"Stigli smo do male uzvisine gdje je bilo zaprežno vozilo na kojem su mrtva tijela. Rudo ovih kola bilo je usmjereno prema rijeci. U prostoru za teret bila su tri mrtva muškarca srednjih godina", ispričao je šef odjela za očevid.
Branko Lazarević, umirovljeni krim inspektor koji je dugi niz godina bio šef odsjeka za očevide, pamti vrijeme Domovinskog rata i trenutke kad su ga zvali na poprišta ratnih zločina:
– U Đorđićevoj, u Odsjeku za očevide 30. listopada 1991. u 14,00 sati zazvonio je telefon. Iz operativnog dežurstava javili su mi da su u Pokupskoj Slatini prije dva dana ubijena tri hrvatska civila. Istina, to je bilo područje PU Sisak ali oni, radi borbi, nisu mogli doći do njih i bilo je lakše da mi iz Zagreba odemo na taj teren. Odmah smo zatražili da u Pokupsko krene i pogrebni automobil kako bi tijela odmah prevezli u Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku na Šalatu, a s nama su krenuli i istražni sudac Emir Midžić i Lazo Pajić, zamjenik Okružnog javnog tužitelja – doznajemo od Lazarevića.
– Na taj očevid pozvao sam i najmlađeg među nama, Danijela Augustinovića koji je nakon par mjeseci poginuo od ruke nekog maloljetnika na Grmoščici. Bez obzira što putujemo u ratnu zonu i što je to opasno, radovao sam se što idem tamo.
U Velikoj Gorici Danijel se brzo presvukao. U futrolu je vješto stavio neki poveliki pištolj i fiksirao je za butinu.
Kada smo iz Velike Gorice krenuli vijugavom cestom prema Pokupskom, sve više i više se osjećao rat. Cesta je bila pusta, nije bilo automobila, dosta kuća porušenih, zapaljenih. Očito neprijateljski projektili letjeli su i preko Kupe i završavali na hrvatskim kućama. U Pokupskom, na fasadama gotovo svake kuće potrgana žbuka, stakla prozora, krovovi. Što smo se više primicali Kupi, tutnjava teškog oružja bila je sve glasnija. Po selu hodaju samo oni koji baš moraju. Sa lijeve strane ceste naiđosmo na crkvu sagrađenu još u 16. stoljeću. Još iz daleka se vidjelo da je mnogo puta pogođena. Zaustavili smo automobil i ušli u dvorište. Oko nje bilo je mnoštvo krhotina projektila i podosta otpale žbuke. Prošetali smo dvorištem iako svjesni da možemo nabasati na neku neeksplodiranu granatu – vratio se sjećanjima iz ’91. krim inspektor Branko Lazarević i nastavio:
– Vođeni zapovjednikom, krenuli smo na drugu stranu Kupe. Dohvatili smo se druge obale i neasfaltiranom cestom pretrčali još nekih 120 metara. Stigli smo do male uzvisine gdje je bilo zaprežno vozilo na kojem su mrtva tijela. Rudo ovih kola bilo je usmjereno prema rijeci. U prostoru za teret bila su tri mrtva muškarca srednjih godina. U sredini je Hrgović Anton, a sa strana bili su Kaurić Anton, i Maričković Slavko. Nakon obavljenog očevida, dogovorili smo se narednog dana vratiti i obaviti još jedan jer su u jednoj kući pronađena još dva civila.
Naredni dan, 31. listopada 1991. mladi policajac Danijel i Branko Lazarević došli su u Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku kako bi bili prisutni obavljanu obdukcija. Tamo su od njihove rodbine doznali generalije ubijenih.
– Radilo se o Kaurić Antunu, rođen 19.4.1927. Odjeća koja je bila na njemu bila je doslovno izrešetana. Teško je bilo i izbrojati sa koliko metaka je pogođen. Imao je mnoštvo ustrijelnih i prostrijelnih rana po rukama i trupu. Obdukciju je obavio dr. Stjepan Gusić i konstatirao da je smrt nasilna te da je nastala uslijed mnoštva ustrijelnih i prostrijelnih rana.
Maričković Slavko, rođen 28.1.1929. I na njegovoj odjeći bilo je teško izbrojati sa koliko metaka je pogođen. Obdukciju je obavio dr. Milovan Kubat i utvrdio da je uzrok smrti mnoštvo ustrijelnih i prostrijelnih rana trupa i glave.
I na trećem civilu Hrgović Antunu, sin Nikole, rođen 7.9.1932. je bilo mnoštvo rana. Obdukciju je obavio dr. Josip Zvonimir Čadež i utvrdio da je uzrok smrti strijelne rane glave, trupa i udova. Po mom mišljenju, ubojica je u svakoga u njih ispalio po cijeli okvir metaka, najmanje dvadeset, koliko sam mogao izbrojati – kaže Lazarević.
Istražni sudac Emir Midžić danas je ugledni zagrebački odvjetnik. Lazo Pajić je poslije rata još dugo radio u Državnom odvjetništvu i bio je stručnjak za otkrivanje financijskog i gospodarstvenog kriminaliteta. Umro je 27. 8. 2011. godine. Augustinović Danijel, iako najmlađi policajac u ekipi za očevid u Đorđićevoj, poginuo je 19.2.1992. godine samo nekoliko mjeseci nakon obavljenog uviđaja u Pokupskom. Ubio ga je maloljetnik u Zagrebu na Grmoščici, a za taj zločin nije odležao niti jedan dan…