Sjekutić vuka – prvi europski nakit

: Špilja Repolust najznačajnije je štajersko nalazište kamenog oruđa neandertalaca na temelju kojeg je osnovan štajerski Arheološki muzej u parku dvorca Eggenberg u Grazu. Među stoljetnim stablima i starinskim vrstama ruža koje okružuju dvorac iz 17. stoljeća, Austrijanci su u izdvojenom dijelu parka s blagom uzvisinom uredili Arheološki muzej s nalazima iz kamenog doba

Probušen sjekutić vuka od kojeg je u pradavnim vremenima neandertalac načinio vjerojatno prvi srednjoeuropski nakit – jedan je od poznatijih nalaza iz austrijske špilje Repolust.

Upravo je ova špilja najznačajnije štajersko nalazište kamenog oruđa neandertalaca na temelju kojeg je osnovan štajerski Arheološki muzej u parku dvorca Eggenberg u Grazu. Među stoljetnim stablima i starinskim vrstama ruža koje okružuju dvorac iz 17. stoljeća, Austrijanci su u izdvojenom dijelu parka s blagom uzvisinom  uredili Arheološki muzej s nalazima iz kamenog doba od kojih su najvažniji nalazi iz Repolusta, te dio antičkog blaga.

Sama špilja Repolust nalazi se 19 kilometara sjeverno od Graza, u središnjem dijelu doline rijeke Mure, na sjevernoj strani Badlgrabena između Peggaua i Frohntleitena. Po svom geološkom podrijetlu dio je srednjoštajerskoga krša planinskog područja oko Graza i nastala je erozivnim utjecajem ponornica na čvrsti vapnenac. Na tom se krškom području zbog njegova bogatstva špiljama nalazi velik broj arheoloških nalazišta na obroncima prema rijeci Muri, te su ona od starog kamenog doba gotovo čitavo vrijeme bila naseljena. Osim špilje Repolust, vrlo su značajne i špilje Grosse Badlhöhle u Badlgrabenu, špilja Tunnelhöhle kod Kugelsteina, špilja Lurgrotte i špilje uz područje Paggauer.

No, kako je otkrivena najznačajnija špilja? Repolust je 1910. otkrio rudar Repolust po kojem je dobila ime. Zbog teške gospodarske situacije razmišljalo se o tome da se goleme naslage fosfata iskoriste kao gnojivo, nakon čega je u špilji napravljeno nekoliko pokusnih iskapanja. Tek godine 1947., kada je Marija Motti po nalogu Saveznog ureda za spomeničku baštinu pokrenula pokusna iskapanja i pritom naišla na kamene artefakte iz starog kamenog doba, najvažnija muzejska institucija Joanneum je odlučila istražiti špilju. Motti je provela dva sustavna iskapanja u špilji, tijekom kojih su sedimentne naslage u horizontalnom hodniku gotovo potpuno odstranjene, te je nađeno više od 1700 komada kamenog oruđa i dva obrađena artfakta od kostiju, odnosno zuba. Činilo se da je time istraživanje špilje završeno. Naknadno dvodnevno iskapanje u stražnjem dijelu špilje pokazalo je da se u tom dijelu tijekom prethodnih iskapanja uopće nije došlo do dna. U listopadu 1954. iskapanja su nastavljena i to pod vodstvom stručnjaka za iskapanja Hermanna Bocka.

Rezultati tih istraživanja uskoro su objavljeni i to u međunarodnim razmjerima pokazavši da je špilja Repolust jedno od najvažnijih nalazišta iz starog kamenog doba na području Istočnih Alpa. Nakon toga je bura oko špilje jenjala, sve dok godine 1980. špilja zbog brojnih ilegalnih iskapanja i pljački nije zatvorena masivnom rešetkom. Gerlad Fuchs, Jörg Fürnholzer i Florian Fladerer su 1998. napravili pvu kritičku reviziju rezultata iskapanja i stratigrafiju špilje, pri čemu su ispitani sedimentni uzorci iz zidova špilje, a starost pojedinih fosilnih kostiju je uz pomoć metode korištenja urana i torija procijenjena na 40.000 do 85. 000 godina starosti.



Aktualno istraživanje arheoloških istraživanja špilje zaokružilo je trodnevno iskapanje odjela Arheologije Joanneuma u studenom 2010. kada je očišćen i vizualno obrađen profil nedirnutog sedimentnog bloka s fosilnim naslagama i istraženi su originlani sedimentni ostatci. Pronađena su četiri artefakta od kvarca i nekoliko životinjskih kostiju, među njima i goljenica stepskog bizona dugačka 45 centimetara. Ta su iskapanja dokazala da u špilji Repolust još postoje nedirnuti slojevi u kojima ima nalaza za koje bi se isplatilo u budućnosti provesti opsežnija arheološka istraživanja i koji opravdavaju daljnju zaštitu špilje. Među paleontološkim materijalom od posebna su značenja dvije kosti koje je obradio čovjek. Jedna kost je sjekutić vuka probušen u korijenu, a druga također kost koja u trokutastom odlomljenom dijelu na rubu ima probušenu rupu.  Ti su nalazi itekako prasudni i važni, jer je naendertalac samo u iznimnim slučajevima obrađivao kosti i rogovlje, a probušeni vučji zub smatra se jednim od najranijih dokaza o uprotrebi nakita u Srednjoj Europi. Kameno oruđe iz špilje ne razlikuje se bitno po tehnici izrade od ostalog inventarija iz starog kamenog doba u području Istočnih alpa, ali se zbog velikog broja pojedinačnih komada ističe u odnosu na masu poznatih nalazišta.

Čak 930 artekfakata u Arheološkom muzeju složeno je prema materijalu, prema slojevima u kojima su pronađeni i prema povijesti iskapanja. Kao sirovina za izradu kamenih oruđa služile su okruglaste ploče od kvarca  i čvorasti komadi evaporitnih stijena. Dok kvarc potječe sa šljunčanih naslaga uz obližnju rijeku Muru, evaportine su se stijene morale donositi iz nekoliko kilometara udaljenog nalazišta kod samostana Rein. Jezgrom se pritom nazivaju grube stijene od kojih su odlomljeni dijelovi ili od kojih su dodatnim spretnim udarcima izrađivana kompleksna oruđa za rezanje, guljenje i bušenje. Tim su se odlomljenim stijenama i oruđima zatim mogli obrađivati meso, krzno, drvo ili kosti. Kamena oruđa prema gruboj procjeni potječu s kraja srednjega kamenog doba, dakle iz vremena od prije 85.000  do 40.000 godina. Većina predmeta je pronađena  u dva sloja zemlje koja je prvobitno ispunjavala hodnik špilje. Ovdje su pronađeni i ostatci ognjišta, koji dokazuju da su se naendertalci koristili špiljom kao privremenim skladištem.

Zanimljivo je da su austrijski kustosi u jednom od prikaza u Arheološkom muzeju uz pomoć tekstova, filmova i drugih materijala podrobno obazložili od kojih su se stijena i kojim alatima i tehnikama izrađivali artefakti iz špilje Repolust.  Zaključno ova iznimna špilja dokazuje da su neandertalci bili i uspješni lovci i vrsni majstori koji su se uspješno prilagodili neprijateljskim uvjetima života posljednjeg ledenog doba koje je započelo prije 115. 000 godina.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI