S temom 'Grad', 7. hrvatski bijanale ilustracije donosi doista reprezentativan pregled ove likovne discipline koja oživljuje novom snagom i u Hrvatskoj, usprkos gašenju svih onih tiskovina, od dnevnih novina do časopisa, koje su njegovale ilustraciju kao jedan od najvažnijih vizualnih segmenata
Izvanredan plakat koji je ove godine najavio 7. hrvatski bijanele ilustracije, s iscrtanom mapom grada na ruci, značio je i mnogo više od atraktivne pozivnice na ovu svjetsku manifestaciju. Novi planetarni trend je oslikavanje tijela crtežima svih vrsta, svojevrstan povratak body arta na svim razinama. Ljudi slikaju po sebi ono što vole – sjećanja na prošle ljubavi, uspomene iz mladosti, pa je na djelu veliki planetarni povratak ilustraciji čak i na vlastitom tijelu…
No, taj plakat otvara i pitanje: gdje je danas ilustracija u Hrvatskoj? Generacije koje su u Hrvatskoj odrastale uz vrhunske ilustratore dječje književnosti, mogle su se doista sjećati nezaboravnih susreta s vrhunskim likovnim ostvarenjima, uz koje se moglo dugo snatriti. Međutim, kriza i uništenje većeg dijela tiska i nakladništva tijekom tranzicijskih godina, pomeli su velik dio izvanrednih ilustratora od kojih su mnogi otišli u inozemstvo…
Ipak, ilustracija se ne predaje u Hrvatskoj, gdje su ugašene tolike tiskovine, od dnevnih novina, tjednika i mjesečnika, koje su njegovale ilustraciju kao vrhunski i nezaobilazni vizualni dodatak tekstovima. Ni pad nakladništva koji je, nažalost, utjecao na mnoge ilustratore, ipak nije zaustavio nastanak novih i vrlo zanimljivih djela.
Svjetski uvid u ilustratorske dosege
Pokazuje to i 7. hrvatski bijenale ilustracije u Klovićevim dvorima, posvećen temi – grada. Posljednji, 6. bijenale, održan 2016. godine, bavio se suodnosom i preplitanjem ilustracije i animacije, pa tema grada nudi nove, ali jednako poticajne i zanimljive vizure. Kao i svih dosadašnjih godina, na natječaj je pristigao respektabilan broj prijava hrvatskih i inozemnih, afirmiranih i anonimnih ilustratora. Vrijednost bijenala je svakako u tome, što omogućuje neafirmiranim umjetnicima slanje neobjavljenih radova.
Hod kroz izložbu omogućuje uvid u razne poetike, koje bi se mogle podijeliti u nekoliko cjelina. Svakako je zanimljivo da je ilustracija, sudeći po izloženim djelima, ne samo u većini radova zadržala figuraciju, već je razvidno i isprepletanje ilustaracije sa svim mogućim bliskim područjima – ilustracija je asimilirala iskustva slikarstva, pop arta, minimlističkih tendencija, a osjetan je utjecaj fotografije i filma.
Prijavili su se autori iz Australije, Bugarske, Češke, Irana, Italije, Slovenije i Srbije, pa se doista može govoriti o svjetskom uvidu u ilustratorske dosege. Posebnu dionicu, valja reći ove godine čine radovi čeških autora – studenata s Fakulteta dizajna i umjetnosti Ladislava Sutnara, čije su se ilustracije i razina tehničke vještine posebno istaknuli likovnim vrijednostima.
Minuciozno crtačko umijeće u kojem ilustracija, prije svega, pokazuje starinsko majstorstvo ruke, razvidno je u radovima čeških autorica, Renáte Fučkiove, sa siluetom praške katedrale (Prag u srcu) i Petre Horákove, s prizorom nekom starinskog dvorišta u kojem se suši rublje (Ilustracija za Kuma I.).
Likovnost bliska pop artu, ali i filmskim isječcima, osjetna je u radu Gabriele Mangerove, koja stvara zanimljive crno-plave kontraste u prizoru samo jedne strane ulice, dok Radka Martínkova stvara pravu filmsku noir scenu, s mračnom ulicom u kojoj grupa ljudi promatra silhuetu ubijenog čovjeka na asfaltu. Utjecaj fotografije osjetan je, s druge strane, u geometrijskim strukturama, Mare Šuljak
Strip je ostavio dubokog traga na ilustraciju, što se osjeti i u radu Esteher Kuchynkove, Václava Šlajcha, gdje je grad predstavljen u klasičnoj strip tabli “Metrosha”, kao I u djelu Ivane Armanini, “Ljeto u gradu”.
Ilustracija pretvorena u apstraktnu sjetnu viziju grada, osjetna je kod Karle Čurčinski, ali i Vande Čižmek, u minimalističkom prikazu isječka grada. Ilustracija, kao čisto slikarstvo, javlja se u radovima Laure Martinović (Odlazak), a vrlo je osjetno u djelima, Mihaela Rašice, (Bez naziva) i jako dobrog, Danijela Srdareva, koji od grada prikazuje samo isječak vrta. Slikari među ilustratorima, od Tomsilava Buntaka do Roberta Šimraka, ujedno su i oni koji ilustraciju pretvaraju u sliku, obogaćujući je dvostrukim vrijednostima.
Fantastičnim radovima pripadaju djela Eve Bartošove, gdje golemi kit lebdi iznad krovova, a isti se motiv javlja u djelu Elaleh Javanmard, u kojem kit nosi grad na leđima. U tom segmentu izdvajaju se i maštoviti radovi s mnogo detalja, Manuela Šumberca i Tomislava Tomića. Mračniju viziju nekog čudesnog grada nudi, Svebor Vidmar, dok među “fantastičarima”, naravno, posebno mjesto imaju Zdenko Bašić (Rat svjetova), ali i Gordana Bakić, koja je stvorila majstorsku crtačku strukturu.
Grad se javlja u svim svojim pojavnostima…
Onoj dječjoj ilustraciji koja stvarnost pretvara u vedri san, pripadaju djela Tereze Pchalkove, s radosnom željezničkom stanicom prepunom ljudi, Dubravke Kolanović, koja u grad smješta likove iz crtića i Brune Kumana, “Mravlji grad”, dok su estetici crtanog filma bliske Biljana Šafaržik i Hannaneh Malekpour, s likovima mačaka koje ručaju na nekoj obilaznici. Tim su radovima bliske i duhovite “skulptoralne” ilustracije, Saše Jantoleka, bliske Voji Radoičiću i Vasku Lipovcu. Naposljetku spomenimo i vhunske radove čiste ilustracije, Melinde Šefčić, bliske afričkim maskama.
Ove je godine Bijenale pripremljen u suradnji s nakladničkom kućom „Fraktura“ iz Zaprešića, s ciljem zajedničkog čitanja vrhunskih djela suvremene svjetske književnosti koja tematiziraju grad u širokom rasponu tumačenja. Stoga se u ilustracijama hrvatskih autora uz primjerenu realizaciju i nakladničku opremu pojedinih izdanja, mogu vidjeti naslovi s maštovitim ilustracijama Roka Crnića – od biljke koja probija kroz balkon (Ognjen Spahić, Maslai), fotografije ilustracije Borisa Cjetanovića za eseje Gorana Ferčeca „Priručnik za jučer“, kolaža Tjaše Kalkana za „Mali prozor“ Muharema Bazdulja, do vizualnog rješenja Ivane Pipal na tragu estetike pedesetih, za knjigu Paola Cognettija, „Sofia se uvijek odijeva u crno“.
Grad se, ukratko, javlja u svim svojim pojavnostima, ili prema riječima kustosice, Danijele Marković, u većem dijelu izabranih radova primjećuje se kako su autori temi pristupili u doslovnom smislu, oslanjajući se pritom u njenoj obradi na svakodnevicu i rutinu gradske vreve – našli su se na tim ilustracijama susjedi, sudari, automobili, bicikli, tramvaji i motori, stambena naselja, neboderi, blokovi, kuće i dvorišta, ulice pune zaposlenih gradskih djevojaka, smetlara i poštara, ali i kavane i parkovi puni ptica.
Navodeći raznovrsnost u pristupu Bijenala, kustosica ističe i životnost dijela radova, te napominje: “Posebno su razveselili pojmovi poznati iz kolokvijalnog zagrebačkog uličnog žargona, poput cipelcuga i cajtnota, kao i nezaobilazno mjesto svakog velikoga grada – plac (tržnica) koji je pred našim očima u tren oživio s vjernim prikazima kumica koje nude domaći sir i vrhnje, voće i povrće… Izabirući radove prodefilirali smo stvarnim gradovima poput Ljubljane, Belfasta, Praga, Chicaga, Bologne, Kopenhagena, onim izmišljenima (Grad Anđela / City of Angel, Mravlji grad) te ponekim distopijskim. Drugi dio izabranih radova odnosi se na metaforični pristup temi, gdje samo jedan prikazani motiv upućuje i aludira, ali ne nužno, da se radi o nečem gradskom.
Osim njih, mnogo je radova koji su imali književni, literarni predložak. Među njima nalazimo reference na književna djela iz različitih književnih žanrova, od onih iz usmenih narodnih pripovjedaka, kao što su Šeherezadine priče iz 1001 noći ili biblijske Noine arke, preko klasične literature, poput romana Franza Kafke, do znanstveno-fantastičnih romana, Vremenski stroj i Rat svjetova, H. G. Wellsa. U tehničkom smislu radovi koje smo ocijenjivali raznovrsnih su formata i tehnika. Među formatima, koji više nisu zadani na male mjere, te i na taj način daju slobodu autorima, našli su se oni najmanji od tek nekoliko centimetara do većih A3 i B1 formata, a neki su pristigli potpuno opremljeni. Tehnike su također raznolike – od uobičajenih akrila, kolaža, pastela, bojica, olovaka, vodenih boja, tempera, tuša, krede, grafika, najzastupljenijih kombiniranih tehnika i digitalnih obrada, do nešto posebnijih, kao što je vez vunom na lanenom platnu.”
Kontinuitet Bijenala
Valja podsjetiti i kako se Bijenale ilustracije izbrio za današnji status. Zahvaljujući kustosici, Koraljki Jurčec Kos, još su prije dvadeset godina u danas ugašenoj galeriji Gradec, ugošćeni renomirani ilustratori, strip crtači i karikaturisti. Pokretanjem Bijenala ilustracije 2006., Klovićevi dvori pokazali su da neće posustati u čuvanju pamćenja na velika imena, ali i otkrivanju novih talenata. Ili riječima kusotice Koraljke Jurčec-Kos – Bijenale ilustracije se razvijao kao manifestacija koja kontinuirano i dosljedno pridonosi spoznajama o ilustratorskoj sceni. Pri tome su se osobito oslanjali na umjetnike voljne svake dvije godine propitivati, ponuditi i izložiti radove i raspravljati o rješenjima zahtjevnih zadataka s osnova knjižne, novinske i dječje ilustracije. Navedene kategorije bilježile su samostalnu povijest i priču.
„Pratili smo ih od prvih značajnih smotri dječje ilustracije, počevši od sredine 60-ih godina, poput BIB-a u Slovačkoj i utemeljenja nagrade ‘Grigor Vitez’ u Hrvatskoj, potom do buma vrhunskih dostignuća hrvatskih umjetnika i ilustratora sedamdesetih i osamdesetih putem radova Ivice Antolčića, Biserke Baretić, Josipa Biffela, Borisa Dogana, Cvijete Job, Nives Kavurić-Kurtović, Đure Sedera, Ive Šebalja, Miroslava Šuteja, Josipa Vanište i mnogih drugih“, ističe kustosica.
Također, od osnutka Bijenala, stručni tim Klovićevih dvora široko je podupirao srodne manifestacije i izložbe, sudjelujući pri tome izložbenim izborom relevantnih radova, članstvima u udruženjima i na tematskim kongresima (IBBY). Nije izostala ni institucionalna podrška velikim izložbama ilustracije, poput „Bologna Annual Illustratiors Exihibithion of Childrens Books“ i „Le Immagini della Fantasia“ u Italiji. Klovićevi dvori pratili su, ukratko, sva svjetska kretanja. Ili, kako podsjeća Koraljka Jurčec Kos – „…zabilježili smo tranzicijske promjene, prisutnost novih imena na svjetskoj ilustratorskoj sceni, a za nas time i nove izazove“.
S druge strane naglašava: „Činjenica je da smo zabilježili i ‘gašenje’ pojedinih hrvatskih novina, časopisa i magazina devedesetih godina, a kratko potom uvidjeli smo vrijednost prisutnosti ilustracije u fanzinima i on line izdanjima, gdje je kvalitetna ilustracija postala nit-vodilja.“ Podsjeća pritom i na sve one pozitivne pomake na sveučilištima. Studij ilustracije kroz minula desteljeća pokušavao se formirati pridružen grafici i primijenjenoj grafici. Na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, ilustracija se poslije djelovanja profesora Alberta Kinerta (između 1961. i 1984.) nije „učila“ sve do 2004. i kolegija Svjetlana Junakovića. Bijenale je, među ostalim, zbilježio i sve napore današnjih profesora i mentora i u hrvatskom kontekstu (Junaković u Zagrebu i profesor Stanislav Marijanović u Osijeku), i u međunarodnom (Catehrine Ceun s Licée d’Arts Appliqués Auguste Renoir u Parizu).
Što se tiče recentnog Bijenala, kustosica ističe, da pregledom novih žiriranih radova bilježe primjetan iskorak autora prema predlaganju ilustrativnih rješenja u trećoj dimenziji, te nadilaženju zadanih zidnih površina. Svjedoče sjajnim radovima u tehnikama kolaža, reljefa, knjige „kao skulpture“, ujednačene tehničke dorađenosti, često skromnih formata.
Dobitnici Velike nagrade Hrvatskog bijenala ilustracije
Tema grada, kako napominje kustosica, nije slučajno izabrana. „Valja napomenuti da smo od Prvog bijenala, kada je grad Torino sudjelovao u pripremi talijanske selekcije radova do ovog posljednjega, na kojem je kustosica Ekatarina Gavrilova iz Moskve izabrala radove ilustratora primjenjenih kroz i za animaciju, suradnje s Monteom Librićem iz Pule, koji je predstavio dobitnike naše Velike nagrade u prostoru Amfiteatra, pa do izbora motiva poput onih Zlatka Boureka, koji nam je za Bijenale 2008. darovao neobjavljene skice grada, kao scenske pozadine svom i našem Baltazaru. Deset godina kasnije, Baltazara nalazimo u radovima Vedrana Klemensa, ali uz posvetu ratnom stradanju Sarajeva.
Ratna stradanja gradova dopunit će našu temu čitanjem. Čitanje izrabranih naslova, uz svojevrsnu utopističku ideju sadržanu u predloženim slikama romantičnih gradskih vrtova i ugođaja, podrazumijeva razumijevanje distopijskih ili fantazmagoričnih prizora, tematiziranje novih povijesnih i arhitektonskih činjenica, koristeći ilustraciju kao medij. S druge pak strane, vizure Sidneyja ili Teherana zapamtili smo putem originalnih radova svjetskih majstora ilustracije, poput Shauna Tana i Hassana Amekana, te u radovima iz opusa dosadšnjih dobitnika naše ‘Velike nagrade’, u obliku prijedloga i realizacija za održavanje samostalne izložbe“.
Naposljetku spomenimo i da su dosadašnji dobitnici Velike nagrade Hrvatskog bijenala ilustracije bili – Svjetlan Junaković, Dušan Kally (Slovačka), Alenka Sottler (Slovenija), Tomislav Torjanac, Zvonimir Balog i Zdenko Bašić.