Lađa nade i zahvalnosti

Među najljepših hrvatskim marijanskim crkvama prepuna umjetničkih djela zagrebačka je Sveta Mati Slobode koja čuva spomen na 15. 840. poginulih hrvatskih branitelja čija su imena upisana u kenotaf. Pa zapalite barem jednu svjećicu za one koji nisu razmišljali kada su trebali dati život za vas.

Palima za domovinu u vrijeme kada je Hrvatska kao i toliko puta u povijesti bivala svedena na „ostatke ostataka“, kada je trebala nestati između strahovite vojne sile s istoka i Europe – oduvijek, kako se čini, ravnodušne na sudbine malih kultura i naroda koji su svoj identitet pokušavali upisati upravo u taj mitski Zapad, upravo je u Zagrebu podignuta jedna od najljepših marijanskih crkava.

Nalik na prekrasnu crkvenu lađu uzdiže se na Jarunu crkva Sveta Mati Slobode. Kako su nam pojasnili ljubazni domaćini salezijanci, zamisao o izgradnji Zavjetne crkve posvećene Majci Božjoj niknula je u jeku Domovinskog rata. Crkva je u svakom svom dijelu – velebna umjetnička počast, oda, poštovanje i zahvalnost 15. 840. ljudi koji su poginuli braneći svoje i tuđe domove.

Pietà koju je donirao velečasni Zlatko Sudac ispred glavnog ulaza u crkvu iznenadit će mnoge umjetničkom snagom kojom je autor i donator uspio dočarati neopisivu bol Majke Božje koja bez suza, što je najveća patnja, čvrsto grli svog mrtvog Sina.

Kako hrvatski vjernički puk vjeruje da ga Marija zagovara i prati na njegovu povijesnom putu, Majci Božjoj puk se nebrojeno puta utjecao tijekom svojih križnih putova. Isto tako, kako je krunica tijekom rata spontano postala zaštitni znak branitelja, Zavjetna crkva je nastala na mjestu na kojem je puk molio krunicu.

Ideju o izgradnji crkve dao je don Petar Šimić koji je liturgijski i funkcionalno osmislio izvanredan crkveni prostor i vodio cjelokupnu izgradnju prema nacrtima arhitekta Nikole Bašića. Ime Sveta Mati Slobode odabrao je kardinal Franjo Kuharić iz drevnih litanija Majke Božje Trsatske što se nalaze u moltveniku „Raj duše“ koji je Katarina Zrinski, žena Nikole Šubića Zrinskog, dala tiskati 1560. u Padovi, a litanije su molitveni zazivi Majci Božjoj u doba kada je Hrvatska pod najezdom osmanlijskih osvajanja bila svedena na ostatke ostataka. Već s glavne ceste, na istočnom pročelju svetišta, primjetit ćete zaštitini znak – tragičan prizor Pietà Ivana Lackovića Croate u kojem hrvatska žena iz puka drži na skutima svog umirućeg sina – hrvatskog branitelja. Iz rane mu kaplje krv, koja, padajući, na tlu tvori hrvatski grb. To je mjesto na kojemu prolaznici svakodnevno odaju počast poginulima, pale svijeće i polažu svijeće, a samo mjesto poprimilo je obilježje kapelice Majci Božjoj na otvorenom.



Unutranji prostor od 1200 kvadratnih metara podijeljen je u tri dijela – crkvenu lađu, kapelu i kenotaf. U crkvenoj se lađi može okupiti čak 2000 vjernika kojima se otvara pogled na oltar i ambon te oltarni reljef. S desne strane svjetlo prodire kroz dva velika vitraja, koji uokviruju ogulje, a s lijeve svjetlost prodire kroz vitraje koji čine plašt kapele svetohraništa i Gospe. Oltar u sredini i ambon zdesna isklesani su od velebitskog romanovca crvenosmeđe boje uzetog s lokaliteta Tulovih Greda – simbola hrvatskog identiteta. Postolje olltarne ploče tvore dva slova M, koja naznačuju vrijeme nastanka svetišta, kraj dugog milenija, a puk ta dva slova očitava i kao „Majka Marija“. Prigodom posvećenja u oltar su položene moći blaženog mučenika Alojzija Stepinca – glasa savjesti hrvatskog naroda. U ambonu, s kojega se naviješta Riječ, snažno su izraženi Λ i Ω – koji označuju Krista, početak i svršetak vremena i vjekova.

Veličanstveni oltarni reljef Proslave, djelo akademskog kipara Kuzme Kovačića, jest središte liturgijskog prostora u kojem se vjernici okupljaju na slavljenje otajstva spasenja i središte kenotafa s imenima poginulih branitelja. Po tome je kenotaf duhovno domovinsko središte u čast mučenicima. Svojim sadržajem, ujedno, reljef osmišljava i povezuje žrtvu Kristovu i žrtvu svih u kenotaf upisanih branitelja i vjernika koji slave Kristovu žrtvu i mole za pokojne.

Reljef ikonografijom uprisutnjuje cjelovitu povijest spasenja: središnji je lik uskrsli Krist, prikazan kao Pobjednik i Svevladar, a Gospa ispred njega, kao prvouskrsla od ljudi, u zagovornoj molitvi prikazana je kao Kraljica Hrvata. Oko njih je uskrslo kolo onih koji „dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje…u krvi Jaganjčevoj“. U reljefu su prikazi ranjenog Dubrovnika i srušenog Vukovara, a iznad njih razdrobljene kockice hrvatskoga grba što naznačuje svo zlo kojem je Hrvatska bila izvrgnuta u vrijeme Domovinskog rata. Ujedno su vrlo vidljivo naglašene tri velike rane i niz trorana koje predstavljaju Kristove čavle, ali i podsjećaju na besmrtne Kristove riječi: „Ja sam uskrsnuće i život, tko u mene vjeruje, ako i umre živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada“.

Kako bi borba u povijesti za bilo kakvu slobodu i ideale bila besmislena bez slobode kojom nas je Krist oslobodio, a onaj koji je pošao Kristovim putem, već u Kristu živi svoje uskrsnuće, kako su nam pojasnili naši domaćini, obodom reljefa zlatnim je slovima ispisana posveta: Martyribus pro Patria Croatia in Christo Resurrecturis (Mučenicima za domovinu Hrvatsku koji će u Kristu uskrsnuti).

Vitraji s južne strane svojim porukama povezuju svetište sa svetištima Remete i Trški vrh. Lijevi vitraj nosi remetski natpis „Najvjernija odvjetnica Hrvatske“ (Fidelissima Advocata Croatiae, a desni vitraj nosi natpis iz svetišta Gospe Jeruzalemske s Trškog vrha „Početak boljega svijeta“ (Melioris Mundi Origo). Vitraji sa sjeverne strane, pak, tvore kristalni plašt kapele. Rubom plašta inkrustrirane su kristalne konveksne kugle sa imenima porušenih i teško oštećenih crkava i kapela, a broj križeva u kuglama označuje broj srušenih i teško ranjenih sakralnih objekata. I dok se kroz nebrojen broj kugli lomi svjetlo, sve te porušene i teško ranjene crkve

oživljavaju u čudesnoj svečanosti misterija, sada trajno zaštićene Marijinim plaštem zavjetne crkve.

Osobite plave vitraje koji propuštaju nadazemljaski lijepu svjetlost u svim godišnjim dobima načinio je akademski slikar Jeronim Tišljar. Posebnu umjetničku vrijednost imaju i orgulje s južne strane svetišta, postavljene 2000. godine, prigodom posvećenja zavjetne crkve, a potječu iz slavne radionice Kubak iz Augsburga. Imaju 22 mehanička registra i dar su münchenske salezijanske provincije. No, možda ćete kao mi, najljepši trenutak doživjeti u srcu svetišta – kapeli, smještenoj u sjevernom dijelu sa svetohraništem i čudesnim bijelim Gospinim likom, prikazom otajstva spasenja, kojega je načinio akademski kipar Josip Marinović. Na podu kapele mozaikom je prikazan izvor povijesnog zla, simboliziran biblijskom zmijom iznad koje se uzdiže lik žene i njezina roda, što naznačuje ostvarenje biblijskog navještaja: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu“. (Post 3,15). U navještenoj ženi Crkva prepoznaje Mariju, a u njezinu rodu Isusa – Spasitelja.

Na podlozi dvaju stuba u obliku ribe, što naznačuje 2000 godina kršćanstva, udiže se hrvatska zemlja, izbrazdana i zasijana kršćanskim sjemenom. U nju je usađeno svetohranište u obliku pšeničnog zrna koje klija što nas uvodi u otajstvo spasenja koje je Krist izrazio prispodobom o pšeničnom zrnu: „Ako pšenično zrno, pavši u zemlju, ne umre, ostaje samo, ako li umre, donosi obilat rod“. (Iv 14, 24). Time je Krist navjestio otajstvo svoje otkupiteljske smrti, a i značenje otajstva žrtve svakoga koji se iz ljubavi životom žrtvuje za druge.

Ispred tako prikazane hrvatske zemlje s lijeva se uzdiže nježan Gospin lik. Majka Božja nježnim pokretom ruke pokazuje na Krista prisutnog u svetohraništu, otajstvu ljudskog spasenja. Kao plod Kristove i Marijine svetosti, po hrvatskoj zemlji, u obliku manjih zrna, naznačeni su hrvatski sveci i mučenici, a na tom tragu niz se nastavlja u kenotafu, gdje su upisani hrvatski branitelji. Hrvatsku zemlju, svetohranište i mozaik u podu također je svojstvenim perfekcionizmom izradio Jeronim Tišljar. Iza oltara je kenotaf – prazan grob. U njemu je, oko oltarnog reljefa proslave uskrslog Krista i Marije, ispisana jedinstvena spomen knjiga, imena hrvatskih branitelja uklesana u stijenke. Svaki je branitelj predstavljen imenom, inicijalom očeva imena, prezimenom, godinom rođenja i pogibije. Tako kenotaf zauvijek čuva od zaborava spomen na svakog branitelja – 15. 840 imena. Podnožjem popisa proteže se Tišljarov suptilan, prozračan, od stakla izrađen križni put, koji su, zajedno s Kristom, prošli poginuli. Na sjevernoj strani ponavlja se Kristova riječ i prispodoba o zrnu, a ispod teksta je prikaz Krista kako pada, djelo kipara Marijana Gajšaka, dok je na južnoj stijeni uklesan tekst Božidara Prosenjaka: „Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti – mi ćemo ga držati, s potpisom – Vaši branitelji“.

Na vrhu četverokutnog zvonika postavljena su dva križa, koja ćete zamjetiti iz velike daljine, a u zvoniku je pet zvona što u glazbenoj ljestvici ostvaruju suzvučje napjeva Salve Regina. Crkva je to koja doista bogatstvom svojih umjetničkih radova, skupnim ili osamljenim molitvama pojedinaca koji svakoga dana dolaze na mise, ili sami sjede u svjetlosti crkvenih klupa razgovarajući s Bogom – ne samo zauvijek sjeća na sve one koji su za nas dali život nego i podsjeća na smisao Kristove žrtve i neuništivost života. Pa zapalite barem jednu svjećicu za one koji nisu razmišljali kada su trebali dati život za vas.

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI