Tko to želi snimatelje maknuti s liste koautora audiovizualnih djela?!

Usred krize uzrokovane pandemijom koronavirusa, zatvaranjem gospodarstva, a time i prestankom rada svih kulturnih institucija, gdje se velik broj umjetnika našao na vjetrometini, Ministarstvo kulture stavlja na javno savjetovanje nacrt prijedloga zakona o autorskim i srodnim pravima i to baš u vrijeme spomenute pandemije, te nakon potresa u Zagrebu kada se većina mora nositi sa velikim egzistencijalnim problemima koje uzrokuju ove dvije krize. Vjerojatno kako bi progurali, ispod stola, kroz javnu raspravu ono što znaju kako im u normalnim uvjetima nikada ne bi prošlo, a čini se kako im nije prošlo niti sada.

Naime između ostaloga, prema novom nacrtu predmetnog zakona s liste koautora audiovizualnog djela nestali su snimatelj, odnosno direktori fotografije, ljudi koji su temelj bilo kojeg audiovizualnog djela, oni koji na samom početku razvoja pokretnih slika bili prvi i jedini autori. Hrvatska udruga filmskih snimatelja – HFS s pravom se pobunila na ovakav nacrt zakona i u javnoj raspravi dala do znanja kako im je izbacivanje snimatelja s liste koautora neprihvatljivo.

U ostalom predsjednik HFS-a Mario Sablić u razgovoru za Jutarnji list objašnjava kako su zatečeni ovakvim prijedlogom zakona. Također u radnoj skupini koja je sastavljala predmetni nacrt nije sjedio niti jedan snimatelj, a upravo se degradira njihov status, te ih se stavlja pod ‘autore doprinosa’ upozorava Sablić.

Izvanredna profesorica na zagrebačkom Pravnom fakultetu i posebna savjetnica ministrice kulture Romana Matanovac Vučković koja je i predsjedala radnom skupinom koja je radila na predmetnom nacrtu zakona, kritike snimatelja je komentirala aludirajući kako se tu radi samo o povrijeđenom egu snimatelja. No na kraju ministarstrvo kulture je popustilo, te je vratilo snimatelje, odnosno direktore fotografije natrag na listu koautora, kao i montažere koji do sada nisu bili na listi. Ovakav razvoj događaja obećava i pokazuje kako se možda i filmska struka budi i počinje voditi računa o svom statusu, ali i svom dostojanstvu. No tko je zapravo pokušao maknuti snimatelje sa liste koautora?!

Ministrica kulture nema pojma što radi

Imamo najgoru ministricu kulture u povijest moderne Hrvatske države, koja nije do koronakrize niti znala da postoje slobodni umjetnici bez statusa unutar Zajednice samostalnih umjetnika, tada se ne treba čuditi kako je pod njezinom kapom sastavljena radna skupina koja se bavi između ostaloga sa snimateljima, bez da je u toj radnoj skupini bio i jedan snimatelj. Naime, Nina Obuljen-Koržinek nema blage veze što radi, te za što, odnosno za koga je njezino ministarstvo nadležno, ona je obična činovnica, a ne ministrica koja je upoznata sa resorom s kojim upravlja. Tako da je pitanje koliko je ministrica kulture podložna manipulacijama različitih interesnih skupina, jer da se ne zavaravamo, kod nas interesne skupine uvijek vuku vodu na svoj mlin, pa tako su i nebrojeni doneseni Zakoni, doneseni za njihove privatne interese, a ne za interese svih građana ove zemlje.



Mnoge iz audiovizualnog sektora je tako zaprepastila izjava, pročelnika katedre za filmsku režiju na Akademiji dramskih umjetnosti, predsjednika Audiovizualnog vijeća HAVC-a i predsjednika Hrvatskog društva filmskih redatelja Antonia Nuića, koji je bez pol’ pardona u jednoj emisiji izjavio kako smatra da se snimateljima trebaju oduzeti koautorska prava. Upravo zbog toga mnogi danas upiru prstom u Nuića, no Nuić je u ovoj priči samo izvršitelj, a ne idejni začetnik degradiranja snimatelja.

Nastavak procesa destrukcije hrvatske kinematografije

Ovo degradiranje je samo nastavak procesa destrukcije hrvatske kinematografije, koja je počela puno prije. Tu destrukciju su započeli producenti, točnije, određeni producenti okupljeni u određenim udrugama, s jednim specifičnim ciljem, a taj cilj je od sebe napraviti apsolutne autore audiovizualnih djela, s kojima onda mogu raspolagati kako žele, a snimatelji, redatelji i scenaristi, će biti tek najamni radnici koji će odraditi isti kreativni posao kao do sada, ali bez ikakvih prava na tu svoju kreaciju.

Producenti se tu vade na Američku kinematografiju, koja nema direktora fotografije kao koautroa audiovizualnog djela. No Hrvatska kinematografija je daleko od američke, a pogotovo hrvatski producenti su daleko od njihovih američkih kolega. Naime pisao sam o famoznom koregulacijskom sporazumu između Društva nezavisnih producenata i Hrvatske radio-televizije, prema kojem praktički sva audiovizualna djela, financirana sredstvima građana koji plaćaju RTV pretplatu, postaju isključivo pravo tih ‘neovisnih’ producenata, odnosno oni postaju nositelji autorskih prava. Kada bi producenti mogli, već bi oni bili i vlasnici, makar jedne kune nisu uložili u produkciju, već su samo raspodijelili dobiveni novac prikupljen RTV pretplatom. Ovo nije ništa novo, ista ekipa se vrti oko ove kaše. Dario Vince predsjednik Udruge ‘Društvo neovisnih producenata’ i potpisnik tog koregulacijskog sporazuma, sada u javnoj raspravi oko predmetnog nacrta zakona piše, između ostaloga sljedeće,

“…Kada npr. snimate drugu ili treću sezonu hvaljene i nagrađene dramske serije, a odjednom su tu neki redatelji i direktori fotografije koji prije nisu sudjelovali u proizvodnji prethodnih sezona, vidjet ćete ipak da nova sezona neodoljivo podsjeća na prethodne – po stilu režije, kadriranju, tempu, fotografiji, atmosferi, kao da je isti rukopis, a ipak ga kreiraju posve različiti ljudi. Sve je izvrsno, kreativno i vrhunski, iako je rađeno kao po receptu. Tko je glavni autor u tom slučaju? Tko je autor doprinosa? Možemo se mi praviti da je čovjek na setu koji se sramežljivo naziva ‘showrunner’ neki zalutali Jehovin svjedok, ali koji je razlog što ga svi moraju slušati? Što je s nebrojenim i sve maštovitijim vrstama namjenskih audiovizualnih formi? Što u njihovoj proizvodnji znači kreativni direktor koji je smislio ideju, možda napisao i scenarij i donosi ključne kreativne odluke u daljnjoj realizaciji?”, pita se Vince.

Showrunner

Naime, Vince na neki način aludira kako u Hrvatskoj ‘showrunner’ ne postoji, te kako ga se ovim silnim izmjenama zakona želi stvoriti. To je donekle točno, hrvatska televizijska produkcija ne poznaje pojam ‘showrunner’, ali poznaje pojam ‘kreativni producent’ koji su si producenti sami dodijelili i tako započeli ovaj tihi rat s pravim autorima djela s kojima raspolažu, no Vince ili ne zna ili prešućuje, kako showrunner postoji kod produkcije televizijskih serija, dok kod produkcije igranog filma ne postoji, te to ne može biti nikakav argument za rušenje statusa direktora fotografije. No mogu ti određeni hrvatski ‘nezavisni’ producenti ovako filozofirati koliko god žele, ostaje činjenica kako ne bi znali snimiti jednog kadra bez snimatelja, jednako kao što ne znaju napisati stranicu scenarija bez scenarista, ili montažno sklopiti dva kadra bez montažera, pa slobodno nastavi niz…

Treba se tu sjetiti i kako je ova ista ministrica kulture, producentima dala ‘umjetničku poreznu olakšicu’ koja je do tada bila namijenjena umjetnicima, a sada je postala i pravo producenata, koji se teško mogu nazivati umjetnicima. Dakle postoji cijela kampanja koja producente stavlja u nadređeni položaj prema svim filmašima, a sada i prema autorima, jer nemojmo se zavaravati, redatelji su sljedeći. Već ih je spomenuo Vince u svom komentaru u javnoj raspravi. Tim više je tragično što upravo redatelji, kako bi ostvarili neke svoje interese pretvaraju ove ‘mokre snove’ producenata u stvarnost, a u toj se ulozi nesumnjivo nalazi i Antonio Nuić kada zagovara da se snimatelji skinu s liste koautora. Samo lakovjeran je Nuić ako misli kako on i njegovi kolege neće biti sljedeći. Mnogi filmaši ne vide ovaj obrazac koji je prisutan već godinama, na žalost.

Ima već dosta godina od kada je krenula potajna kampanja producenata kojom su krenuli u osvajanje autorstva nad audiovizualnim djelom, a na štetu stvarnih autora. Ovaj nacrt zakona je samo još jedan pokušaj degradiranja i ovako već degradirane audiovizualne struke, a u korist… sada već znamo koga. Ovaj put im nije uspjelo, no sigurno nisu odustali.

Autor: Matija Jakšeković/otvoreno.hr 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI