Antički dani na Mirinama

U uvali Sepen je u 1. stoljeću Nove ere planski sagrađen grad za ratne veterane careva Flavijevaca. Nakon propasti Fulfinuma, na njegovoj periferiji je nastao u 5. stoljeću ranokršćanski kompleks s velikom bazilikom.

Manifestacija Antički dani na Mirinama, uz kostimirane sudionike, radionice za djecu hranu i piće spravljene po antičkim receptima, održat će se 20. i 21. srpnja na ostatcima antičkog grada Fulfinuma blizu Omišlja.

Riječ je  jednom od deset najvažnijih arheoloških lokaliteta u Hrvatskoj. Tu je u, uvali Sepen, u 1. stoljeću nove ere planski sagrađen grad za ratne veterane careva Flavijevaca. Nakon propasti Fulfinuma, na njegovoj periferiji je nastao u 5. stoljeću ranokršćanski kompleks s velikom bazilikom.

Na prošlogodišnjoj manifestaciji bilo je oko 1700 posjetitelja, a ove godine se očekuje više.

Antički dani počinju u petak, 20. srpnja navečer, a nastavljaju se u subotu ujutro te poslijepodne i navečer. Kostimirani sudionici oživjet će rimsko doba, pa će tako posjetitelji moći razgledati radionice kovača, lončara, tkalja i užara, ratnike u punoj opremi, gladijatore, cara i caricu, senatore i žonglere. Prigodnu glazbu izvodit će liburnijska antička skupina “Ad Rectum”. Na gastronomskoj ponudi bit će pečena janjetina, odojak i piletina s umacima po rimskim recepturama te posebno pripremljeno pivo i vino.

Najmlađi posjetitelji će, zahvaljujući suradnji s Pomorskim i povijesnim muzejom Hrvatskog primorja, moći sudjelovati u igrama iz rimskog doba i upoznati se s antičkom svakodnevicom. Na području Fulfinuma (današnji toponim Okladi) i danas su dobro raspoznatljivi preostaci različitih građevina iz rimskog doba.

Osobito su impozantni nedavno istraženi dijelovi foruma, srca antičkoga grada s forumskim hramom, bazilikom i tabernama te dijelovima monumentalne arhitektonske plastike javnih, forumskih građevina. Usprkos sustavnim istraživanjima zadnjih godina grad Municipium Flavium Fulfinum je najvećim dijelom još neistražen i neotkopan. Ime mu je precizno poznato zahvaljujući nalazu natpisa iz vremena rimskog cara Domicijana na kojem se spominju neki radovi na gradskom vodovodu. Natpis se čuva u omišaljskoj zbirci Lapidarij. Zidane strukture pa i raspored komunikacija dobro se uočavaju u konfiguraciji terena. Kako je proteklih stoljeća područje bilo poljodjelski obrađivano, preostaci žbukanih zidova antičkih građevina dijelom su zasuti suhozidnim gomilama – gromačama. Pristaništa i reprezentativne građevine s podnim mozaicima dijelom su zatrpani muljem u pličini uvale Sepen. Grad su regulirali rimski gromatici kao posve novu tvorevinu na terenu na kojem dotad nije postojalo naselje.

Naseljenim rimskim veteranima podijeljena je zemlja koja je pripadala omišaljskim starosjediocima – Fertinatima. Takav nizinski i priobalni grad nije imao šansu za opstanak usprkos pokušajima njegovog utvrđivanja u vremenima kasne antike. Lagano je odumirao i napokon posve odumro poput Salone i mnogih drugih gradova rimske civilizacije uzdrmane seobom naroda.

Jugozapadno od foruma na lokalitetu Mirine nalazi se kasnoantička nekropola s nizom manjih i nekoliko velikih, povlaštenih grobnica te velikom do pod krov sačuvanom grobnom bazilikom pretpostavljenog titulara sv. Nikole. Crkva zbog izvrsne sačuvanosti može služiti kao ogledni primjer ranokršćanskih sakralnih zdanja. Temeljni oblik latinskog križa crkvi pridaje njezin poprečni brod – transept. U njezinom narteksu koji je restauriran a dijelom i rekonstruiran postavljena je izložba pokretnog arheološkog materijala. Ondje se nalazi i in situ sačuvan ranokršćanski sarkofag. Atrij koji se duž južnog zida crkva proteže prema moru rezultat je naknadne prilagodbe zdanja redovničkoj zajednici, koja ga je naposljetku napustila, kada ga više zbog njegovih dimenzija nije mogla održavati. Kontinuitet su benediktinci nastojali nastaviti adaptacijom jednog suburbanog rezidencijalnog sklopa s termama, koji se nalazi zapadnije od bazilike. Arheološki je istražen i prezentiran pa se također može razgledati, Naposljetku su se benediktinci – glagoljaši povukli s izloženog priobalnog položaja i nastanili nadomak samog Omišlja, prenoseći ondje i titular sv. Nikole. Današnji toponim Mirine dijalektalni je naziv za ruševine – kroatizirano od latinskog murus, koje su doseljenim Hrvatima od srednjeg vijeka morale izgledati impozantno.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI