One zajedničkom zbirkom žele prenijeti poruku – kako ne bi smjelo biti mostova između hrvatskog naroda, ma gdje živjeli.
Zajednička zbirka poezije pod nazivom „Kad se duše dotaknu“ autorica Emilije Herceg i Nade Landeka predstavljena je u subotu u prostorijama Impact Hub Zagreb. Moderator Helena Krmpotić u uvodnoj je riječi predstavila ove dvije autorice, Nadu Landeka povratnicu iz Njemačke i Emiliju Herceg koja je rođena i živi u Švicarskoj. One zajedničkom zbirkom žele prenijeti poruku – kako ne bi smjelo biti mostova između hrvatskog naroda, ma gdje živjeli.
„Ljudi se prečesto razdvajaju, hlade se međusobni odnosi, naročito je Dijaspora sve više razdvojena od Domovine, a upravo ovom zbirkom poezije, koju smo Nada Landeka i ja namjerno predstavile kao zajedničku zbirku želimo postići da ljudi shvate kako moramo biti ujedinjeni i u zajedništvu“ rekla je Emilija Herceg. Ona je rođena i živi u Švicarskoj, piše od rane mladosti. Aktivno je sudjelovala u brojnim udruženjima u kojima se okupljaju Hrvati koji žive u Dijaspori i njezina cjeloživotna zadaća je povezivanje Domovine i Dijaspore, stoga se neprekidno zalaže pokretati nove projekte povezanih s tim aktivnostima. Njezina žudnja za Hrvatskom, ali i za Bosnom i Hercegovinom neskrivena je, uživa u svakom kontaktu sa Domovinom i sa ljudima iz nje.
„Moje pjesme su nastale kroz period od nekoliko godina i u njih sam prenijela svu čežnju, osjećaje usamljenosti koje su me često znali obuzeti, nepovjerenje prema ljudima u stranom svijetu gdje si „stalni gost“, pa i tugu zbog udaljenosti od svoje Domovine. Željela bih svojom poezijom i u drugima potaknuti jednake osjećaje, ljubav prema svojim korijenima i nastojanje da se svi držimo skupa kako ne bismo kao narod bili sve manji i manji, kako ne bismo potpuno nestali“ prenijela je u pozdravnom govoru Emilija Herceg koja je za ovu prigodu doputovala iz Švicarske.
Nada Landeka, u pozdravnom govoru rekla je kako joj je ova zbirka poezije sedma po redu. „Od kad znam za sebe pišem poeziju, iako je mnogima teško vidjeti u meni pjesnikinju jer uglavnom u javnosti objavljujem ozbiljne teme koje se bave bitnim pitanjima za najsiromašnije i opljačkane građane. Ali ja u stvari pišem pjesme oduvijek, jedino se sadržajno razlikuju s godinama. Prije sam pisala romantične pjesme, za Valentinovo, zaljubljene, pjesme pune zanosa, sreće, vjere, a danas, danas su one pune tuge, jer teško je gledati sve što se događa oko nas a ostati imun. Pjesme su i pune vjere, upravo je i to bio razlog što je zbirka predstavljena u ovo predbožićno vrijeme. Naime, moje pjesme su pune pouzdanja u Boga, i čvrstog uvjerenja kako je svjetlost ta koja je u stanju razbiti svaki mrak, pa tako i ovaj mrak koji je zavladao među Hrvatima. Želim svojim pjesmama prenijeti poruku nade, ustrajnosti, čvrstine i hrabrosti koja s vjerom sigurno donosi plodove. Rekla bih, da su Emilijine pjesme nostalgične, a moje više nisu romantične kao nekada, već su tužne i dramatične. Ali nadam se, da će svi koji ih budu čitali, čitati ih s jednakom strašću i osjećajem s kakvim sam ih ja prenijela na papir”, rekla je Landeka na kraju.
Umjetnica, pijanistica i pjesnikinja Branka Grakalić pročitala je pjesmu „Milo moje“ i „Trbuhom za kruhom“ Nade Landeke, nakon čega se Landeki obratio i bivši konzul iz Australije mr.sc. Antun Babić koji je rekao kako je slušajući riječi pjesme osjećao kao da proživljava svoj život.
Potom je gdja Branka Grakalić pročitala pjesme Emilije Herceg „Dijasporska trilogija“ i „Pismo Naomi“ zbog kojih je bilo i suza u očima kod prisutnih.
Druženje se nastavilo i nakon predstavljanja zbirke.