Česi su vjerovali da potiču iz Hrvatske

Česi su u srednjem vijeku vjerovali da potječu iz Hrvatske odakle ih je doveo njihov praotac Čeh. Od 16. stoljeća se kao njegovo rodno mjesto spominje Krapina i ta se legenda proširila i u Hrvatsku te je do danas popularna u Zagorju i Krapini gdje je Čeh dobio i dvojicu braće, Leha koji je praotac Poljaka i Meha koji je praotac Rusa

Češka vlada donirala je 300.000 eura za dogradnju Češke osnovne škole Jan Amos Komenský u Daruvaru u kojoj se nastava prema hrvatskom obrazovnom programu u potpunosti odvija na češkom jeziku. Ugovor o donaciji potpisali su 7. studenog Ana-Maria Štruml-Tuček predsjednica Saveza Čeha u Republici Hrvatskoj, a u ime češke vlade češki veleposlanik Vladimír Zavázal, u nazočnosti potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske Marije Pejčinović Burić i saborskog zastupnika za češku i slovačku nacionalnu manjinu Vladimira Bileka. Češka vlada je odluku o donaciji donijela na sjednici održanoj 4. rujna, upravo na dan kad se u Hrvatskoj otvorila priča o mogućem preimenovanju Masarykove ulice u Zagrebu koja je okončana na zadovoljavajući način, budući da prijedlog nije naišao ni na kakvu potporu u javnosti, niti u političkoj sferi. Masaryk će tako i nadalje ostati stranac koji u Hrvatskoj ima najviše ulica, čak osam (osim u Zagrebu još i u Dubrovniku, Bjelovaru, Varaždinu, Čakovcu, Virovitici, Daruvaru i Trojeglavi), ali to je tek jedna od mnogih poveznica između Hrvata i Čeha, dvaju slavenskih srednjoeuropskih naroda čije intenzivne i srdačne veze veze traju već gotovo tisuću godina. Sudeći po mitovima, traju i duže: Česi su naime u srednjem vijeku vjerovali da potječu iz Hrvatske odakle ih je doveo njihov praotac Čeh. Od 16. stoljeća se kao njegovo rodno mjesto spominje Krapina i ta se legenda proširila i u Hrvatsku te je do danas popularna u Zagorju i Krapini gdje je Čeh dobio i dvojicu braće, Leha koji je praotac Poljaka i Meha koji je praotac Rusa.

Ivan Pustinjak Hrvat?

I najstariji češki svetac s kraja devetog stoljeća, sveti Ivan Pustinjak, prema legendi bio je sin hrvatskog kralja koji se zvao Gostumil ili Gestimul. Česi ga i danas zovu Ivan, a ne Jan. U to vrijeme u Hrvatsku s područja tadašnje Velike Moravske vjerojatno dolaze učenici svetih Ćirila i Metoda i šire slavensko bogoslužje i pismo glagoljicu koja se najviše ukorijenila upravo među Hrvatima, premda je stvorena za pretke današnjih Čeha i Slovaka. Prvi povijesnim izvorima potvrđeni dokaz o vezama Hrvata i Čeha je osnutak Zagrebačke biskupije oko 1094. za čijeg je prvog biskupa imenovan Čeh koji se zvao Duh. S tim zagonetnim Čehom počinje i pisana povijest Zagreba, kao i nazočnost Čeha u Hrvatskoj i Zagrebu.

Drugi trag rane češke nazočnosti je selo Čehi nadomak Zagreba koje se prvi put spominje 1217. te je krajem rujna proslavilo svoju 800. godišnjicu. Hrvati i Česi nisu susjedni narodi, ali kraće vrijeme Hrvatska je graničila sa zemljama pod češkom vlašću. Bilo je to u drugoj polovici 13. stoljeća kad je češki kralj Přemysl Otokar II. zavladao današnjom Austrijom i Slovenijom te dijelovima Italije, a neko vrijeme vladao je i Zagorjem i okolicom Samobora. U to vrijeme sagrađena je utvrda iznad Samobora čije ruševine postoje sve do danas, kao uspomena na kratkotrajnu češku vladavinu dijelovima Hrvatske. Sredinom 14. stoljeća u Prag na poziv češkog kralja i rimsko-njemačkog cara Karla IV. dolaze hrvatski glagoljaši koji donose hrvatski oblik glagoljice, uglatu glagoljicu, čime se u Češkoj nakon četiri i pol stoljeća opet obnavlja glagoljaška tradicija, što je imalo važan utjecaj na razvoj češke kulture i pismenosti. Rezultat toga je i kvačica na slovima u češkoj abecedi: smatra se da ju je Jan Hus kao autor češkog pravopisa preuzeo iz glagoljičkog slova ž, a u 19. stoljeću slova s kvačicama od Čeha je u hrvatski pravopis unio Ljudevit Gaj. Tako zahvaljujući Česima, ali i hrvatsko-češkom kulturnom prožimanju, Hrvati više nemaju problema s pisanjem glasova č, ž i š. Sin Karla IV. bio je Žigmund Luksemburški koji je od 1387. do 1437. bio ugarski i hrvatski kralj, a od 1420 i češki, no nije ostao u dobroj uspomeni ni Hrvatima ni Česima.



Faust Vrančić u Pragu

Njegov brijač bio je Zagrepčanin Mihalj Dabski koji je u svom plemićkom grbu imao četiri zuba: očito ih je toliko povadio Žigmundu jer brijači su se nekad i time bavili. U Žigmundovo vrijeme dolazi do intenziviranja hrvatsko-čeških odnosa pa zagrebački biskup opet postaje jedan Čeh, Ivan Smilo koji se smatra začetnikom riznice zagrebačke katedrale jer je prvi dao napraviti popis katedralnog inventara. U Žigmundovo vrijeme nastaje južni portal crkve svetog Marka u Zagrebu za kojeg se vjeruje da su ga napravili učenici praškog graditelja Petra Parlera, budući da postoji stilska podudarnost između portala i Parlerovim radova o Pragu. Trg svetog Marka u Zagrebu, sjedište političke moći u Hrvatskoj, pun je čeških tragova jer je Banske dvore početkom 19. stoljeća sagradio graditelj iz Moravske Ivan Either, a zgradu Hrvatskog sabor početkom 20. stoljeća projektirao Čeh Lav Kalda. Među Hrvatima koji su djelovali u Pragu ističe se Faust Vrančić koji je krajem 16. stoljeća ondje živio 14 godina kao tajnik cara i kralja Rudolfa II. Franjo Trenk je pak posljednje godine života proveo u Brnu u zatočeništvu. Ondje se u kapucinskoj crkvi i danas čuva njegovo mumificirano tijelo, a nedaleko je i pivnica U Pandura s pivom Baron Trenck.

Prve hrvatske novine izdavao je 1771. u Zagrebu Čeh Antun Jandera. Zvale su se Ephemerides Zagrabienses, izlazile su na latinskom, ali nije sačuvan nijedan primjerak.

Česti brakovi Hrvata i Čehinja

Između Hrvata i Čeha su i nekad i danas bili česti brakovi. Svoje žene u Češkoj su pronašli Nikola Šubić Zrinski, Josip Jelačić, Stjepan Radić i Vladimir Prelog. Stjepan Radić se uz svoj politički rad bavio i promicanjem hrvatsko-čeških veza, pisao je češke gramatike, priručnike i djela o Češkoj, zalagao se za učenje češkog u hrvatskim školama. Češki je znao toliko dobro da je na njemu pisao i književna djela. On i supruga svoju su djecu odgajali dvojezično. Marija Radić bila je prva hrvatska političarka, a 1945. skojevci su joj pisali prijeteće grafite na češkom, i to citirajući stihove iz opere Prodana nevjesta Bedřicha Smetane.

Marija Radić bila je iz obitelji Dvořák i bila je daljnja rođakinja Antonína Dvořáka, a i potomci su joj bili glazbeno nadareni. Njeni unuci Milutin Vandekar i Mira Dupelj autori su pjesme Tata, kupi mi auto. Stjepan Radić jedan je od najpoznatijih Hrvata koji su studirali u Pragu, a među njima su od političara bili i njegov nećak Pavle Radić i zet August Košutić, kao i Ivan Ribar i Vjekoslav Spinčić. U Pragu je kratko studirao i Nikola Tesla, a cijeli studij su ondje proveli kemičar i nobelovac Vladimir Prelog i geofizičar Andrija Mohorovičić. U Pragu su studirali i književnici August Šenoa i Eugen Kumičić,, etnolog Milovan Gavazzi, odvjetnik Ivo Politeo, jezikoslovac Ljudevit Jonke, povjesničari Matija Mesić, Tadija Smičiklas, Milan Prelog i Grga Novak, publicist Božidar Adžija, liječnik Ante Šercer, novinar Milan Grlović, a na umjetničkim akademijama školovali su se skladatelji Josip Slavenski i Krsto Odak, književnik Vjenceslav Novak, kipar Frano Kršinić, slikari Marijan Trepše, Milivoj Uzelac, Vilko Gecan i Vladimir Varlaj (Praška četvorka) te Jozo Kljaković i Mirko Rački, režiseri Rajko Grlić i Lordan Zafranović. Najpoznatija epizoda vezana uz Hrvate praške studente je ona o osnutku Hajduka u pivnici Kod Fleka.

Pečat u glazbenom životu

Između dva svjetska rata prva dama Praga bila je Opatijka Amelija Jurković, supruga gradonačelnika Karela Baxe, a u isto vrijeme je prva dama Zagreba bila Pražanka Berta Heinzel, supruga gradonačelnika Vjekoslava Heinzela. U to je vrijeme, 1928., Zagreb dobio Prašku ulicu, tako da je Prag jedini strani grad s ulicom u najstrožem centru Zagreba.

Počevši od kraja 18. stoljeća, Česi se masovnije počinju naseljavati na šire područje Daruvara gdje u velikom broju žive i danas, no Čeha je bilo i u drugim dijelovima Hrvatske. Izumitelj brodskog propelera Josef Ressel živio je neko vrijeme u Motovunu. Zbog toga se nagrada Motovun film festivala zove Propeler Motovuna. Zadarski nadbiskup od 1821. do 1842. bio je Čeh Josip Frane Novak koji je 1828. postao metropolit za cijelu Dalmaciju, a istodobno, od 1831. do 1841. i civilni i vojni upravitelj Dalmacije bio je rodom iz Češke, general Vjenceslav Vetter von Lilienberg.

U mnogim hrvatskim mjestima Česi su ostavili značajan trag u glazbenom životu, a neki od hrvatskih glazbenika školovali su se u Pragu. Vatroslav Lisinski je tijekom školovanja u Pragu ondje počeo pisati operu Porin. Skladao je i 19 pjesama na češke tekstove. Među njima su i skladbe Vltava i Má vlast (Moja domovina), a Bedřich Smetana će tek dvadesetak godina kasnije napisati ciklus simfonijskim pjesama Moja domovina od kojih je najpoznatija Vltava. Moja domovina je naslov jedne od najpoznatijih pjesama nastalih na početku Domovinskog rata, a ona je snimljena 1991. u Češkom domu u Zagrebu koji je tada koristila Hrvatska televizija. Sagradila ga je 1937. Češka beseda Zagreb, najstarija manjinska udruga u Hrvatskoj osnovana 1874. te ga koristi i danas. Projektirao ga je Lav Kalda, autor zgrade Hrvatskog sabora koji je projektirao i Češki dom u Daruvaru kojeg je 1939. blagoslovio zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac održavši govor u kojem je izrazio nadu da će Česi opet vratiti svoju slobodu. Stepinčevu posmrtnu masku izradila je kiparica Mila Wod, po ocu Čehinja.

Vlaho Bukovac umro u Pragu

Josip Juraj Strossmayer izabran je 1888. počasnim građaninom Praga, a 1925. dobio je i svoj trg kojeg Pražani zovu Štrosmajrák. Osim njega, od hrvatskih velikana u Pragu ulicu ima i Nikola Tesla, a postoje i Zagrebačka, Hrvatska i Dubrovačka ulica. Zdenac života Ivana Meštrovića izrađen je u Brandýsu kraj Praga, a jedno od posljednjih Meštrovićevih djela je spomenik Antonína Dvořáka u New Yorku. Vlaho Bukovac je od 1903. do smrti živio u Pragu kao profesor na Akademiji likovne umjetnosti. Ondje je i umro.

Česi su bili među pionirima turizma u Hrvatskoj. Zahvaljujući njima razvili su se turistički centri Baška, Crikvenica, Kaštela, Kupari i drugi.

Zvonimir Rogoz je od 1929. do 1950. djelovao u Češkoj kao kazališni i filmski glumac i bio iznimno popularan. Kako bi se mogao rastati od prve supruge, 1944. je u Pragu fiktivno prešao na islam i uzeo ime Muhamed Ahmed.

Zanimljiv odnos s Češkom imao je Josip Broz Tito. Kao mladi radnik radio je u Škodi u Plzenju, 1946. je veličanstveno dočekan u Pragu, gdje su njegovo ime dobili jedna ulica i studentski dom (ranije su nosili ime kralja Aleksandra) i jedna tvornica. Nakon raskida sa Staljinom Prag je postao centar antititoističke propagande u kojoj se Tita nazivalo krvavim psom, fašistom i američkim slugom. Tada je ostao i bez tvornice i bez studentskog doma i bez ulice koja danas nosi ime Ulica jugoslavenskih partizana. Titovim pomirenjem s istočnim blokom situacija se u potpunosti promijenila. Tito je kao najveći prijatelj bio dočekan tijekom posjeta Čehoslovačkoj 1965., kada je posjetio i svoju bivšu tvornicu u Plzenju, a posebno je srdačno dočekan 1968., desetak dana prije gušenja Praškog proljeća kojem je dao potporu.

Predsjednik Tuđman surađivao s Česima

Franjo Tuđman je kao direktor Instituta za historiju radničkog pokreta surađivao s dvojicom kasnijih čehoslovačkih predsjednika, Ludvíkom Svobodom i Gustávom Husákom (kojem je majka bila slovačka Hrvatica), zbog čega su ga 1972. pokušali optužiti i da je istočni špijun. Kako piše u svom dnevniku, Husáka je u nekoliko navrata sanjao dok je bio u zatvoru. S Václavom Havelom Tuđman se susretao na međunarodnim skupovima, ali nije uspio uspostaviti blizak odnos. Havel je Hrvatsku posjetio nakon Tuđmanove smrti, u veljači 2000. kad je nazočio predsjedničkoj inauguraciji Stjepana Mesića, a u srpnju iste godine doputovao je u državnički posjet. Osim Zagreba posjetio je i Dubrovnik gdje je na odmoru proveo dva tjedna družeći se s glumcima na Dubrovačkim ljetnim igrama. Drame Václava Havela izvodile su se u Zagrebu dok je on bio u zatvoru. U Kazalištu Gavella 1980. izvedene su Havelove jednočinke Audijencija i Izložba koje su proglašene predstavama godine, a glumci su Havelu u zatvor poslali kažališnu knjižicu sa svojim potpisma. Havelova udovica Dagmar, inače poznata glumica, od 2015. glumi barunicu Castelli u predstavi Gospoda Glembajevi Miroslava Krleže u praškom Divadlu na Vinohradech. Krležine drame izvodile su se u Pragu i između dva svjetska rata, a potkraj života Krleža je razmišljao da sređivanje svoje ostavštine prepusti češkom kroatistu Dušanu Karpatskom. Krležin prijatelj bio je i arhitekt češkog porijekla Jaromir Dubsky koji je u Kustošiji u Zagrebu projektirao crkvu svetog Nikole Tavelića u Kustošiji. Krleža se Enesu Čengiću pohvalio da je on Dubskom izradio idejni nacrt za crkvu.

Ulice Donjeg grada u Zagrebu trasirao je Čeh Rupert Melkus. On je projektirao i Zrinjevac, čime je započet projekt Zelene potkove koji je nastavio njegov nasljednik Milan Lenuci. Melkus je projektirao i groblje Mirogoj, iako je slavu pobrao Herman Bolle koji je sagradio arkade.

Simbol modernog praga je Kuća koja pleše koju je zajedno s Frankom Gehryjem projektirao Hrvat Vlado Milunić koji od 1956. živi u Pragu. Nakon Karlovog mosta i Hradčana, to je treća praška znamenitost koju turisti najviše fotografiraju.

Česi su bili glazbenici Fran Lhotka, Vaclav Huml, glumica Marija Ružička Strozzi, povjesničar Jaroslav Šidak, kao i očevi Ivana Zajca te književnika Vjenceslava Novaka, Milutina Cihlara Nehajeva i Jagode Truhelke. Čeh po ocu bio je i Branko Souček, konstruktor prvog hrvatskog računala. Češkog porijekla bili su po ocu i August Šenoa, Oton Kučera, Vanja Radauš, Lavoslav Ružička, Krešo Golik, Zvonimir Červenko, a po majci Gjuro Szabo, Želimir Janeš i Stjepan Mihaljinec. Češko porijeklo imaju i poznata hrvatska prezimena Bohaček, Bourek, Čermak, Doležal, Havliček, Havranek, Holy, Hojka, Houdek, Houra, Jirsak, Knebl, Koržinek, Krepela, Novotny, Prohaska, Saucha, Srb, Svoboda, Zima… Iz Praga potječu i poznate obitelji Devidé i Štambuk.

Scenarij za prvi hrvatski igrani film, Brcko u Zagrebu, napisao je 1917. Čeh Arnošt Grund. Kad je Dušan Vukotić 1962. dobio Oscara za crtani film Surogat, po nagradu je otišao producent Zagreb filma Vladimir Terešak, Čeh iz Končanice.

Od 17 predsjednika HAZU samo dvojica nisu rođena u Hrvatskoj, obojica Česi, kemičar Gustav Janeček i filozof Albert Bazala. Janeček je osnivač moderne hrvatske kemije i farmacije jer je osnovao današnju Plivu (tada Kaštel). Česi su bili i neki od prvih profesora modernog Sveučilišta u Zagrebu osnovanog 1874.: prvi profesor slavistike bio je Lavoslav Geitler, matematike Karel Zahradnik, fizike Vinko Dvořák, botanike Bohuslav Jiruš te pravne povijesti Jaromir Haněl.

Jaroslav Hašek je napisao pripovijetke Ljubav u Međimurju i Kako sam zbog iredente u Zadru izgubio karijeru, te jednu s hrvatskim naslovom, Danas jesmo, sutra nismo. Ilustrator Švejka Josef Lada je ilustrirao i češko izdanje Čudnovatih zgoda Šegrta Hlapića i Ivani Brlić Mažuranić najdraže su bile upravo njegove ilustracije.

Češki skladatelj Oskar Nedbal počinio je 1930. samoubojstvo skočivši s prozora NHK u Zagrebu. Do 2006. bio je pokopan na Mirogoju. Češki pjesnik Jiří Wolker napisao je 1922. pjesmu Mirogoj u kojoj govori o grobovima vojnika palih u Prvom svjetskom ratu.

Mnoštvo čeških riječi u našem jeziku

U Rijeci postoji klub Palach, nazvan po Janu Palachu ubrzo nakon njegove tragične smrti 1969.

U hrvatskom ima mnoštvo čeških riječi, bohemizama, no one su se toliko udomaćile da ih danas nitko ne smatra posuđenicama ili tuđicama, niti tako zvuče, za razliku od primjerice turcizama. Bohemizmi su uz ostale bod, bojovnik, časopis, dojam, desetljeće, dosljedan, dražba, dušik, geslo, gnoj, kisik, klokan, kopačka, lihvar, mladež, naklada, nalaz, narječje, naslov, Nizozemska, nježan, obrazovati, obred, obzor, okolnost, opseg, plin, pogon, pokus, povod, prisega, pročelje, poredak, povod, predmet, prevaga, prvobitan, primjeran, poprsje, podneblje, samoglasnik, smjesa, stupanj, suglasnik, suhoparan, skromnost, spis, stroj, stupanj, sustav, svjež, ticalo, tisak, tlak, učinak, ugljik, uloga, ustroj, uspjeh, ustav, uzajamnost, valjak, važan, vlak, vodik, vodopad, zavod, zemljovid, zaklada, zbirka. Problem u komunikaciji između Hrvata i Čeha mogu stvarati riječi koje isto ili slično zvuče, ali imaju različito značenje. Česima se ne smije reći da su divni i pitomi jer to znači da su čudni i glupi. No ako Čeh kaže da je nešto užasno, to znači da je odlično. Čehinje nije dobro pitati žele li se slikati jer ih se tim pita žele li se svući. Češka turistica koja kaže da se želi opalovat zapravo kaže da se hoće sunčati. Ako se dvjema sestrama iz Češke kaže da su slične, to će im biti drago čuti, ali neće shvatiti poruku jer sličná žena je na češkom zapravo atraktivna. Slična se pak kaže podobná i to nema veze s političkom podobnošću. Za Hrvate seksualne konotacije imaju češke riječi nádraží, náměstí i nevadí, ali to zapravo znači kolodvor, trg i ne smeta. Vlast na češkom znači domovina, stan je šator, pokoj je soba, strava je hrana, nápoj je piće, hodina nije godina nego sat, dok se godina kaže rok, a lepší znači bolji. Bavit se znači zabavljati se, a baviti se kaže zabývat se. Problem može biti listopad koji je u češkom 11. mjesec, dok je srpen osmi, a říjen deseti mjesec. Pravo na češkom ne znači ravno, nego desno. Pitati Čeha zna li plivati može biti čudo jer plivat znači pljuvati.

Hrvati su na hrvatski preveli češku pjesmu Kristinka, a Česi na češki Marijanu. Hrvati su od Čeha preuzeli pjesmu Ja se konja bojim, kao i melodije za pjesme Ja sem Varaždinec, Zagorje zelene, Zovi samo zovi, te za najpopularniju crkvenu pjesmu Zdravo djevo, kraljice Hrvata.

Kod Čeha je bila popularna i pjesma U boj, u boj koju su 1919. češki vojnici vraćajući se iz Rusije u domovinu preko dalekog istoka donijeli u Japan pa su Japanci donedavno mislili da je to češka pjesma. Na češkom postoji i pjesma Hercegovina koja humoristično pjeva o češkim vojnicima koji su sudjelovali u okupaciji BiH 1878. Na čelu austro-ugarske vojske koja je okupirala BiH bio je general Josip Filipović rodom iz Gospića koji je umro u Pragu 1889. na dužnosti vojnog zapovjednika Češke te je ondje i pokopan.

Povijest hrvatsko-čeških odnosa nastavlja se i dalje. Čeh Vit Jedlička proglasio je 2015. državu Liberland na spornom graničnom području između Hrvatske i Srbije. No i na spornoj graničnoj točki na krajnjem zapadu Hrvatske nalazimo na jednog Čeha: granica između Hrvatske i Slovenije u Istri (trenutno) teče Kanalom svetog Odorika, a sveti Odorik je bio franjevac iz Furlanije s početka 14. stoljeća kojem je otac bio Čeh te se i on deklarirao Čehom. Bio je prvi Europljanin koji je nakon Marka Pola posjetio Kinu i prvi koji je posjetio Tibet.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI