskoga glasa na polju elektroenergetike i akademika, dr.sc. Slavka Krvavice hrvatskog veterinara i patofiziologa, akademika, dr. sc. Lovru Montija, hrvatskog preporodnog političara i prvog kninskog gradonačelnika, i brojne druge….
Knin je nedugo nakon Oluje slovio za najmlađi grad u Hrvatskoj, a što su potkrijepile i brojke, grad je živio punim plućima. Uz Veleučilište Marko Marulić, koje je s radom krenule 2005. godine proradile su i brojne sportske i kulturne udruge. U Kninu postoje i dvije osnovne i srednje škole. No ono što nedostaje su vrtići z najmlađe, nedavno je jedan otvoren ali potrebe su sve veće.
Po zadnjem popisu stanovništva iz 2011. godine grad je brojio nešto više od 15 000 stanovnika uzevši i sva okolna mjesta koja mu gravitiraju. No od te 2011. a posebno ulaskom Hrvatske u EU 2013. godine rapidno je počeo opadati broj stanovnika u Zvonimirovu gradu.
Mladi ljudi više nisu vidjeli perspektivu, posla je bilo sve manje, osim DIV-a posla u samom gradu nema previše, ljudi su ili na socijali ili malim plaćama. No zato je grad prepun kafića i ugostiteljskih objekata. Izgubljena je perspektiva, ljudi su se razočarali i nisu vidjeli sovju budućnost u gradu. I sam poznajem nekolicinu ljudi iz Knina koji su se odlučili odseliti u zemlje EU u potragu za boljom budućnosti i boljim poslovima koji im se nude. Svi oni odlaze ne zbpog toga što bi željeli nego zato što nažalost moraju. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u gradu Kninu je na dan 31. ožujka 2013. godine bilo zaposleno 3.327 ljudi od čega u javnoj upravi i obrani te obveznom socijalnom osiguranju 1.244 zaposlena, zatim u prerađivačkoj industriji 424 zaposlena, u djelatnostima zdravstvene zaštite i socijalne skrbi 390 zaposlenih, u obrazovanju 382 zaposlena.
Danas osim u DIV-u (1997. krenuo s proizvodnjom) teško se u Kninu nalazi posao, posebno mladi te se svi nakon studija u Splitu, Zagrebu ili drugim gradovima odlučuju ili ostati u tim gradovima ili trbuhom za kruhom pravac Njemačka ili Irska. No to više nažalost nije novost. Dalmatinska zagora izumire, život je sve teži. Knin nije ni prometno najbolje povezan s morem i autocestom na što svi upozoravaju no ništa se konkretno po tom pitanju i dalje ne radi, sve ostaje na lijepim obećanjima.
Sve ovo vrijeme u Kninu je bio aktivan civilni sektor, a posebno su se svojim aktivizmom isprofilirale Udruga za osobe s invaliditetom Sveti Bartolomej, Gradsko društvo Hrvatskog Crvenog križa Knin, Udruga Zvonimir i Ekološka udruga Krka. Pozitivnom imidžu Knina posebno su u ovom razdoblju pridonijeli sportaši. Velike uspjehe, na državnoj i međunarodnoj razini, ostvarili su Taekwondo klub DIV Knin, MNK Kijevo Knin, Atletski klub Sveti Ante i ŠRD Krka. U međuvremenu se se pokrenule i brojne druge sportske udruge. Najpoznatija kninska sportska imena su 21-godišnja Matea Jelić iz Taekwondo kluba Marjan Split koja bi trebala predstavljati svoj grad i Hrvatsku na predstojećim OI u Tokiju i perspektivni hrvatski atletičar, sprinter i skakač u dalj 19- godišnji Marko Čeko iz atletskog kluba Sveti Ante.
Knin radi i na svojoj glazbenoj sceni, brojni su bendovi koji su nastali u gradu od 2000. pa do danas, nastavljajući tako tradiciju od 60 – ih godina prošlog stoljeća. Zvonimirov grad je uvijek bio poznat po r’n’r sceni i bendovima.
Sadašnja gradska vlast dobro koristi sredstva iz EU, a ponajviše ih koristi u razvoj poljoprivrednih resursa i njihovu revitalizaciju. Vodi se računa i o natalitetnoj politici pa se tako obiteljima za svako rođeno dijete daje financijska potpora, a raduje i porast broja rođene djece u 2018. u odnosu na 2017. Nadajmo se da će se taj trend nastaviti, da će unatoč svim poteškoćama s kojima živi Knin krenuti u bolju budućnost. To je naravno najveća odgovornost uz onu lokalnu zajednicu, prije svega na državi i njenim institucijama.
Knin ne živi samo u ove dane Oluje, on je na karti Hrvatske i svih ostalih 364 dana u godini sa svim svojim problemima koje ima i koji su poznati. Knin ne može i ne smije biti predmet dnevno – političkih prepucavanja i visokih strasti unatoč svemu što je dao i što znači za Hrvatsku. Ovaj drevni i kraljevski hrvatski grad ne zaslužuje da ljudi koji tamo žive ovise isključivo od socijalne pomoći. Uz svoju tvrđavu nedovoljno se koristi i gornji tok rijeke Krke, koji bi pokrenuo i razvoj turizma. No to je pitanje za rukovodstvo NP Krka koje o tome mora povesti puno više računa.
Knin zaslužuje i mora bolje, jer samo tako će se o njemu pričati u pozitivnim notama ne samo u dane Oluje nego i u ostatku godine. I da se oni koji su otišli i razasuti su diljem Hrvatske i Europe vrate u svoj grad. Na ove dane iz 1995.godine iznimno smo ponosni, a tako će i ostati jer svi znamo kako smo se osjećali i gdje smo bili 5.kolovoza kad smo čuli da je Knin oslobođen. Tu radost nam nitko nikada neće oduzeti. Još jednom ćemo ponoviti Knin mora bolje jer on to zaslužuje zbog svega što je dao u svojoj povijesti.
Završit ćemo u pozitivnim tonovima i poznatim stihovima iz pjesme Tomislava Bralića i klape Intrade: Tili su te i Ugari stari, tili su te i Turci i Mleci, tukli su ste svakakvi barbari, čija li si, svima reci.. Ja sam stina kralja Zvonimira, Hrvatska sam od vika vikova, ja sam stina vaših pradidova!