Inicijativa odvjetnika Danila Gregovića koji u Zagrebu pokreće antiratni muzej ratne fotografije s humanitarnom namjenom jedinstven je utoliko što je rat ne samo medijski banalizirana tema sa tv ekrana, već i mnogi muzeji rata u svijetu, na žalost, nude tek puku kronologiju povijesnih užasa sa širokim uvidom u sredstva masovnog uništenja .
Rat je od početaka civilizacija najjeziviji poraz svega ljudskoga i mračan dokaz vječnog zla.
No, ni čitava ljudska povijest zabilježena u kronikama i knjigama do 19. stoljeća, ni 20. stoljeće u kojemu je fotografija zabilježila strahote njemačkih logora sa nagomilanim ljudskim kosturima, rusku invaziju Istočne Europe u kojoj su padali gradovi, a gorjeli živi ljudi nije uspjelo senziblizirati čovječanstvo za prestanak istih tih ratova.
Paradoksalno, mediji koji su u početku uspjevali senzibilizirati javnost i pokrenuti čitavu suvremenu kulturu u borbi protiv totalitarizama i neljudskosti svih vrsta upravo vizualnim svjedočanstvima masakara vremenom su sami postali sredstvo trivijalizacije smrti. Televizija i internet su banalizirali smrt u tolikoj mjeri da je uništenje ljudskog života postala samo puka vijest u nizu između reklama i to zabavnog sadržaja što i uređivanju informativnog programa daje zastrašujuće dimenzije.
Na žalost, koliko je svjetska javnost otupjela na užase svih vrsta svjedočio je i rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kada su svjetske velesile ravnodušno godinama gledale strahote i razranja gradova, baš kao što se danas nebrojene tragedije u svijetu samo smijenjuju na zaslonima ekrana mobitela, računala i tv prijamnika.
Rat danas nije samo biznis velesila koje zarađuju milijarde “ratnim intervencijama” diljem svijeta. Miljarde dolara ubiru i besprizorni autori video igara koji su od rata načinili najsramotniji oblik zabave i to za najmlađe.
Stoga na pitanje je li zagrebački odvjetnik Danilo Gregović koji početkom sprnja kani u Hebrangovoj otvoriti antiratni muzej ratne fotografije utopist i romatničar koji vjeruje u bolje sutra odgovor glasi – nije.
Za razliku od tolikih svjetskih muzeja rata koji samo bilježe kronike strave i užasa kroz povijest nudeći širok uvid u repertoar sredstava masovnog uništenja i oružja Gregović ima potpuno drugačije nakane.
Kako je istaknuo za medije na ideju o osnutku antiratnog muzeja Image of War došao je nakon susreta s ratnom fotografijom nastalom u opkoljenom Dubrovniku 1991. godine, a koja je prikazivala posljednje trenutke smrtno ranjenog dječaka.
Potresen, odlučio je stvoriti mjesto na kojem će se kroz umjetnost (ratnu fotografiju) poticati dijalog i educirati o razarajućim posljedicama rata i važnosti održavanja mira za društvo u cjelini. Koliko se njegova ideja razlikuje od spomenutih muzeja svjedoči podatak da će budući muzej imati i aktivnu misiju pomaganja svima onima izravno pogođenima ratovima, pa će polovica prihoda od ulaznica biti namijenjena onima najpotrebitijima – izbjeglicama i žrtvama rata.
Muzej će, kako najavljuje, izložbama vrhunskih fotografija upoznavati posjetitelje s temom ratnih sukoba i njihovih razarajućih posljedica, odnosno na 160 četvornih metara će izlagati fotografije vrhunskih hrvatskih i svjetskih fotografa, ali i amaterske fotografije običnih ljudi koji su zabilježili ratne traume.
Prva izložba bit će posvećena Domovinskom ratu, uz pregršt profesionalnih fotografija domaćih i inozemnih fotografa nastalih između 1991. i 1995. godine, a u postav će biti uključene i najbolje osobne priče i amaterske fotografije. Pokretaču projekta već su se javili brojni svjedoci ratnih zbivanja koji su budućem muzeju donirali svoja iskustva u obliku fotografija i sjećanja nastalih za vrijeme Domovinskog rata, a koja dosad nisu javno ispričana. “Muzej su poduprli deseci naših sugrađana, a njihova imena će biti upisana na zid muzeja”. “Želimo pokazati kako je rat utjecao na sve nas – neovisno gdje smo tada bili. Primarni cilj nam je da naš muzej postane mjesto dijaloga”, pojasnio je Gregović.
Naglasak prve izložbe, kojoj je kustosica Sandra Vitaljić, bit će na prikazivanju katastrofe koje rat donosi pojedincima, ali i čitavim društvima. Incijatori planiraju suradnju i s drugim institucijama kao što je Muzej ratne fotografije iz Dubrovnika, ali i drugim srodnim muzejima iz svijeta.
Gregović je svakako u svijetu gdje je rat i biznis i zabava pokrenuo svojim muzejem plemenitu misiju i vratio ratnoj fotografiji ono moralno poslanje koje je ona i imala dok mediji nisu ratove pretvorili u kratke i trivijalne vijesti koje traju nekoliko dana da bi ih smjenili potpuno nevažni sadržaji. Humanitarnim aspektom budućeg muzeja također je iskoračio od većine sličnih institucija i pokazao da su angažman i sućut još uvijek presudni u očuvanju ljudskosti. A time je učinio više od mnogih.
