U Metropolitanskoj knjižnici u Zagrebu čuva se rukopis Sibile, ili knjige gatalice Katarine Zrinski. To je najstarija knjiga te vrste. Dijeli se na dvanaest poglavlja, a svakom poglavlju na čelu, u osmokutnom medaljonu, naslikana je po jedna Sibila. Sve su Sibile odjevene u fantastična odijela, raspuštene kose, glave su im urešene nojevim perjem, a u rukama svaka nosi po jedan simbolični znak: janje, lovoriku, tobolac, strelicu, barjak s križem, baklju, zvijezdu, itd. Svaka Sibila daje 37 odgovora na upite u 37 kvartina
Proroci, vidovnjaci ili romske gatare, koji i danas diljem svijeta vrlo uspješno proriču budućnost, nimalo se ne razlikuju od drevnih proročišta ili svojih prethodnika u 13.,17. ili 18. stoljeću, koji su u pariškim ili ruskim palačama, ili u skromnim četvrtima – i bogatima i najsiromašnijima vješto naplaćivali očajničku ljudsku nadu za zdravljem, srećom ili ljubavlju.
Danas, kada svijet tone u novu vrstu teškog i globalnog siromaštva, kaosa, novog robovlasništva, neizvjesnosti, gladi i bolesti, novu renesansu doživljavaju i astrologija, čitanje iz dlana, numerologija, ali i sve druge drevne metode proricanja iz svih starih civilizacija i kultura, pa će vam internet ponuditi nevjerojatno obilje metoda kojima možete vidjeti svoju budućnost – od drevnih proročkih znanja Kine i Japana, do afričkih vračeva, naravno, ako priložite gotovinu, a neki će se zadovoljiti i kartičnim plaćanjem…
Ipak, kako doista postoje neobjašnjive moći pojedinaca koji su mogli spoznati budućnost, imali su telepatske i nadnaravne moći, pomicali su predmete, savijali željezo, mogli su vidjeti skrivene predmete i tome slično, a koje već više od stotinu godina nastoje objasniti i najsofisticiranija znanstveno-vojna istraživanja, odnosno fizičari, kemičari, liječnici, biolozi i psiholozi – svijet neobjašnjivog nije nimalo jednostavan, iako ga je jednostavno zloupotrijebiti.
Kada je poznati splitski svećenik, dr. Miroslav Matijaca (1885.-1963.), koji je doktorirao na papinskom sveučilištu Gregorijani, prije Drugog svjetskoga rata uz dozvolu crkvenih vlasti napisao knjigu “Parapsihologija i spirtizam – između opsjene i znanosti s mnogo neobičnih priča”, nastojao je barem djelomično razgrnuti veo i objasniti neobične pojave zabilježene tijekom povijesti. Knjigu je mnogo godina kasnije nadopunio suvremenim istraživanjima, poznati zagrebački pishijatar dr. Bartul Matijaca, primarijus i bivši ravnatelj bolnice Vrapče, ujedno i nećak Miroslava Matijace. Tako je nastala jedinstvena knjiga u kojoj i teolog i znanstvenik racionalno nastoje protumačiti neobjašnjive fenomene, dajući niz primjera iz hrvatske povijesti, što knjigu čini dodatno zanimljivom.
Gatalica grofice Katarine Zrinski
Kako bilježi dr. Miroslav Matijaca, kroz čitavu povijest čovječanstva su i “primitivni” i kulturni narodi nastojali na svaki način razgrnuti veo koji im je prikrivao budućnost. U najstarijem hrvatskom diplomatičkom spomeniku, spisima Saksonca Gottschalka, koji je kao izbjeglica živio na dvoru kneza Trpimira, spominje se i Trpimirov navalni rat s Bizantom (846.-868.). Tu je Gottschalk očitovao svoje praznovjerje, pa je rekao kako se vidjelo da će Trpimir pobijediti, jer su konji stupali veselo, s pobjedničkim kretnjama. Trpimir je zaista pobijedio bizantsku vojsku, pa je Gottschalk dodao: “Sicque mox contigit” (A tako se doskora i dogodilo), tj. dogodilo se ono što su konji nagoviješstili. Ratno je područje bilo negdje oko Splita i Klisa (Lovre Katić, Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira, poseban otisak rasprave iz Bogoslovske smotre, br. 4, 1932.).
U Metropolitanskoj knjižnici u Zagrebu, čuva se rukopis Sibile ili knjige gatalice Katarine Zrinski. To je najstarija knjiga te vrste u Hrvatskoj. Zagrebački kanonik, dr. Ljudevit Ivančan, našao ju je kod Nikole pl. Mixicha od Lukavca u sv. Heleni i objelodanio u “Vjesniku Zemaljskog arhiva”, 1906., poprativši je kritičkim uvidom. Knjiga ima 47 listova od 41/29 centimetara, dakle folio-formata i tvrdo je uvezana. Osam listova posve je praznih. Knjiga se dijeli na dvanaest poglavlja. Svakom poglavlju na čelu, u osmokutnom medaljonu, naslikana je po jedna Sibila. Sve su Sibile odjevene u fantastična odijela, raspuštene kose, glave su im urešene nojevim perjem, a u rukama svaka nosi po jedan simbolični znak: janje, lovoriku, tobolac, strelicu, barjak s križem, baklju, zvijezdu, itd. Svaka Sibila daje 37 odgovora na upite u 37 kvartina.
Gatalica grofice Katarine nije izvorno hrvatsko djelo. Prijevod je to “Fortune”, izdane na mađarskom jeziku 1594., sastavljene prema njemačkim uzorima. Ilustracije su nešto slobodnije izrađene, ali je hrvatski slikar uvelike natkrilio mađarski original. Tko je knjigu preveo na hrvatski jezik, ne zna se. Po pravopisu, jezičnim oblicima i neobičnim riječima, s velikom bi se vjerojatnošću moglo ustvrditi da je prevoditelj bio Petar Zrinski, suprug Katarinin. Na čakovečkom dvoru bavili su se prevođenjem u zimsko doba, kada se nije ratovalo, ni putovalo, pa je za taj posao ostajalo dosta vremena. Zanimljivo je da su svi slojevi društva tražili savjete u knjizi gatalici. Jedan je pitao – kako će se obogatiti, a drugi – kako će dospjeti do visoke časti i bogato se oženiti.
“Glavni smjer ide za tim da čitatelja skloni da se u Boga uzda i samo od njega očekuje vječnu i vremenitu sreću, ali pisac rabi proste izraze, mjestimice krupne i uprav opscene. Ne treba imati duboku pamet, a da se odmah ne uvidi kako se na temelju živahnog kasa konja ili s pomoću knjige gatalice, ne da ništa predvidjeti. Ali i da živi gatar može teško nešto pametna unaprijed reći, nije teško razumjeti. Već je u uvodu ove radnje naglašeno da su parapsihološke sposobnosti vrlo rijetke, stoga treba sa skepsom primati izjave profesionalnih proroka i proročica”, napomenuo je dr. Miroslav Matijaca.
Besmislenost astrologije
“Da bi se utvrdilo proroštvo”, naglasio je, “treba, prvo, znati kada je proročki izvještaj izrečen i kako je izrečen, onda valja ustanoviti, da li se događaj točno onako i u ono vrijeme dogodio kako je prorečen, premda je bio ovisan o odluci volje Božje ili čovječje. Proroštvo je čudo u redu umne spoznaje i mi ga, s pravom, pripisujemo nadprirodnoj pomoći Božjeg sveznanja kojemu ništa nije skriveno, ni u prošlosti, ni u sadašnjosti, ni u budućnosti, pa ni ono što ovisi o slobodnoj odluci ljudske volje.”
Splitski svećenik je prvo analizirao metodu astrologije (od grč. astron = zvijezda i logos = nauka), koja je u najstarije vrijeme značila naprosto – učenje o zvijezdama. Tek pod kraj staroga vijeka, ta riječ je dobila današnje značenje: proricanje budućnosti na osnovi položaja zvijezda u određeno vrijeme.
Astrologija u tom značenju potječe iz Mezopotamije, gdje su prvo nesemitski Sumerani, a potom semitski narodi Asirci i Babilonci, obožavali nebeska tijela. Grci su se, kao izvanredno racionalan narod, dugo opirali astrologiji, tom orijentalnom misticizmu, premda su astronomsko znanje crpili od Babilonaca i Asiraca. Stoga u klasičnom grčkom dobu, nema ni spomena o astrologiji. Prvo djelo u kojem je astrologija prikazana grčkim jezikom, bilo je djelo babilonskog svećenika Berosa o povijesti Babilonije, napisano u 3. stoljeću pr. Krista.U klasično rimsko doba, rugaju se, doduše, Ciceron i Horacije astrolozima, ali je za vrijeme rimskih careva sve njome prožeto. Kada je u 2. stoljeću poslije Krista, najveći astronom starog vijeka, Klaudije Ptolomej, nakon velikog astronomskog djela “Almagest”, napisao “Tetrabiblos”, djelo u četiri knjige kojima je htio prikazati astrologiju kao neku vrstu astrofizike, tada je i zadnji otpor protiv astrologije – morao pasti.
Propast grčke i rimske kulture, za seobe naroda, zaustavio je napredak znanosti, ali i širenje tog praznovjerja. No, čim se koncem 8. stoljeća počela gajiti astronomija i astrologija je našla svoje mjesto. A kad su Arapi, zavladavši velikim dijelom Sredozemnog mora, preuzeli grčku znanost, uz astronomiju se razvila i astrologija. Preko Arapa astrologija je prodrla i u Europu, te su već u 12. stoljeću pojedini gradovi i vladari, naročito u Italiji, imali astrologe od kojih su tražili savjete. Tako je u 15. i 16. stoljeću, astrologija na vrhuncu svoje moći. Čak je i veliki astronom, Johannes Kepler, koji je otkrio zakonitosti kretanja nebeskih tijela, u Grazu 1600. izdavao astrološke kalendare, a u Pragu je izrađivao – horoskope.
Koliko je astrologija besmislena i nelogična, pisao je i sv. Augustin. Ne samo u “Ispovijestima”, nego i u svom djelu “De civitate Dei” (O državi Božjoj), u knjizi V. poglavlje, 1–7, dokazuje neosnovanost astrologije. “Svi blizanci”, piše sv. Augustin, “iako se nisu baš u isti čas rodili, a ono su se u isti čas, dakle pod istim konstelacijama, začeli, pa bi njihova sudbina morala biti ista ili barem slična, a ona je čestokrat i te kako različita.”
Povijest proricanja
I racionalizam 18. i 19. stoljeća, praćen napretkom fizikalnih znanosti, obezvrijedio je astrologiju, tako da se o njoj nije moglo ozbiljno govoriti. Tek nakon Prvog svjetskoga rata, kad je opća kultura pala, porastao je interes za astrologiju, posebno u Njemačkoj, gdje su počele izlaziti brojne astrološke knjige s naputcima i horoskopima.
I najveći zločinci vjerovali su u moć zvijezda. Hugh Redwald Trevor-Roper, u knjizi “Posljednji dani Hitlera” (Zagreb, 1951.) piše da je Göbbels, vrativši se 13. travnja 1945. s istočnog fronta gdje je, kao svake sedmice držao govore trupama, saznao za smrt Roosevelta, odmah telefonirao Hitleru, rekavši: “Moj, Führeru, čestitam Vam, Roosevelt je mrtav, a u zvijezdama je zapisano da će druga polovica travnja biti prekretnica za nas. Danas je petak,13. travnja, to je točka – prekretnica!”
Drugi, vrlo raširen način čitanja budućnosti je – kiromantija (hiromantija), proučavanje dlana ruke, podsjeća pisac. Profesor W. Stirling, dekan Medicinskog fakulteta sveučilišta u Manchesteru, protumačio je odnos crta ruke prema karakteru i budućnosti – riječima: “Kiromantija je apsolutna glupost. Ništa u toj nauci ne zaslužuje da se posebno promatra. Pogledajte dlanove svojih ruku i naći ćete neke karakteristične linije. Te crte, takozvane linije života, srca, glave, Venerin brijeg, što mislite da znače? One nisu drugo nego pregibi ili nabori nastali zbog rada naših mišića. Linija srca, na primjer, posljedica je pregiba četiriju prstiju, a linija života – posljedica rada palčeva. Čovječanstvo se danomice izvrgava ruglu zato što ne poznaje elementarne fiziološke činjenice…”
No, povijest proricanja seže daleko u prošlost. U Patrasu je bilo glasovito svetište božice Demetre. Dolazili su tamo bolesnici kako bi pitali, koju imaju bolest i kako da je liječe. Da bi službenik tog svetišta odgovorio na postavljena mu pitanja, spustio bi na vodu komad zrcala i potom duže vremena buljio u zrcalo i padao – u trans. I dok je tako bio izvan sebe, jedan, ma koliko neznatan svjetlosni podražaj, omogućavao mu je da u slici vidi traženi odgovor. Takvo gatanje i proricanje budućnosti naziva se katoptromantija (grkatoptron = zrcalo).
U šumi Dodone u Epiru, na brdu Tomarosu, 500 metara nad morem, a 18 kilometara od grada Janine, bilo je, pak, glasovito svetište Zeusovo, uz Delfe prvo svetište Grčke. Prijestolje Zeusovo bilo je u deblu jednog starog hrasta, a iz podnožja toga hrasta izvirao je potočić. Službenik svetišta prisluškivao je šuštanje hrastovih grančica, koje na toj visini nisu nikada potpuno mirovale, a slušao je i žubor potočića. Ti neznatni slušni nadražaji omogućavali su mu da čuje odgovore na postavljena pitanja. U kasnijim vremenima služio se i drugim sredstvom. Stanovnici Krfa darovali su Dodonskoj šumi osobiti dar: dva umjetnički izgrađena stupa koja su postavili jedan do drugoga. Na jednom stupu stajala je izdubljena mjedena ploča, a na drugom – kip mladića s bičem u ruci. I najmanji povjetarac micao je bičem, koji je polagano udarao po mjedenoj ploči. Blagi slušni podražaji, nastali titranjem mjedene ploče, omogućavali su službeniku svetišta da odgovara na postavljali pitanja.
Dvosmisleni odgovori
Nema sumnje da sva nabrojena, ali i druga praznovjerja, kao i svaka zabluda ljudskog uma, sadržavaju i nešto istine, jer se ljudski um može varati samo speciae veri, tj. s nečim što je barem donekle u srodstvu s istinom, te nosi koju njezinu crtu. Stoga je činjenica da neki gatari, ipak, koji put saopće posjetiteljima ono što oni nisu mogli znati, a često i nešto što se odnosi barem na bližu budućnost.
Takvi rijetki gatari su ljudi osobitih sposobnosti – metagnomi. Oni se služe gledanjem u dlan ruke, u igraće karte, talog kave i sl., jedino zato da zapadnu u trans (od lat. trans = prijeko), stanje koje podsjeća na laku hipnozu. Ali, trans je stanje u koje ne može po volji ni najbolji metagnom svaki čas doći, pa nema nikakvog smisla siliti ga, da za neku novčanu ili drugu nagradu, dnevno i po više puta dolazi u takvo, paranormalno stanje. Ponekom metagnomu uspije koji put čitati tuđe misli i vidjeti ono što se događa negdje daleko. Predskazati bližu budućnost mogao bi metagnom jedino ako su događaji međusobno povezani, tako da jedan iza drugog slijede onako kao što posljedica dolazi iza svog uzroka.
Glasovita delfijska proročica nije mogla unaprijed reći lidijskom kralju Krezu ishod njegova rata s Perzijancima, jer je ishod svakog rata rezultat nebrojenih i nepredvidih komponenata. Zato mu je dvosmisleno odgovorila da će, krene li u rat protiv Perzijanaca – razvaliti veliku državu. Kada je Krez, izgubivši rat, okrivio proročište da mu je dalo lažno proroštvo, delfijski svećenici su mu odgovorili da nije krivo proročište, nego on sam. Jer, Krez je zaista srušio državu, ali ne perzijsku, nego svoju! (Herodot, Povijest, knj. I.,gl. 53., 86. i 90., Zagreb, 1887.).
(Nastavlja se…)