Zemlje koje još traže svoj identitet kao zahuktala Kina razvijaju se u svim pravcima uzimajući svoje zasebno pismo i povijesnu kulturu koja je izuzetno bogata i originalna, kao podlogu za suvremeni dizajn i u tome su uspješni
Nadahnjujući se vizualnim kodovima hrvatskog povijesnog nasljeđa i bogate kulturne baštine, stvarajući originalne radove fascinantne likovne snage, posve jedinstvene u svjetskim okvirima – Boris Ljubičić već desetljećima osvaja najvažnije nagrade za grafički dizajn od Tokija do New Yorka.
Jedini dizajner koji je stvorio cjeloviti vizualni identitet suvremene Hrvatske duhovito i opširno nam je pojasnio probleme hrvatskog dizajna, vizualnog identiteta države, probleme s kojima se susreću mladi dizajneri, predstavio mnoge nove projekte i još mnogo toga:
Kako je rad nastao Tepih T koji ste izložili na Zagrebačkom salonu i zašto je Titov lik skriven u tepihu?
Rad nosi naziv po prvom slovu riječi tepih. Tepih za razliku od tapiserije ne stoji na zidu kao art uradak već prekriva pod, štiti ga od uništavanja i dekorira prostor. Tepisi obično imaju grafičku jedinicu koja se ponavlja cijelom površinom tako da ga ne morate ga vidjeti cijeloga, preko njega dođu stolice, stol i tome slično. Tepih T ima kao grafizam pravokutnik koji je uvijek jednake veličine i ponavlja se cijelom površinom u višebojnom dizajnu. U atriju MUO gdje je izložen su na njemu dvije stolice (Arne Jacobsen) i prozirni stakleni stol sa također prozirnom vazom i malo cvijeća: tako ništa nije skriveno i jasno se vidi cijeli tepih.
Dakle, nema one političke smicalice: skrivanja pod tepih. Ovaj ujednačeni suvremeni dizajn ostavlja dobar dojam. Međutim da bi se tepih T mogao doživjeti kao cjelovita slika potrebno se je popeti na prvi ili drugi kat muzeja da bi se u oku formirala njegova potpuna slika. To je i razlog zašto je izložen u MUO, a ne u Mimari gdje su izloženi drugi izlošci 52. Zagrebačkog salona. Međutim povijest ovoga rada seže u davnu 1986. godinu kada je raspisan natječaj za spomenik Titu u Zagrebu na osjetljivoj lokaciji trga Stjepana Radića između Lisinskog i Poglavarstva grada.
Uplašio sam se da će neki veliki objekt zatvoriti pogled na grad, katedralu…i to je bio razlog mog sudjelovanja…odlučio sam ga ugraditi u pod… Konkurencija je bila velika: bilo je prijavljeno 80 radova. Prvu nagradu je Osvojio Vojin Bakić sa objektom od 36 metara čime zaista zatvara pogled na grad iz najljepše južne vizure. Moj rad je dobio drugu nagradu. Anegdotski moto je bio da raznobojne kamene ploče stižu iz raznih krajeva svijeta, te ga potvrđuju kao planetarno poznatu osobu Trećeg svijeta. Arhitekt Fabijanić je negdje sa strane predvidio stup od 80 m sa liftom s kojeg bi se mogao gledati lik, ali i cijeli grad.
Prije četiri godine vlasnik tvrtke Saga Saga mi je došao sa narudžbom dizajna barem jednog tepiha. Nikada ranije nisam dizajnirao tepih, ali to je zapravo
grafički dizajn za interijer i poslužio sam se radom koji sam već imao! Meni se događa da se moji ambiciozniji radovi ne realiziraju ili se to ipak dogodi koje desetljeće kasnije. Dakle tepih postoji već 3 i pol godine zarolan u skladištu i objavljen na web-u za prodaju, izloženi primjerak je original.
Kakve su bile reakcije na vaš rad?
Politički kontekst: tepih T je prijavljen za salon na poziv još u svibnju, a događaj preimenovanja trga se intenzivirao u srpnju i dogodio u rujnu.
Poveznica koju mnogi vide u promjeni imena trga ipak postoji i nemoguće ju je izbjeći. Nakon zamjene ploča na trgu koji pežorativno zovemo Kazališni trg jer na njemu nema spomenika osobi, kao primjerice Bana Jelačića na istoimenom trgu, sada oni koji žele mogu hodati u svom osobnom prostoru, dnevnom boravku po liku koji se u normalnoj vizuri ne vidi. Pa i gosti koji im dođu mogu pohvaliti poseban dizajn. Zapravo, ovaj tepih T je ispraćaj Josipa Broza sa javnog prostora u privatni.
Čitav život stvarate jedinstveni hrvatski vizualni identitet u dizajnu. Rabeći kodove identiteta u nizu inovativnih rješenja osvojili ste najveće svjetske nagrade.. Koliko su vaše glasovite kockice s hrvatskog grba danas prisutne u javnosti?
Prisutne su u formi koja se u potpunosti folklorizirala. Crveno-bijeli kvadratići se nemušto koriste u jeku sportskih događanja. Na žalost nema tu dizajna koji bi im dao dignitet i kulturu posebice u međunarodnim prezentacijama, sve je to na niskoj razini. Sad kad su nam sjele u svijest o njihovoj važnoj ulozi trebalo bi tu napraviti reda na državnoj razini. Primjerice da se pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture dva kvadratića crveni i plavi zaštite kao nova kulturna baština za međunarodnu i domaću uporabu, izradi knjiga standarda, obešteti mene kao autora, stvari bi krenule. Ovako, sportski susreti posebice kad nastupa Hrvatska pretvorili su se u nogometni dres u publici, dok ga na terenu u dvoranskim sportovima uglavnom nema…
posebice izbjegava. Primjerice službenog loga Ministarstva kulture nema na njihovim dokumentima, izuzev web stranice koju sam im na početku dizajnirao, ali se zanimljivo pojavljuje u svim sponzoriranim ili financiranim projektima ministarstva.
Kao da postoji strah od inventivne uporabe kvadrata, posebice je neželjen plavi kvadrat, jer ga u nema, ali red boja na zastavi i pozivanje na izuzetno plavetnilo našeg mora to podvlači, opravdava i prezentira cjelovitost hrvatskog prostora.
Finski je dizajn međunarodno poznat, kao i japanski ili američki. Samo američka zastava postala je planetarno prepoznatljiv znak američkog identiteta. Što, u biti, tvori nacionalni identitet u dizajnu?
Finski dizajn svoju poznatost duguje Alvaru Aaltu, Tapio Wirkkala-i, tekstilnom dizajnu Marimeko i drugima. U jednoj od televizijskih emisija o kulturi na HRT gospođa Neda Ritz (1993.) je usporedila Alvarove i moje dizajn radove kao primjere izvornog identiteta Finske i Hrvatske. Osobno sam poznavao Tapio Wirkkalu i trebao mu raditi dizajn monografije koja se trebala tiskati u Padovi (Italija), ali njegova tragedija u prometnoj nesreći nakon koje je i umro je to onemogućila. To je bio dizajner koji gotovo nikada nije dizajnirao što njemu osobno nije trebalo. Njegove čaše (pod imenom Tapio), lula, nož ili brodica su upravo zato posebni, dok nijedan moj dizajn nije zapravo moj, to je uglavnom opće potrebito, šire uporabivo određeno i omeđeno prostorom i vremenom: Europa (projekt Europe 2020), Mediteran (Mediteranske igre), Republika Hrvatska (vizualni kod, zastava, logoi-brendovi u medijima, turizmu, kulturi), hrvatski gradovi (Split, Dubrovnik, Zagreb, Varaždin, Kutina, Vukovar), Sinjska alka i drugi primjeri.
Moj studio nosi ime STUDIO INTERNATIONAL i jedina mu je izdvojivost što uvjetujem da ga se piše velikim slovima. Zastave su najslužbeniji i najvidljiviji identiteti (UN, EU ili NATO), kao sportska natjecanja (Olimpijske igre, svjetska prvenstva), i politički i gospodarski skupovi su njima određeni. Naša država se u tome nije iskazala.
Trudio sam se samoinicijativno, jer nije bilo natječaja, i pokrenuo projekt u tjedniku Danas u srpnju 1990. Dakle moj dizajn-projekt zastave je nastao prije službene, to navodim jer mi se imputira da sam u ratno i poratno vrijeme to uradio. Međutim mnogi logoi, njih više od 50 su izvedeni iz tog projekta i može se zaključiti da je hrvatski identitet nazočan. Posebno izdvajam grafiku na repu aviona Croatia Airlines koja je faktografski dizajn zastave (dizajn: Ivana Ivanković, moja studentica). Vizualni kod od samo dva kvadratića koja se dodiruju u jedno točci i prenose nam sliku hrvatskog povijesnog grba su jasna i izdvojiva prezentacija Hrvatske u globalnom dizajnu, ali to treba sustavno provoditi.
Koliko je uopće zaživio hrvatski dizajn i postoji li uopće strategija istog nakon više od dva desetljeća samostalnosti s obzirom i na uništenje mase hrvatskih tvrtki, iseljavanje građana i globalizaciju koja uništava sve različitosti i uniformira?
Strategija stvaranja i razvoja treba viziju, a mi se nažalost nismo time pozabavili. Hrvatska je nova država na karti svijeta, za razliku od drugih država koje su samo napustili socijalizam-komunizam i uveli tržno gospodarstvo i slobodne izbore i zapravo nisu mijenjali svoj vizualni identitet. Hrvatski redizajn se sastojao u tome da posebno redizajnirani povijesni grb prekrije zvijezdu iz vremena socijalizma.
Sam grb sa dodatcima pet manjih (regije) ima vizualne osobine socrealizma. Mi smo još uvijek u onoj duhovitoj Krklecovoj pjesmici “Heroj naš Josip Kraš, borio se borio, u keks se pretvorio.”, kad su pisci morali pratiti promjene i hvaliti heroje. Najduhovitiji je primjer sa hrvatskim bankama u stranom vlasništvu koje su zadržale imena (Zagrebačka, Privredna, Splitska), ali promijenile logoe, tako da prividno ulazite u svoju banku po njenom nazivu a dizajn loga ni ranije nitko nije primjećivao. Pitanje je kako dalje: vizualni kod kojeg svako malo promoviram, koristim u svojim radovima i spominjem je ključ izdvojivosti i doslovce opstanka u lokalnom i globalnom okruženju. Mi još nemamo vizualnu oznaku za Product of Croatia i Made in Croatia. Sva naša sporenja sa Slovenijom oko nekih tržišnih brandova se lako daju riješiti uključinanjem na dizajnu ambalaže dva hrvatska kvadratića. Nije li to prednost koju drugi u EU nemaju.Mladi kolege nisu vođeni ni podučeni u ovom pitanju i njegovom riješenju tako da imamo dizajna u Hrvatskoj koji nije hrvatski!
Tko je sve mijenjao vaš rad, a pri tome mislim i na Hrvatsku radio-televiziju koja je više puta nedopustivo intervenirala, čak i micala vaš znak?
Logo HRT je slojevit projekt. Okomito uz svako slovo je jedna linija kojom se kodira medij i vrijeme. Na slovu H je linija najduža jer Hrvatska ima dugu stoljetnu povijest, slovo R određuje njegovo vrijeme nastanka pa je linija puno kraća, a slovo T ima najkraću liniju jer je jer se televizija Zagreb pokrenula 1956. Moja namjera je bila da izbrišem logo iz tog vremena kao da nikada nije ni postojao.
Dva crvena kvadratića na slovu T su vizualna odrednica koja mijenja ime Zagreb u Hrvatska. Zapravo, danas mogu reći da su ta dva kvadratića, na najprisutnijem mediju, odigrali veliku ulogu u prihvatu hrvatskog vizualnog koda. Njihova cijelodnevna vrtnja na sva tri programa su promovirala promjenu države u kojoj smo od vremena međunarodnog priznanja. Sve moje najave i špice, posebice Dnevnik i Vijesti su dizajnirane izvedenice iz loga HRT. U to vrijeme kao jezična rugalica spominjao se zrakomlat kao helikopter, međutim i logo HRT kojem su se 3D kockice stalno vrtile je dobio naziv znak-omlat. Ukratko, na televiziji je postojao ozbiljan otpor prema novom logou. Bilo mu je zamjereno da je previše ravan, bez zaobljenja i da nije pogodan za zaobljeni ekran. Uz sve zamjerke ili namjerno i zbjegavanje kvadrata, kao kad su planirali crvene mikrofone na kojima se crveni kvadratići ne vide, knjiga standarda koju sam s dosta napora i uz pomoć vanjske komisije uspio nametnuti. I pored toga su crveni kvadrati zamijenjeni bijelima bez pitanja autora, gledatelji su zaključili da je to autorovo djelo. U to vrijeme mojeg gostovanja u programima HRT nije bilo, pa kad me jedna gospođa u tramvaju zapitala: “Kako to da vas dugo nema na televiziji?” moj odgovor je bio pogledajte u ugao ekrana ja sam uvijek tamo. U međuvremenu je logo HRT međunarodno nagrađivan i uvršten u dizajn pubikacije koje određuju povijest dizajna na globalnoj razini.
Kada bacite pogled unatrag na svoj opus, koja rješenja držite osobito uspješnima?
Upravo radim jedan pregled u dvije knjige pod nazivom INVENTURA 1 (1970.- 1990.) i INVENTURA 2 (1990.-2016.) u kojima nastojim izvući i prikazati radove po kreativnom konceptu, postupku izrade i njihovoj percepciji nakon realizacije.
Teško mi je odgovoriti na ovo pitanje jer dajem prednost radovima koji nisu najpoznatiji, a ima i dobar broj odbijenih i neraliziranih. Mogu u odgovoru reći da su to veliki ili jako važni projekt: Mediteranske igre (Split 1979), Muzički biennale Zagreb, 11. kongres SKH, kojim se završava jedno teško razdoblje (plakat na kojem se crvena zvijezdica, tada već pokojnom diktatoru kojem se lice ne vidi, gasi crvena zvijezdica u oku), koncept i provedba vizualnog identiteta Hrvatske, novac, putovnica, priznanje Hrvatske kao Nova Baščanska ploča, plakati u ratno vrijeme, novi logo Hrvatske turističke zajednice, serija od 20 plakata za Međunarodni dan muzeja u realizaciji MDC-a, definicija kravate kao hrvatskog dizajna, posebna boca za maslinovo ulje, plakati Helvetica Now (50godina Helvetice), križ Adama i Eve…Moje nastojanje da dizajn bude odgovor na situaciju koju definiram kao prostor i vrijeme je sasvim neuobičajen u međunarodnim razmjerima.
Proputovali ste čitav svijet. Dizajn kojih zemalja ili autora volite ili izdvajate kao posebno zanimljiv ili jedinstven?
Postoje sasvim jasne definicije što je švicarski, japanski, danski, finski, pa čak i poljski dizajn plakata. Naravno, radi se o definicijama ukupnog identiteta kojeg mi nažalost nemamo. U tim državama je važnija ukupna slika dizajna od autora koji ju stvaraju. Ali zemlje koje još traže svoj identitet kao zahuktala Kina razvijaju se u svim pravcima uzimajući svoje zasebno pismo i povijesnu kulturu koja je izuzetno bogata i originalna, kao podlogu za suvremeni dizajn i u tome su uspješni. Njihov web site Hiiibrand je otvoren cijelom svijetu, profesionalcima i studentima. Bio sam jedan od sedam članova međunarodnog žirija 2010. Kineski dizajner i nakladnik He Jianping sa adresom Berlin-Shangha je objavio knjigu (ALL MEN ARE BROTHERS-designers edition) sa 108 dizajnera svijeta. Kad su ga pitali zašto to nije broj 100 ona je odgovorio da ga ne zanima okrugli broj već kvaliteta dizajnera svijeta. Svi smo morali odgovoriti na 10 intrigantnih pitanja, na prostoru od 6 stranica na kojima su radovi i CV svakog od nas. Tu se uz mene nalazi i Mirko Ilić. Mogao bi se uglavnom složiti sa njegovim izborom. Knjiga je sjajno dizajnirana, tekst je englesko-kineski, a u novom izdanju je umjesto engleskog španjolski jezik.
I na najznačanijem izboru “Graphis Logo/Letterhead 9” koji se već više od pedeset godina održava u New Yorku, sjedištu Graphis-a, a koji je nakladnik u vrhu svjetskog dizajna u svim kategorijama (plakati, oglašavanje, brendiranje, fotografija, ilustracija) nagrađeni ste za više radova. O čemu je riječ? Nakladnik Graphis sa sjedištem u New Yorku je već 70 godina promotor dizajna u svijetu. Njegov časopis GRAPHIS, te izdanja po godinama, a posebice ona trajna i šira određuju povijest dizajna u svijetu. U posebnom izdanju “Graphis Logo/Letterhead 9” uvrštena su i nagrađena moja tri loga: Croatian National Tourist Board nagrađen najvišom nagradom platina, New EU ili Summit BABSI (političko gospodarstveni projekt 3 mora) je zaslužio zlato, a muzej Sinjske alke srebro. Uspredbe radi World Trade Centar u New Yorku kojeg je radio studio Pentagram (čak 5 autora) je nagrađen srebrom. Ova tri rada su me uvrstila u globalni žiri njihovih budućih izdanja, jer sam zapravo ukupni pobjednik kategorije Graphis logo. Moj novi logo HTZ još nije realiziran i očekujem od uprave HTZ i ministra turizma da ovu najprestižniju međunarodnu nagradu uvaže. Rad je bio na njihovom međunarodnom natječaju (pet pozvanih agencija, od kojih samo dvije iz Hrvatske) 2015. kada se željelo promijeniti moj postojeći logo jer je imao nacionalni identitet u crvenom i plavom kvadratu. Njihova teza je bila: turizam nije nacionalan već globalan. Upravo stoga sam u novom riješenju u potpunosti to negirao i dao riješenje sa jasnijim kvadratima nego u logu koji imamo. Nijedan rad nije usvojen i zadržan je postojeći, vjerojatno s namjerom da se od nekoga izvana naruči.
Logo “E” za New EU, s druge strane je prikaz formiranja ovog originalnog slova jer svi drugi kontinenti za inicijal imaju slovo “;A”;: Strelice koje ga formiraju su prikaz kako je EU nastala i što se s nome danas događa s naznakom da trebamo novu EU . Muzej Alke ima zanimljivu formu u kojoj se isprepleće slovo “m” sa oblikom alke. Posebnost je u tome da metalni logo nije sjajan i kromiran već sirovo zahrđalo željezo, alka ima dugu povijest: trči se već 300 godina. Na natječajima Graphisa sam već ranije dobio 4 platine i više zlatnih i srebrnih priznanja. Na njihovoj web stranici po najstrožem izboru je 66 majstora dizajna i tu sam uvršten sa radovima koji su kod njih objavljivani i nagrađeni, dakle po njihovom izboru
U posebnoj knjizi “100 plakata za jedno stoljeće” koji počinje s ocem plakata Toulouse Lautrecom, broj 100 zauzuzima plakat KRVATSKA i to u izboru od 300.000 plakata.
Više od 90 posto uličnih plakata ne samo da je nerazumljivo, već i primitivno, seksističko, bezikakve likovne kulture. Zašto? Tko radi takve plakate?
Hrvatski su dizajneri izgubljeni u vremenu i prostoru, ali nisu to samo oni. Mnogima nedostaje odgovornost za prostor i vrijeme, međutim liječnici kao i mnoge druge struke mogu svoje znanje realizirati planetarno, mogu to i dizajneri, ali tada potpadaju pod tuđu kulturu i kreativno su okrnjeni i gube svoj identitet. Više puta su me pitali, u ona teža vremena, zašto nisam otišao van i realizirao puno veću karijeru i poslovni uspjeh. U šali bih rekao “Ja sam stablo koje ne možete premjestiti ako ga ne posječete”. Zapravo sam zaključio da uz ostalo baš u prostoru koji nema dizajna imate što raditi, promijeniti, unaprijediti…Mladi kolege, u pokušaju da uspiju, služe se svim i svačim, a kriterije određuju naručitelji, marketinške i PR agencije, koje žele biti “in” u medijima i javnom diskursu. Računalna tehnologija i amaterima daje mogućnost da se ponašaju kao da su profesionalci. Uvijek se iznenadim kada svoj rad vidim u izboru najboljih na međunarodnim izložbama i u knjigama, jer zamjećujem da nije nimalo sličan ostalima po misaonom, grafičkom pa i jezičnom sadržaju. Razlikovnost i pripadnost su osnove identiteta kojima se postiže i originalnost u odnosu na druge.
Primjetila sam i na izložbama dizajna da mladi, na žalost, često kopiraju inozemne autore i koriste engleski jezik umjesto hrvatskog, što je potpuno nerazumljivo. Koliko je pri tome kriv Studio dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u čijem ste formiranju i vi sudjelovali i bili profesor?
Studij je startao 1989.-1990. i bio sam prisutan samo tu prvu godinu. Nisam prihvatio zadani program studija po kojem se radilo, a sve moje primjedbe i prijedlozi su bili odbijeni jer je program ranije napisan. Ironija je da se na osnivanje Studija dizajna pri Arhitektonskom fakultetu čekalo 20 godina tako da je i prvi program bio jednako star i sasvim neprimjeren promjenama koje su u
međuvremenu nastale u svjetskom dizajnu, a o našim pravim promjenama (formiranje hrvatske države) nitko nije vodio računa kao o novom početku, iskoraku i mogućnosti da se dizajnom mnogo toga riješi. Zapravo, moj kocept je bio definicija nacionalnog u općem kao i dovođenje stranih predavača jakog imena razmjenom…kolege nisu za to bili spremni i danas mladi traže informacije po internetu i tako oblikuju svoj pristup. Osim toga veliki broj se zaposlio u uslužnim servisima marketinga, oglašavanja, PR ili rade neke male projekte za kulturne događaje. Ironija je da sam prošli tjedan otvorio izložbu NEW LOOK CROATIA i održao predavanje njihovim studentima, i govorio im o hrvatskom vizualnom identitetu. Drugi tjedan to od mene očekuju i studenti u susjednom Mariboru, dok je moja ponuda Studiju dizajna u Zagrebu za jedno predavanje Predavača izvan studija – odbijeno.
Nije zaživio ni produkt dizajn usprkos brojnim planovima. Zašto?
Produkt dizajn nije bio privaćen ni ranije a neki bolji autori su pokušali raditi za strance, naravno s njihovom kulturom oblikovanja jer drugačije ne bi bili prihvaćeni.
Sada neki od njih rade i za domaće proizvođače namještaja, ali su zadržali stil koji je vani usvojen. Mi ne znamo što ćemo sa hrastom pa ga izvozimo u Italiju i Francusku, a od njih kupujemo bačve za vino od našeg hrasta. Izgleda da je u ovakvim nedoumicama svoj profil najbolje postavio mladi Rimac koji se sa svijetom nadmeće u novoj vrsti automobila, ambiciozno, neopterećen bilo kakvim nasljeđem, jer ga i nemamo. Globalno je u Hrvatskoj postalo kriterij za uspjeh i sve što s njime ide.
Hrvatski dizajn centar zamislili ste kao najbitniju udrugu koja će povezivati hrvatske dizajnere, gospodarstvo i vladu. Koliko je ideja zaživjela, jer hrvatskog produkt dizajna gotovo i nema?
Kao predsjednik HDD držao sam to važnom karikom u razvoju odnosa dizajna i gospodarstva i isforsirao sam njegovu registraciju, bez prostora i potrebne pomoći iz Gospodarske komore, Ministarstva kulture i potencijalnih zainteresiranih suosnivača i na tome je ostalo. U međuvremenu je HDD dobio svoj ured i manju galeriju u kojoj se održavaju izložbe, razgovori i promoviraju mlađi autori te istražje povijest druge polovice 20. stoljeća. I to je stanoviti doprinos koji uglavnom dizajn tretira kao kulturni sadržaj, dok je gospodarski projekt izostao.
Čime se trenutno bavite?
New look Croatia je izložba koja od 30 formata B1 na engleskom jeziku i putuje po Europi.nije bila u Hrvatskoj jer je namijenjena sasvim drugoj publici. Povremeno idem na otvaranja i održim neko predavanje o njenom sadržaju. Zanimljiv je to susret sa Hrvatima izvan domovine kao i ostalima, a to su stranci, koji dođu na izložbu. Trenutno radim na međunarodnom natječaju za spomenik svim žrtvama 20. stoljeća.
Raspisala ga je EU a biti će postavljen iduće godine u Bruxellesu na posebnom trgu kvadratnog oblika. Moj suradnik arhitekt Franić i ja smo propali na dva domaća natječaja: spomenik prvom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu i Domovini, pa smo se okrenuli Europi, možda je tamo objektivniji žiri.
Za spomenik prvom predsjedniku sam ponudio riješenje koje zovem sat povijesti. Veliki kvadar ima ispisana stoljeća od XII. do XX. U XII. u kvadar ulazi nepoznati vladar na konju (vidi se samo zadnji dio konja), a u XX. stoljeću napokon nakon 9. stoljeća tuđinskih vladara izlazi Franjo Tuđman i pruža ruku svima dobro namjernima. Ova slojevita priča je od žirija krivo protumačena i diskvalificirana. Figura konjanika i predsjednika su udaljeni punih 9 metara i ne mogu se promatrati istovremeno, već se mora obići cijeli objekt kao sat povijesti, što bi turističkim vodičima omogućilo da ispričaju priču o povijesti i nastanku Hrvatske države. Domovinu samo projektirali kao prvo slovo glagoljice kroz koje prolazi kvadrat i dijeli ga na dva latinska slova “h” (kao Hrvatska), dok je u podu trga iscrtana maskirna uniforma kojom je Hrvatska oslobođena i stvorena kao država. Naravno, projekt za trg u Bruxellesu imamo također “neobičnu” ideju o kojoj ne mogu još govoriti. Uz to spremam knjigu “Hrvatsko je različito / Croatian is different” u suradnji sa Školskom knjigom. Radi se o identitetu 57 država, a naša Hrvatska ima malo više stranica od drugih.
