Fotografijama prirode i glazbenim portretima Jelenski je prvi puta pridružio umjetničku angažiranu fotografiju vrlo mračnih tonova kao odraza današnjeg vremena siromaštva i bešćutnosti
Žejko Jelenski – među posljednjim je romatičarima hrvatske suvremene fotografije.
Zaljubljenik u glazbu i prirodu već trideset godina snima neku vrstu dnevnika u koji upisuje vlastitu vizualnu poeziju, svakako posebnu na domaćoj sceni. U Bakru u galeriji Paulić upravo predstavlja odabrane radove iz svojih poznatih ciklusa .
Pag – sam na svijetu – fotografija je iz jedinstvena ciklusa i u svjetskim mjerilima.
Snimajući mali gradić Lubenice zimi – u potpunosti je ponišito uobičajenu vizuru vječnog Mediterana okupana suncem ljeta pod kojim su stasale raskošne civiliazacije od Egipta od Grčke. Mali gradić stegnut u snijeg i inje, postaje gotovo nadrealan prizor napuštena života i potpune osamljenosti. Kamera potcrtava hladnoću koja ističe drevnost i ljepotu kamena koji je od Lubenica davno stvorio mitsko mjesto za pustinjake i ljude koji se žele osamiti od vreve i užubanosti civilizacije. Nepravilini oblici kuća sa starim škurama i vratnicama, dimnjaci nalik na skulpture, krivudave linije i mala crkva izgledaju kao da su ih oblikovali vjetar i kiša, a ne ljudska ruka, noseći u sebi onu nezaboravnu patinu stoljeća koja svaki gradski prostor na Kvarneru čini intimnim.
Čovjek je u Lubenicama sam, ali u susretu s vječnošću i praelementima. Ledom okovani prozori i vrata emaniraju nestvarni sjaj. Obrisi se gube u mliječnoj izmaglici čineći priozore samotnih kuća i kamenja još nestvarnijim. Upravo će snijeg učiniti ove fotografije u potpunosti jedinstvenim umjetničkim zapisima. One su istovremeno slikovna poezija mjesta Lubenica, njegove apsolutne ljepote na zemljovidu svijeta, ali i rijetko viđeni prizori juga okupana snijegom.
Jelenski je Lubenice ovim ciklusom učinio nadstvarnima, bezvremenima i vječnima, učinivši ih mitskim mjestom samoće s kojom komuniciraju ljudska bića. Slične ovim fotografijama radovi su iz ciklusa “Strukture” nalik na uzbudljive prizore iz pustinje koja sama stvara skulpturalne oblike. Pejzaž nalik na pustinju istovremeno je opasan i divotan u oblicima koji se neprekidno mijenjaju pod vjetrom i rijetkim kišama, dokazujući da čovjek od pamtivjeka samo slijedi prirodu pokušavajući shvatiti njezinu bit. “Strukture” su filmski uzbudljive, a Jelenskijeva kamera vrlo vješto bilježi njihove detalje od stijena neobičnih oblika do dramatičnih oblaka. Ali to i jest vještina ovog fotografa koji nastoji prodrijeti u tanoviti život stvari – kamena, pijeska, sunca i vjetra i napraviti metafizički snimak ili uhvatiti onu filozofiju prirode o kojoj čovjek, u biti, tako malo zna iako je i sam u potpunosti dio nje.
Glazbenici – rođenje zvuka
Ako je u prirodi tražio tišinu, mir i spokojstvo, Jelenski je snamajući rock i jazz, metal i punk fotografiju, često u suradnji s Goranom Bakićem zarađivao za život, snimivši u par desetljeća više tisuća koncerata. Na ovoj se izložbi mogu vidjeti portreti Keitha Richardsa i Micka Jaggera snimljeni s mnogo nježnosti u kojoj kamera uvijek hvata onaj čarobni trenutak kada glazbenik dosiže vhunac izvedbe – bio to jazz svirač u ekstazi zvuka nagnut nad saksofon ili rock pjevač koji s gitarom postiže glazbenu ekstazu. I crno-bijele i fotografije u boji otkrivaju ga kao čovjeka opsjednuta dobrim zvukom čije rođenje njegova kamera nastoji uhvatiti. Uz fotografije izložbene u Bakru snimio je zagrebački fotograf nebrojeno mnogo umjetnika među kojima će posebno spomenuti ljude koji su ga oduševili: Carlos Santana, Chris Rea, Pere Ubu, Leb i Sol, Partibrejkerse, Jeremy Spencer Group, David Gilmour, Huel iz Fun Lovin Criminals, Skye iz Morchebbe, Goran Bregović , Iggy Pop (čija se odlična fotografija nalazi na ovoj izložbi), Tina Turner, grupa Yes, Lenny Kravitz, Alison Morissete i mnogi drugi. Neke od njegovih fotografija poput Santane i Zappe bile su po nekim fotografskim anketama među najboljima na svijetu.
Svijet ludila
Ono što je novo u opusu ovog rasnog snimatelja jet zadnji ciklus koji bi se umjesto “Postanak svijeta” mogao nazvati i ludilo. Nakon prirode I glazbe Jelenski je došao od suvremenog svijeta u kojem vlada rasulo. Fotografije napravljene kao scengrafije prikazuju čudovišna bića kako drže zemaljsku kuglu u ruci obasjani svjetlom svijeća. I doista, od postanka svijeta ništa novo – uvijek ludilo, ratovi, neimaština, nasilje čovjeka prema čovjeku uzimaju svoj mračni danak. To je doista neprepoznatljiv Jelenski koji se prvi puta suočava s najmračnijim aspektima čovjeka koji ubija i uništava od pamtivjeka, iako su, začudo sva stoljeća nastojala stvoriti humanija i bolja društva. Humizam je nudio nebrojene fiolozofske i društvene programe, stvarnost ih je uvijek zaobilazila ili poništavala. Ovaj ciklus je visoke umjetničke vrijednosti iako mučan za gledati. Riječ je o izložbi koju svakako treba pogledati autora koji nije samo u vrhuncima umjetničke, već sada i umjetničko angažirane fotografije.