"Nema sumnje da Hrvatska kao geografski i vojno mala sila mora biti pragmatična u vođenju vanjske politike", smatra Grgić
“Hrvatska predsjednica nije prva koja je pohitala sastati se s članovima i ljudima bliskim budućoj američkoj administraciji. Japanski premijer Shinzo Abe preusmjerio je svoj put u Peru na sastanak zemalja APEC-a kako bi se u New Yorku sastao s Trumpom samo tjedan dana nakon američkih predsjedničkih izbora. S obzirom na neizvjesnost koju nosi nadolazeća administracija, mnogi čelnici država, ponajprije oni iz zemalja saveznica, pokušavaju ostaviti pozitivan dojam na Trumpa. Svima im je zajednička zabrinutost da bi u suprotnom mogli snositi ozbiljne posljedice u idućim godinama, posebno ako Trump zaista ostane dosljedan kad je riječ o nekim obećanjima glede smjera američke vanjske politike”, piše dr. Gorana Grgić sa Sveučilišta u Sydneyju, redovita komentatorica australskog ABC-a i Sky Newsa.
Dr. Grgić smatra da će vanjska politika SAD-a ići otprilike ovako:
“Glede vanjske politike, kao najveći kontrast dosadašnjoj administraciji, Trump nagovještava normalizaciju odnosa s Rusijom jer nije tajna kako se u mnogočemu divi Vladimiru Putinu. Isto tako, u apsolutnom prekidu tradicije američke vanjske politike od kraja Drugog svjetskog rata naovamo, ne vidi koja je svrha ključnih međunarodnih institucija, tradicionalnih saveza i partnerstava.
Ključno je pitanje što Hrvatska nudi zauzvrat? Trump je nebrojeno puta pokazao da na vanjsku politiku gleda kao na skup transnacionalnih odnosa, po principu quid pro quo. Neke od izjava koje ukazuju na to uključivale su dovođenje u pitanje članak 5. NATO-ove povelje ako se utvrdi da napadnuta zemlja članica ne izdvaja dovoljno za obranu ili propitivanje što zaista SAD dobiva garantiranjem obrane zemalja saveznica. Stoga, ako Hrvatska želi biti čimbenik u kreiranju američke vanjske politike, bilo bi uputno da u sklopu lobiranja na ovako visokoj razini ima jasnu indikaciju što to nudi. Mali saveznici mogu utjecati na velikog saveznika, ali pod uvjetom da imaju nešto što ovom većem treba ili da se jako dobro snalaze u bespućima washingtonske birokracije.
Kaže se: ako nisi za stolom, možda si na meniju. Nema sumnje da Hrvatska kao geografski i vojno mala sila mora biti pragmatična u vođenju vanjske politike. No, nije li jedna od bitnih poruka proteklih parlamentarnih izbora bila ona o vjerodostojnosti? Koliko je vjerodostojno da se u svega nekoliko mjeseci Hrvatska prvo predstavlja kao principijelna članica EU-a i NATO-a koja može ponuditi putokaz za mirnu reintegraciju Ukrajine, a nakon toga potiho nalazi načina za suradnju s nadolazećom američkom administracijom koja najavljuje zbližavanje s Rusijom? Realisti bi rekli da Hrvatska nema luksuz koji je rezerviran za velike sile poput Njemačke i Francuske, čiji su čelnici odaslali kondicionalne čestitke Trumpu. No, ako trenutno promišlja o redefiniranju vanjske politike, treba voditi računa o tome kakve poruke šalje ovakvim potezima”, piše tportal.