Trogrlić ima poseban senzibilitet za boju, osjećajući sav njezin potencijal i svu širinu njezina bogatstva, njezinu prostornost i njezinu svjetlost; energiju i vibrantnost; simboliku i asocijativnost; fizičku prisutnost i taktilnost
U izložbenom prostoru MMC galerija Grada Umaga, u srijedu 8. kolovoza 2018. u 21 sat, otvara se izložba Dražena Trogrlića pod nazivom “Elizabetino ljeto”.
Radi se o njegovu ciklusu kolaža, nastalom 2014. godine, koji do sada, kao samostalna, zaokružena cjelina, nije izlagan. Tek su pojedini radovi iz ovoga ciklusa bili odabirani kod predstavljanja autorova stvaralaštva, odnosno kod njegova sudjelovanja u pojedinim relevantnim skupnim žiriranim izložbama. Ciklus u cjelini broji preko 70 kolaža od papira na podlozi od kartona i plijeni svojim koloritom, a „njegova je zanimljivost što je tu autor majstorski razradio jedan promišljeni geometrijski koloristički sustav, čiji je osnovni oblikovno-gradbeni strukturalni element pravokutnik, a osnovni vizualno-mentalni aktivator boja.
Kustosica izložbe i autorica teksta predgovora u katalogu, koja će izložbu i otvoriti, je Višnja Slavica Gabout. Za ovu prigodu ona je iz cijeloga ciklusa odabrala tridesetak kolaža, koji će kao zanimljiva cjelina unutar konteksta Trogrlićeva opusa biti predstavljeni u MMC galeriji Grada Umaga. Za ovu osobitu izložbu, povjesničarka umjentosti ističe: „Trogrlićev umjetnički opus izuzetno je bogat i raznolik, noseći u svim svojim segmentima prepoznatljive oznake svog autorskog izričaja. To se prije svega odnosi na maksimalnu čistoću, jezgrovitost i lapidarnost izraza, kao i redukciju i sintezu forme i kompozicije, što je ponajprije odraz njegova discipliniranog, analitičkog i sintetičkog mišljenja. Uz to, treba reći da ovaj umjetnik ima poseban senzibilitet za boju, osjećajući sav njezin potencijal i svu širinu njezina bogatstva, njezinu prostornost i njezinu svjetlost; energiju i vibrantnost; simboliku i asocijativnost; fizičku prisutnost i taktilnost. S druge strane, kao svojevrsni kontrapunkt, Trogrlić u svom stvaralaštvu progovara osjećajnošću, otkrivajući svoju intimu; svoja unutarnja stanja i osobna iskustva; bogatstvo vlastitih doživljaja i psihološku slojevitost svoga bića. Ističući poetiku malih stvari…no što se u osnovnim elementima odnosi na autorovo cjelokupno stvaralaštvo, odnosi se na ciklus kolaža ‘Elizabetino ljeto’. Ovdje najviše plijeni pozornost i najviše dominira boja. Ona je tu čista, sugestivna i pulsirajuća, zvonka i sjajna, nabijena energijom – ali je i produhovljena i prozračna. Zbog toga što je sastavni dio kolaža, ona je istodobno iluzivna i fizički realna, funkcionirajući ne samo kao vizualni doživljaj, nego i kao opipljiva materijalnost. Ispunjena je svjetlom koje iz nje isijava, ali koje se isto tako i preko njezine površine – preko površine kolažnog papira prelijeva, pa ovi radovi nose u sebi izrazitu životnost, gibljivost i izražajnost, dajući dojam otvorenosti, svježine, opuštanja i pozitivne energije; radosti i životnog hedonizma. Nose oni međutim i asocijaciju na ljeto (što autor naglašava i u samom nazivu ciklusa) – na toplinu i energiju sunca, na ljetna usijanja, plavetnilo mora, zelenilo šuma i voćnjaka …
U svojoj pozadini zasigurno nose i asocijaciju na neku autorovu autobiografsku priču. Nose slike doživljaja na neko zapamćeno ljeto; na neki trak svjetla i atmosferu podneblja, na osjet dodira i zvukove boja. Zato se ova geometrijska obojena polja Trogrlićevih kolaža, naizgled samo igra boja, u konačnici mogu čitati kao njegova polja memorije; kao vizualni dnevnici njegove osobne stvarnosti.“