Kako je uništavana Hrvatska

Dani hrvatskoga filma održat će se u Zagrebu od 16. do 20. lipnja, a za nagrade će se natjecati 63 filma, odabrana između njih 259 prijavljenih. Dane otvara novi film Darija Juričana “Gazda: Početak” . Juričan u novom filmu interes s Ivice Todorića premješta na Miroslava Kutlu, aferu Grupo te politiku i privatizaciju '90-ih i početka 2000-ih godina

Otužna hrvatska stvarnost, pljačka i privatizacija, masovni odlazak i siromaštvo aktualne su teme filmova što će biti prikazani na 27. Danima hrvatskog filma.

Konkurencija dokumentarnog filma, kako najvaljuju iz uprave posebno je jaka i donosi niz aktualnih društveno, ali i umjetnički relevantnih djela.
Dane otvara novi film Darija Juričana ‘”Gazda: Početak”. ‘Juričan u novom filmu interes s Ivice Todorića premješta na Miroslava Kutlu, aferu Grupo te politiku i privatizaciju ’90-ih i početka 2000-ih godina. Nakon nagrađivanog “Gazde”, kako napominju iz DHF-a: “Juričan i novinar Saša Paparella polazi za rukom ponuditi još upečatljiviji uvid u Hrvatsku kao otetu državu – mjesto planski otuđenih ili uništenih proizvodnih, radnih, znanstvenih i kulturnih potencijala – u kojoj se na pozicijama moći orkestrirano smjenjuju ‘dečki’ iz više-manje istog tima”.

Refleksi događaja i protagonista koje prikazuje “Gazda: Početak” na tzv. malog čovjeka danas, vidljivi su i u “Buffetu Željezara” Gorana Devića – filmu ambijentiranom u kafića sisačkog autobusnog kolodvora, u koji zalazi “ono malo izgubljenih duša koje još nisu krenule put Njemačke ili Irske”.

I u dokumentarnom filmu “Glasnije od oružja” Miroslava Sikavice, dobitnika prošlogodišnjeg Grand Prixa DHF-a za igrani film “Zvir”, vraćamo se u devedesete, ovaj put kako bismo se prisjetili glazbene i video-glazbene umjetnosti propagandne, ratne namjene. U filmu autori i izvođači pjesama poput “Mi smo garda hrvatska”, “Moja domovina”, “Croatia in Flames”, “Čekam te” i drugih progovaraju o ratnim vremenima, objašnjavajući svoje motive, ali i muzičke i tekstualne izvore estradnih uspješnica toga doba.

U epizodi iz nove sezone serije “Betonski spavači”, koja je dobila pohvale podjednako arhitektonske i filmske struke, predstavljen je Zagrebački velesajam. “Fantastično snimljeni, stručno, ali razumljivo popraćeni komentarima i intervjuima s protagonistima vremena, poduprti i bogatom filmskom arhivom, ‘Betonski spavači’ u gledateljima znaju probuditi osjećaje nostalgije, razočaranja, ljutnje ili sjete, ali ne predstavljaju toliko zagovor prošlih utopijskih projekata, koliko objektivni uvid u arhitekturu i život koji se u njoj i oko nje sa svim svojim mijenama odvija iz desetljeća u desetljeće”, ističe se. Redatelj serije je Saša Ban (Mliječni zub, Ljepotan, Zemlja znanja), a voditelj i jedan od scenarista kritičar arhitekture Maroje Mrduljaš.



Tematski blizak “Betonskim spavačima”, ali formalno, prije svega fotografski smirenom kvalitetom slike mnogo sličniji ranijim filmovima svoga redatelja (npr. Kino Otok) jest “Dom boraca” Ivana Ramljaka, koji prikazuje naslovni kumrovečki objekt iz 1974. i ljude koji ga još, iz ovih ili onih razloga, pohode.

“Dragi susjedi” afirmiranog dokumentarista Nebojše Slijepčevića (Gangster te voli, Srbenka, Nešto o životu, Muški film) u jednoj borongajskoj ulici nalaze pak nešto “finog”, malograđanskog fašizma, ali prije svega na mikrorazini registriraju svakodnevne probleme i nedoumice susreta, danas prvenstveno monokulturnog i etnonacionalno jedinstvenog, provincijaliziranog Zagreba s emigrantima iz Afrike i s Bliskog istoka. Mekan, pun razumijevanja i simpatije te lišen prvoloptaškog napadačkog stava, ali i dalje opservacijski britak, Slijepčević portretira suživot doseljenika i starosjedioca, registrirajući njihove dojmove “o drugome”, kao i nezaobilazna mjesta susreta i napetosti, poput stubišta i romansi.

Splitski redatelj Josip Lukić na film dovodi iznimno autentičnu osobu svoje “Majči” koju podvrgava beskompromisnom ispitivanju cjelokupne egzistencije, s naglaskom na obiteljski, ljubavni i erotski život ispunjen nasiljem i tragičnim vezama, ali također uz karakteristične svjetonazorske i urbane splitske teme. Ovaj uglavnom jednosmjerni, ali na trenutke i ogoljujuće autorefleksivni dijalog povremeno, kako je to karakteristično za Lukića, može izazvati snažnu nelagodu, da bi već u drugome postao istinski potresan i dirljiv.

Film “U slučaju rata” slovačka je studija slučaja Jana Geberta o postepenom rastu neofašističkog militarizma, rusofilnog panslavizma i jeftinog populizma u uvjetima tranzicijske devastiranosti.

U dokumentarnoj konkurenciji DHF-a je i film “Crna ovca Bistrička” Višnje Skorin i Kristine Baticeli, ujedno i protagonistice filma, koji se bavi promišljanjem i prihvaćanjem ateističkog svjetonazora junakinje koja pritom nailazi na različita razmišljanja i reakcije roditelja, dečka, prijatelja i svećenika. Dijelom introspektivan, film međutim uvjerljivo prikazuje i aktualnu društvenu atmosferu pod snažnim utjecajem Katoličke crkve.

“Tak kak je” filmskog kritičara i redatelja Arsena Oremovića nudi potresan uvid u unaprijed izgubljenu bitku jednoga upornog oca za skrbništvo nad vlastitom kćeri.

U fokusu “Života od milijun dolara” Roberta Tomića Zubera najvećim je dijelom nesretni epilog humanitarne akcije za Noru Šitum u pravnoj i medijskoj bitci između njezinih roditelja i Udruge Hrabro dijete, dok je “Moj život bez zraka” Bojane Burnać primjer modernog sportskog dokumentarca okrenutog prvenstveno psihološko-egzistencijalističkoj problematici u približavanju neobičnog sporta ronjenja na dah i svjetskog rekordera Gorana Čolaka.

Ugledna fotografkinja Vladimira Spindler filmom “Mama, zašto plačeš…”,pak, doseže vrhunac dosadašnjeg filmskog stvaralaštva u autoportretu depresivne samohrane majke dvoje umalo odrasle djece.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI