Blistav i okrutan megalopolis…

Jedan od najvećih američkih pisaca, James Baldwin, opisivao je New York kao jedan od najokrutnijih gradova svijeta po kojemu tumaraju tragična ljudska bića, osamljena među neboderima i izgubljena na golemim avenijama. S ne manje goričine, hladnoću New Yorka je opisivao, po mnogima, najveći američki pisac, Henry Miller, uvijek siromašan, poderana kaputa, lutajući među neboderima koji su blistali ‘poput fosforescentnih lešina u tami’...

Jedan od najvećih američkih pisaca, James Baldwin, opisivao ga je kao jedan od najokrutnijih gradova svijeta po kojemu tumaraju tragična ljudska bića, osamljena među neboderima i izgubljena na golemim avenijama.

Njegovi antijunaci crne boje kože iz predgrađa, teško su se probijali među bijelim svijetom, ljubeći ga i mrzeći istodobno, dijeleći s njim tragičnu sudbinu u scenografiji znojnih klubova, gdje zvukovi jazza opisuju prokletstvo ljudi koji se pokušavaju približiti jedni drugima, ali ne mogu zaboraviti okrutnosti jednih prema drugima.

S ne manje goričine, hladnoću New Yorka je opisivao, po mnogima najveći američki pisac, Henry Miller, uvijek siromašan, poderana kaputa, lutajući među neboderima koji su blistali ‘poput fosforescentnih lešina u tami’, prezeren i odbačen sve do odlaska u Pariz, kad je napisao svoje veliko prevratničko djelo koje će promijeniti književnost 20. stoljeća – “Rakovu obratnicu”.

Miller je upravo New York portretirao u većini svojih autobiografskih knjiga, opisujući tisuće jezivih ljudi koji su poludjeli, ubijali se, prosjačlili i lutali New Yorkom u potrazi za mrvom sućuti i milosrđa, a koje je upošljavao u telegrafskoj kompaniji kao referent, pokušavajući noću pisati. S koliko li je samo blistave jasnoće oslikao stotine likova iz svih krajeva svijeta koji su oduvijek tvorili grozničavu vrevu New Yorka, a koji su ga preklinjali za posao dostave telegram – od siromašnog mladića nalik na Krista koji je živio sa slijepim ocem, genijalnih Indijaca, Japanaca, Kineza, Talijana i Židova koji su posjedavali znanja doktora filozofije, pjesnički nastrojenih Iraca, svetaca i prostituki, boksača mekih srca i dječaka nalik anđelima, profesora književnosti, rabina, lopova i kriminalaca svih vrsta, bivših znanstvenika i učenjaka, violinista, pisaca, shizofrenika, nasilnika, gradonačelnika, dobričina, svih propalih i uništenih ljudi, koji su u bešćutnu magalopolisu kakav je New York, pokušavali zaraditi za koricu kruha.



Prodavanje ‘ američkog sna’…

Da, veleban, gigantski i megalomanski New York, bez sumnje nije bio nimalo lak za tisuće svojih najslavnijih umjetnika, ali se, začudo, ništa od te strašne patnje, kako je pisao Miller, nije vidjelo pod blistavim svjetlima Broadwaya.

Amerikanci još uvijek uspjevaju svijetu prodavati svoj “američki san”, zahvaljujući spektakularnim vizurama koje je svijet dobio kroz filmsku i medijsku kulturu. Uspkos toj velebnoj iluziji, vrijedi doživjeti tu neprekidnu struju života i doživjeti legendarne arhitektonske i kulturne spomenike koji su ušli u baštinu čovječanstva.

Ubrzan, grozničav, neposivo lijep u arhitekturi i surov u strahotno brzom ritmu života, nezamislivog bogatstva s jedne strane i užasa siromaštva, New York nas je začarao svojom energijom. Koliki su danas razmjeri grada, svjedoči podatak da njujorška pozemna željeznica tvori najveći masovni sustav gradskog prijevoza sa 468 stanica, dugačka je 842 milje, radi 24 sata, a njome se svaki dan preveze pet milijuna ljudi. Zanimljivo je da u tom podzemnom gradu nastupaju, ne samo anonimni umjetnici koji se nastoje probiti, već i profesionalci iz Carnegie Halla.

New York i danas slovi kao umjetnički centar, usprkos mnogim metropolama koje se bore za tu titulu, pa smo nastojali u samo nekoliko dana vidjeti barem neka slavna zdanja, muzeje, galerije, četvrti i parkove. Iako je Manhattan oblikovan u slavnim kanjonima nebodera od kojih su mnogi, uistinu, spetakularani i svjetska čuda arhitekture, ipak smo poželjeli vidjeti onaj najpoznatiji, pa smo odlutali do Empire State Buildinga kojega je izgradio WillliamF. Lamb. Sa svoja 102 kata, od otvorenja 1931. godine, više od 120 milijuna ljudi promatralo je grad s njegova vidikovca. S promatračnice na 86. katu, grad se vidi do 130 kilometara u daljinu. Na vrhu građevine postavljen je sidreni jarbol za cepeline, kako bi sa 443 metra nadvisio Chryslerovuzgradu. Američka efikanost i brzina vidljiva je u brzim art deco liftovima, koji do 86. kata voze za 45 sekundi.

Znamenita je i silhueta Chryslerove zgrade sa sjajnim čeličnim šiljkom tornja kojeg je sagradio William van Allen, kao art deco klasik, između 1928. i 1930. u počast automobilizmu, te građevina ima dekorativni friz stiliziranih poklopaca za kotače i srebrni oluk poput krilatih poklopaca hladnjaka na Chryslerovim automobilima. Ne manje poznata je Woolworthova zgrada, arhitekta Cassa Gilberta iz 1913. godine. Bogati ukrasi naglašavaju čeličnu konstrukciju građevine koja ima pedeset i pet katova na Broadwayu. Svojedobno je bila revolucionarna i tzv. Leverova kuća s 24 kata Gordona Bunshafta, dovršena 1952. – prvi njujorški neboder izgrađen u obliku visoke ploče od stakla i čelika kojim je počela postupna pretvorba Park avenije u – aveniju staklenih tornjeva. Mies van der Rohe, autor je slavne Seagramove zgrade – “staklene kutije” s tankim brončanim pojasima od zatamnjenog stakla. Materijali u staklenim zidovima u zatvorenom prostoru, kojeg je uredio Philip Johnson, brišući granicu između unutarnjeg i vanjskog.

Peta avenija proteže se od Empire State Buildinga do Grand Army Plaze, s koje voze kočije za Central park. Odiše onim nezamislivim bogatstvom kojim se dičila bogataška Amerika čiji su pripadnici živjeli tamo početkom 19. stoljeća u luksuznim stanovima koji su tada vrijedili 20.000 dolara. Kada se Peta avenija počela formirati kao ekskluzivna trgovačka ulica, bogataši su počeli seliti u sjevernije dijelove avenije, a taj je trend započela gospođa Astor, čiji je nećak William Waldorf, neposredno uz njezinu kuću otvorio svoj istoimeni hotel. Danas, osim Trumpovog tornja, Peta avenija nudi nezaboravne vizure prekrasne katedrale sv. Patrika, Njujorške gradske knjižnice sagrađene 1911. s legendarnom čitaonicom obloženom drvom i mramornim stubama, te razvikani Saks s ekskluzivnom odjećom.

Od Pete do Šeste avenije proteže se Rockefellerov centar, započet 1930. godine. Kao poslovni sklop s trgovinama, uredima i vrtovima, danas ima čak 19 građevina od kojih novije ne pristaju art deco stilu prvotnih zdanja u kojima se neka od najpoznatijih gradskih odredišta – Radio City Music Hall, studiji NBC-a, glasovito klizalište (potopljeni vrt) poznato iz stotina filmova s Prometejevim kipom. Središnja građevina Centra je zgrada General Eletrica – vapnenački toranj sa 70 katova.

Kazališna četvrt i Metropolitan

Poznat kao rakrižje svijeta, Times Square je najpoznatije newyorško križanje i s Broadwayom koji ga okružuje, simbol je najslavnije kazališne četvrti na svijetu, čija su nas noćna svjetla omamila. Nismo ni kanili gledati neku predstavu, jer je to nemoguće ukoliko se karte ne kupe mjesecima ranije, ali nas je zanimala povijest. Zanimljivo je da je, prema povjesničarima, prvo newyorško kazalište vjerojatno bilo The New Theater na Donjem Mahattanu iz 1732.godine. Središte kazališnog života stalno se mijenjalo: prema Boweryju, pa Astor Placeu, Union Squareu, te Herald Squareu, a nakon otvorenja kazališta Olympia, Oscara Hammersteina na Braodwayu, ustalilo se oko današnjeg Times Squarea.

U prva tri desetljeća sagrađeno je čak 85 kazališta među kojima ona najslavnija – Lyceum (najstarije), New Victory (sagrađeno za Oscara Hammersteina 1900.), Schubert, New Amsterdam (matična kuća Ziegfiled Folles, zgradu je preuredio Disney), Hudson, Belasco (spomenik slavnom kazališnom impresariju Davidu Belascu), Lunt-Fontaine (prvobitni Globe iz 1910. s pomičnim krovom) i Palace, čiju je pozornicu otvorila Sarah Bernhardt.

Times Square izgleda mnogo bolje u stvarnosti, a poznat je po novogodišnjim dočecima, veličanstvenom vatrometu i spuštanju kristalne kugle s vrha tornja. Ovdje je New York Times imao svoje prvo sjedište i još postoji prvi displej postavljen za vijesti iz 1928. godine

Njujorška kultura nezmisliva je bez posjeta Metropolitanu – jednom od najvećih svjetskih muzeja čije zbirke obuhvaćaju 5000 godina kulture iz svih dijelova svijeta. Muzej je 1870. osnovala skupina koja je željela stvoriti veliku američku umjetničku ustanovu, začevši muzej iz privatne europske zbirke s početne samo 174 slike, koje su vremenom narasle na nevjerojatan broj od dva milijuna izložaka. Izvorna zgrada u neogotičkom stilu, djelo je Calverta Vauxa i Jacoba Wreya. Met, kako ga Njujorčani zovu, posjeduje najveću zbirku egipatske umjetnosti izvan Kaira, uključujući maske mumije, Pernebovu grobnicu, te veličanstveni Denderski hram iz 15. st. pr. Krista, rekonstruiran kako bi izgledao kao nekoć na obali Nila.

Muzej ima i jednu od najvećih zbirki na svijetu koju čini 2500 slika starih majstora, među kojima remek djela El Greca, “Pogled na Toledo”, Rembrandtov “Autoportret”, Bruegelove “Žeteoce” i van Goghove “Čemprese”, koje dolaze proučavati stručnjaci iz cijelog svijeta. Među mnogobrojnim zbirkama spomenimo i onu Roberta Lehmana s renesansim majstorima, nizozemskim i španjolskim umjetnicima,najsveobuhvatniju zbirku azijske umjetnosti, te golemu zbirku “primitivnih” naroda u odjeljku Michaela Rockefellera, što obuhvaća više od 3000 godina povijesti, sa zlatom i ukrasima i to iz razdoblja prije Kolumba.

Osim srednjovjekovnog blaga, u glavnoj zgradi, Metropolitan ima poseban ogranak tzv. Samostane (The Cloisters) sagrađen u raznim srednjovjekovnim stilovima i smješten iznad rijeke Hudson na sjeveru Manhattana. Riječ je o najvećoj srednjovjekovnoj zbirci u SAD-u, poznatoj po romaničkoj i gotičkoj skulpturi, iluminiranim rukopisima, tapiserijama, vitrajima j slonovači. Metropoliten je svojedobno otkupio križ od morževe kljove od Ante Topića Mimare, o kojemu su vođene polemike oko izvornosti.

Izložbe se održavaju i u krovnom vrtu, a svakako valja vidjeti i posebnu europsku zbirku skulptura i primjenjene umjetnosti.

Prirodoslovni muzej i Central park

Kao zagrebački sentimentalci zaljubljeni u “Lovca u žitu”, odlutali smo kao Holden Caulfield do slavnog Prirodoslovnog muzeja u koji se ulazi iz Central parka. Muzej je, među ostalim, planetarno poznat i po zbirci fosila dinosaura od kojih je golemi barosaur u rotundi, najviši samostojeći izložak na svijetu. Sisavce danas prikazuju goleme diorame životinja u prirodnim veličinama i u prirodnim staništima po kontinentima, dok je životinjski svijet podijeljen u rasponu od afričkih divljih slonova do ugroženih azijskih vrsta.

Posebno su domišljato osmišljene oceanske diorame koje uključuju i žive ribe, prikazuju život u svjetskim oceanima, dok se nad dvoranom nadvija 29 metarski model plavetnog kita. Uđete li u dvoranu biološke raznolikosti, ući ćete u pravu prašumu, dok ćete na tridesetmetarskom “Spektru života” vidjeti čak 500 prikazanih vrsta i to od bakterija do sisavaca. Osim dvorana azijskih i afričkih naroda, te dvorane Indijanaca, koja prikazuje plemena koja su živjela na područjima od države Washington do južne Aljaske, planetarno je slavna Dvorana čuda u kojoj je izložena 563 karatna “Zzvijezda Indije”, najveći plavi safir na svijetu, kristal topaza od 270 kilograma iz Brazila, te meteor s Cape Yorka star 4,5 milijarde godina s masom od 34 tone. Ovaj nevjerojatni muzej ima i najveću zbirku ptica na svijetu.

U svjetsku baštinu odavna je ušla i velebna i antologijska građevina Muzeja Guggenheim u obliku pužnice, Franka Lloyda Wrighta, u kojoj se, među ostalim, nalaze radovi Brancusija, Caldera, Kleea, Chagalla, Legera, Mondriana i Picassa.

Naravno, posjet Central parku je poseban dio ljepote ovog neobičnog grada. Taj predivan park s jezerima i šetnicama u kojemu se osjećate čudno izolirani od nebodera, a koji je neopisivno lijep u svim godišnjim dobima, što je Woody Allen ingeniozno snimio u više svojih slavnih filmova – možda najbolje u “Metcima iznad Bradwaya” – projektirali su davne 1858. Frederick Law Olmsted i Calvert Vaux, s više od pola milijuna stabala.

Park je postao kultnim mjestom Njujorčana, ali i američke klulture koja ga je široko prikazivala i u književnosti i na filmu, što ne čudi s obzirom na bogatstvo sadržaja. Olmsted je stvorio jedinstven model parkovne arhitekture, razdvojivši mjesta aktivnog i pasivnog odmora. Polja jagoda, naziv je mini dijela parka, kojega je osmilila Yoko Ono u spomen na svog muža, Johna Lennona.

Osim u filmovima viđenog slavnog travnjaka na kojemu se održavaju ljetni koncerti Metropolitan Opere i Newyorške filharmonije, u parku ćete zateći i kameni dvorac Belvedere s Opservatorijem prirode Henryja Lucea, te šumu s 270 vrsta ptica. Ukrašena terasa s fontanom, Bethesda, središnja je točka parka u kojoj su smješteni i zoološki vrt, kip Hansa Christiana Andersena i, naravno, kazalište Delacorte u kojem se ljeti održavaju besplatneShakespearove predstave.

Roseov centar i Haydenov planetarij

Među najatraktivnijim znamenitostima je i Haydenov planetarij koji posjeduje napredni digital dome sustav s najprofinjenijim ikada načinjenim simulatorom virtualne stvarnosti. Građevina Roseova centra unutar koje je planetarij smješten, otvorena je 2000. za prikaz istraživanja unutrašnjosti Zemlje i svemira, kao velika kocka koja na večer svijetli u predivnim svijetloplavim nijansama.

U Dvorani svemira, modeli galaktika, zvijezda i planeta prikazuju otkrića suvremene astrofizike. U centru možete vidjeti i Ekosferu – hermetički zatvoreni kuglasti akvarij s cjelovitim sustavom biljaka i životinja koje reciklirajuhranu, a energiju dobivaju isključivo sunčevom svjetlošću. Vrijedi vidjeti i veliki videozaslon koji prikazuje najnovija NASA-ina istraživanja, projekcijski sustav koji dočarava pogled na Zemlju iz svemira, zid “zbivanja” na planetu (s potresima i erupcijama), do prikaza prvih zbivanja u svemiru, odnosno Velikog praska kojega predočava stakleni pod s višeosjetilnom interpretacijom.

Haydenov planetarij nudi nezaboravnu predstavu u Svemirskom kazalištu sa 429 sjedala koja nije samo pogled na nebo, već virtualni let sa znanstvene strane u točno predočeni svemir. Predstava je nazvana “Jesmo li sami”, a kroz nju vodi glas glumca Harrisona Forda. Riječ je o putovanju kroz prostor i vrijeme, od oceanskih dubina do dalekog svemira, uz istraživanje veze između nas i našeg postanka, s mogućnošću postojanja života na drugim planetima. Planetarij nudi virtaulni prikaz svake zvijezde i maglice u trodimenzijskoj karti Mliječne staze. Pritom vrhunska višeosjetilna tehnologija omogućuje tako stvaran dojam, da se posve gubi osjećaj sjedenja u planetariju.

Posebno lijep dio grada je pristanišni dio New Yorka (South Street Seaport) koji je u 19. stoljeću bio središte pomorske aktivnosti. Nekadašnje “ulice jedara” danas su preuređene u doista predivnu turističku zonu s trgovinama, kisocima s hranom i Muzejem pomorske prošlosti. Na kraju, a što spomenuti nego – Brooklynski most – kultni simbol Velike jabuke iz 1883., na kojem vam doista bude teško kada se vraćate i razmišljate da zauvijek napuštate ovaj grad pun ljepote i neopisive okrutnosti svakodnevnog života, koje su tako nenadmašno zabilježili njujorški pisci…

 

 

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI