Preminuo Ivan Antolčić

Jedan je od najplodnijih i najnagrađivanijih hrvatskih ilustratora, napose dječjih knjiga. Čak pet puta je za ilustracije dobio nagradu Grigor Vitez (1975., 1980., 1987., 1989. i 1992. godine), te tri puta nagradu Ivana Brlić-Mažuranić

Istaknuti hrvatski kipar, dizajner, grafičar, scenograf i slikar, jedan od najvećih hrvatskih ilustratora Ivan Antolčić preminuo je u ponedjeljak 28. siječnja u Zagrebu u 91. godini, priopćio je ULUPUH čiji je Antolčić bio član. 

Ivan Antolčić rođen je u Komarevu kod Siska 15. svibnja 1928. Nakon što je 1953. godine završio Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, iduće je dvije godine radio u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) u Zagrebu prvo kao slikar maske, te potom do umirovljenja 1991., kao scenski kipar.

Jedan je od najplodnijih i najnagrađivanijih hrvatskih ilustratora, napose dječjih knjiga. Čak pet puta je za ilustracije dobio nagradu Grigor Vitez (1975., 1980., 1987., 1989. i 1992. godine), te tri puta nagradu Ivana Brlić-Mažuranić. Dobitnik je Zlatnog pera Beograda (1976.) te niza drugih nagrada. Dobio je i međunarodne nagrade u Moskvi (1975.) te Bombaju (1981.).

Bio je redoviti suradnik dječjeg lista Radost, povremeno i drugih izdanja Školske knjige, a ilustrirao je i za brojne nakladnike dječju prozu i poeziju kao i one za odrasle. Radio je i reljefe, medalje i plakete, slobodnih oblika i simboličkih sadržaja. U grafici prikazuje drveno graditeljstvo Posavine, etnografske predmete i figuralne prizore.

Jedan je od najvećih hrvatskih animalista. Objavio je nekoliko grafičkih mapa. Sedamdesetih godina intenzivno se bavio grafičkim dizajnom kazališnih plakata, koji se nalaze u zbirci Instituta za teatrologiju HAZU. U novije doba slikao je štafelajne slike često s motivima ptica. Napravio je nekoliko originalnih scenografija za kazalište Komediju u Zagrebu i za Gradsko kazalište lutaka Rijeka.

Godine 2008. naslikao je svečani zastor za Kazalište lutaka u Zagrebu. Iste godine kiparski je portretirao nobelovca Vladimira Preloga za Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, a isti je portret izliven u bronci i postavljen na Fakultetu u Pragu. Naslikao je oltarnu sliku sv. Katarine za crkvu u Komarevu. Bio je član ULUPUH- a i HDLU-a od 1961. godine. Godine 2010. ULUPUH mu je dodijelio Nagradu za životno djelo.

“Jedan od najvećih hrvatskih ilustratora Ivan (Ivica) Antolčić napustio nas je ostavivši u nasljeđe bogat stvaralački opus i senzibilitet kojim je razvijao maštu brojnim generacijama kroz virtuozno spletene i duhovite ilustracije objavljene u slikovnicama i knjigama za djecu, mlade, ali i odrasle, te grafike, slike i plakate”, ističe povjesničarka umjetnosti Branka Hlevnjak u kratkom osvrtu na Antolčićev opus.

“Do posljednjeg trenutka slikao je i crtao vinjete i ilustracije, te se je uz veliki osmjeh svog velikodušnog srca radovao svakom liku koji je stvorio, kao što je s osobitim poštovanjem isticao sve ‘vertikale duha’, kako je govorio za uvažene kolege i sugrađane vezane uz kulturu i umjetnost. Tako je i sam postao vertikala duha i ljubavi koja će osvjetljavati puteve drugima”, dodaje Hlevnjak.

Dio njegovog opusa koji se nalazio u atelijeru kod Straže, bit će poklonjen Školi u rodnom Komarevu, zavičaju trajne inspiracije, i u Muzeju Siska, grada koji je 2009. Ivici Antolčiću dodijelio Nagradu za životno djelo.

“Mnogobrojne izložbe: samostalne, skupne, humanitarne, prodajne, učešća na likovnim kolonijama svrstavaju Ivana Antolčić među najangažiranije autore u nas. Svestrani umjetnik, baš kao što je sa svojih šest desetljeća neumornoga djelovanja iznimno zadužio hrvatsku kulturu, tako je svojom zaraznom vedrinom i životnom radošću oplemenio živote svih onih koji su ga svakodnevno susretali”, zaključuje Hlevnjak.

Vrijeme posljednjeg ispraćaja Ivana Antolčića bit će objavljeno naknadno

Facebook Comments

Loading...
DIJELI