Jedan od osnivača HDZ-a i nekadašnji bliski suradnik predsjednika Franje Tuđmana, Drago Krpina referirao se na polemiku između državnog vrha čija ga je komunikacija zgrozila.
“Skandalozna i sablažnjavajuća komunikacija najviših hrvatskih državnih dužnosnika kojoj proteklih tjedana svjedoče hrvatski građani, ali i strani diplomatski predstavnici u Hrvatskoj kao i najšira međunarodna javnost, ne pokazuje samo nezamislivo nizak stupanj elementarne pristojnosti i kulture sudionika”, kaže Krpina koji smatra kako je riječ o nečem znatno gorem i opasnijem.
”Međusobne kočijaške doskočice, osobito od strane trenutačnog obnašatelja dužnosti predsjednika Republike Hrvatske, Zorana Milanovića, i njihovo međusobno oprečno tumačenje Ustava, zakona i drugih pravnih akata od najvišeg značaja za funkcioniranje Republike Hrvatske, napose njezina sustava nacionalne sigurnosti, izazivaju opravdanu zgranutost i zebnju. Prva misao koja svakom dobronamjernom hrvatskom državljaninu zasigurno pada na pamet, dok sluša i gleda te provale neodgovornosti, glupavosti, političke i opće ljudske glupavosti i niskosti jest: ne dao Bog kakve skore velike sigurnosne nevolje u kojoj bi se Hrvatska mogla naći. Naime, profili najviših aktualnih državnih dužnosnika u sprezi s potpuno nefunkcionalnim ustavnim rješenjima i brojnim dvosmislenostima u drugim propisima, u slučaju kakve ozbiljne sigurnosne ugroze, Hrvatsku bi stavili u stanje potpune blokade u donošenju nužnih i žurnih odluka”, smatra HDZ-ovac dodajući da su zabrinjavajući i državno pravno dekadentni procesi u Hrvatskoj počeli još 2000. godine.
”Nizbrdica se dogodila podjednako na kadrovskoj i ustavnopravnoj razini. Preuzevši vlast u Hrvatskoj dvojac Račan – Mesić, poduprt Draženom Budišom kao „smokvinim listom“ pokazali su vrlo brzo da im je jedini i glavni cilj u svim segmentima oslabiti snagu Hrvatske kao države. Oni i njihovi podupiratelji to posvemašnje slabljenje državnih temelja trijumfalistički su nazivali detuđmanizacijom Hrvatske. Jedan od presudnih „pothvata“ koje su poduzeli u toj svojoj raboti bile su vratolomne izmjene Ustava Republike Hrvatske.
Izmjene Ustava prožete su brojnim potencijalnim međuinstitucionalnim blokadama, s izgledno katastrofalnim učincima po državnu sigurnost. Pogubnost međuinstitucionalnih blokirajućih mehanizama ugrađenih u aktualni Hrvatski ustav posebno dolazi do izražaja kad se, spletom nesretnih okolnosti, na najodgovornijim državnim dužnostima, kao što je to upravo slučaj, nađu ljudi u svemu nedorasli tim dužnostima”, navodi Krpina objašnjavajući ovlasti u tri temeljna segmenta nacionalne sigurnosti.
”Zapovijedanje Hrvatskom vojskom, upravljanje nacionalno sigurnosnim službama i kreiranje vanjske politike, podijeljene su između institucija Predsjednika Republike i Vlade, odnosno njezina predsjednika.
Svjedočili smo i svjedočimo brojnim slučajevima iz sva tri spomenuta segmenta upravljanja Državom kako suovlaštenici i supotpisnici umjesto postizanja suglasnosti daleko od očiju javnosti tjednima, mjesecima pa i godinama vode skandalozne pa i prostačke javne svađe. Povodom dvadesete godišnjice Oluje 2015. pola godine je trajala javna prepirka između ondašnjeg predsjednika Vlade Zorana Milanovića i novoizabrane predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović tko je ovlašten odlučiti o održavanju svečanog vojnog mimohoda. Smjene i imenovanja čelnih ljudi Sigurnosno obavještajne agencije mjesecima su zauzimale naslovnice novina i prve minute vijesti elektronskih medija”, podsjeća ovaj politički doajen. Krpina ujedno napominje kako je Hrvatska godinama bez diplomatskih predstavnika u nekim najvažnijim zemljama svijeta.
”Aktualni slučaj smjene šefa osiguranja predsjednika Republike prouzročio je do sad neviđene i neprobavljive količine primitivizma u međusobnim optužbama i olajavanjima najviših državnih dužnosnika. A upravo oni bi svojim ponašanjem i postupcima kod hrvatskih građana trebali stvarati osjećaj sigurnosti i povjerenja u državne institucije. Ne govori li samo ovih nekoliko spomenutih primjera više nego dovoljno o ugroženosti nacionalno sigurnosnog sustava Republike Hrvatske. Dok Milanović svojim kavansko kočijaškim doskočicama, iz sata u sat, iz dana u dan, već tjednima, hrani svoj nezdravi ego, a druga strana mu ne ostaje dužna, hrvatski građani imaju opravdanog razloga za ozbiljnu zabrinutost nad sigurnošću Hrvatske. U svoja do gadljivosti primitivna javna nadvikivanja na najneodgovorniji način upliću Hrvatsku vojsku, njezine zapovjednike pa i načelnika njezina Glavnog stožera”, kaže nadalje HDZ-ovac koji se ujedno pita što se mota po glavama hrvatskih časnika i vojnika dok slučaju ‘gadosti’ od onih čije bi autoritete trebali poštovati i čije bi zapovjedi trebali izvršavati.
”U okolnostima mira i relativne međunarodne stabilnosti, navedeni procesi u upravljanju Hrvatskom, osobito njezinim vojno sigurnosnim i diplomatskim sustavom, ne dobivaju ni blizu na oštrini i katastrofalnosti kao što bi u tragičnim razmjerima došli do izražaja u slučaju nenadanih, a sasvim mogućih izvanrednih sigurnosnih okolnosti. Ponekad su dovoljni samo tjedni pa i dani, osobito na ovim našim prostorima pa da se stanje sigurnosti prometne u posvemašnju nesigurnost. Primjerice, za sad deklaratorni „srpski svet“, u okolnostima kad su glavni čimbenici takozvane međunarodne zajednice sve više zaokupljeni sami sobom, preko noći može postati sasvim konkretna prijetnja susjednim zemljama pa i Hrvatskoj. Tko bi i kako u takvim sasvim zamislivim okolnostima zapovijedao Hrvatskom vojskom i upravljao sigurnosnim službama? Možete li zamisliti kako ti ‘uličari’, ‘opušci’, ‘udavi’ u ratnim okolnostima upravljaju ratnim postrojbama Hrvatske vojske”, postavlja pitanje Krpina koji na koncu iznosi i vlastiti zaključak oko cijele trakavice.
”Trenutni model zapovijedanja Hrvatskom vojskom, upravljanja sigurnosnim službama i oblikovanju vanjske politike potpuno je nefunkcionalan i kao takav može biti okvir moguće hrvatske katastrofe. Navedena nefunkcionalnost modela upravljanja posljedica je prije svega aktualnih ustavnih rješenja koja se temelje na institutima „suovlaštenika“ i „ supotpisnika“. Ti suovlaštenici i supotpisnici trenutno se međusobno nazivaju ULIČARIMA, OPUŠCIMA i UDAVIMA. Želi li izbjeći neizbježnu katastrofu u koju bi je, u slučaju iznenadnog stanja ozbiljne nacionalne ugroze, mogao gurnut sadašnji Ustav i aktualni ustavni čimbenici, Hrvatskoj su žurno potrebne promjene Ustava.
Zapovijedanje Hrvatskom vojskom, upravljanje sigurnosnim službama kao i kreiranje vanjske politike, ustavnim izmjenama morale bi biti kristalno jasno definirane i morale bi isključivati bilo kakve blokade kakve postoje u sadašnjem Ustavu. Ne manje važno, nužno je izmijeniti izborni sustav tako da se mogućnost da razni „uličari“, „opušci“, „udavi“ i pupavci preuzmu ključne poluge vlasti u Hrvatskoj svede na najmanju moguću mjeru.
Politički i ljudski primitivizam kojeg u ovim danima očituju najviši državni dužnosnici, razotkrivajući istovremeno posvemašnju i krajnje zabrinjavajuću nefunkcionalnost i neprimjenjivost sadašnjeg ustavnog modela, pozivaju na uzbunu. Vrijeme je da se okupe ponajbolji hrvatski ustavno pravni stručnjaci i da oblikuju prijedlog ustavnih promjena koje bi Hrvatsku učinile funkcionalnom, učinkovitom i sigurnom državom. Uvjeren sam da bi u rezigniranoj i zabrinutoj hrvatskoj javnosti u tom naporu imali golemu potporu”, zaključuje Krpina.