HKDU i naša koalicijska lista za Gradsku skupštinu Grada Zagreba pod rednim brojem 10., za razliku od takvih političara istinski se zauzima za boljitak svih građana. Imamo mladost, znanje i iskustvo, nemamo izdajice, koji zbog vlastitog interesa pretrčavaju u druge tabore ili postaju neovisni, kao što je slučaj i sa kandidatkinjom za gradonačelnicu Zagreba Sandrom Švaljek koja bi također politički bila nitko i ništa da nije bila zamjenica Milanu Bandiću
Hrvatska kršćanska demokratska unija dr. Marko Veselica je demokršćanska politička stranka, nacionalno i desno usmjerena. Nastala je u prosincu 1992. spajanjem Hrvatske demokratske stranke, koja je htjela više naglasiti svoje demokršćanstvo i dijela Hrvatske kršćanske demokratske stranke, koji je htio više naglasiti svoj nacionalizam.
Prvi predsjednik bio je dr. Marko Veselica, koji je u koaliciji predvođenoj HSS-om izabran u Sabor RH 1995. godine. Naslijedio ga je Anto Kovačević, koji je ušao u Sabor krajem 1990-ih, kao zamjenik esdepeovca Zdravka Tomca, te ponovno 2000., u koaliciji s HSP-om. Kao predsjednik stranke naslijedio ga je Petar Ćurlin. Stranka je obnovljena 2007.-2009., a novi predsjednik postao je Željko Nuić. Od 2015. godine stranku vodi Dean Golubić.
Dean Golubić je rođen u Zagrebu 1983. i odrastao na Trnju. Završio je Studij kriminalistike i Visoku školu za poslovanje i upravljanje. Uvijek govori da su svi političari krali ili lagali, ali da je on mlad i bez takvih grijeha. Smatra da treba promijeniti političku scenu u državi, da su promjene moguće i da su ciljevi ostvarivi. Pritom politički sustav treba vratiti u predsjednički kako bi se mogao uvesti red u državi.
S Deanom Golubićem, razgovarali smo o predstojećim lokalnim izborima na koje izlazi i HKDU dr. Marko Veselica, o potezima aktualne vlasti, koristima priključenja Hrvatske Europskoj uniji, stanju u poljoprivredi, uvoznim lobijima, te gospodarskom kriminalu i bankama.
Odlučili ste izaći na lokalne izbore, s kim izlazite gdje i imate li neke podatke kako stojite kakav vam je rejting?
Na lokalne izbore HKDU-u dr. Marko Veselica u koaliciji s Hrvatskom demokratskom strankom Pokretom zajedno i Ujedinjenom strankom prava izlazi u Gradu Zagrebu na listi broj 10., te u drugim gradovima i oćinama , negdje samostalno, negdje u koaliciji.
Cilj nam je da se svojim programom, u čijem je središtu narod, odnosno svaki zanemareni čovjek koji je doveden do ruba egzistencije, nametnemo kao opcija između sadašnjih velikih stranaka i nabujalih populista i neovisnih lista koje kao što svjedočimo nemaju ni programa ni vizije već svoj program temelje na nerealnim obećanjima. U Hrvatskoj se teško živi, pa ljude bez posla, krova nad glavom, bez perspektive, a pogotovo mlade koji ne vide priliku za posao, nije teško zavarati tim lakonskim obećanjima koje smo tako često gledali kroz povijest.
Na koga mislite konkretno?
Pa nabujao je populistički spektar, a od Živog zida koji je počeo prvi, pa su im se nažalost priključili i iz Mosta, a sada su im se priključili i Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović. Gledajte ljudi nemaju što reći privlače pažnju na druge načine. Eto Pernar nastupa na karnevalu, upada u škole i naslikava se s djecom, provocira do te mjere da ga iznose iz sabornice. Pa to nije niti smije biti model ponašanja političara koji vrlo pristojno zarađuje na teret hrvatskih građana. Hrvatska ima previše problema, previše gladne djece i siromašnih obitelji i njihove probleme treba rješavati. Cirkusiranje nije i ne može biti model kojeg ću podržati. Ma, nitko ozbiljan neće to podržati. Pernara sam osobno upoznao i ne mogu reći da je na mene ostavio dobar dojam. Divio se ISIS-ovoj propagandi, obrazlažući da ljudi vole nasilje i krv. Hvalio se kako deložacije služe isključivo za njihovu promociju. Ako pogledate njihove video uratke s tih deložacija u njima su samo scene nasilja u kojima sebe prikazuju žrtvama policijske represije. Pernar je išao tako daleko da je za jednu deložaciju u Splitu naveo kako bi dobili puno više medijskog prostora da se branitelj koji je prijetio da će se baciti prilikom deložacije, stvarno i bacio. Što reći, zgrozio sam se tom retorikom, tim smjerom, svim njihovim cirkusima. Kao mladom političaru obveza mi je suproststaviti se takvim manipulatorima koji su iskoristili sav očaj hrvatskog čovjeka.
Što reći o Mostu i njegovim ministrima i zastupnicima koji su bili većina, a zbog čistog populizma i zova pobjede u dva omanja gradića na lokalnim izborima doveli zemlju u krizu. Nije da u svakoj odluci branim premijera Andreja Plenkovića, daleko od toga, ali što je mogao s Agrokorom. Zbog očajnih i nezakonitih odluka svih dosadašnjih Vlada koje su Todoriću omogućile da “zavlada” državom, našao se u situaciji Meryl Streep u filmu “Sofijin izbor” kada se u nacističkom logoru mora odlučiti koje će dijete dati ubiti.
A na te populiste sada su se još nakalemili Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović udarajući na nacionalne osjećaje Hrvata, branitelje.
Svoj politički uspjeh pokušavaju stvoriti na tuđim korijenima. Da nije bilo Karamarka, Hasanbegović bi bilo nepoznati povjesničar, a jednako i gospođa Esih, profesorica hrvatskog jezika, kojoj su političku karijeru napravili Bože Vukušić i Vice Vukojević.
Da budem precizniji da nije HDZ-a kojega danas tako napadaju i razbijaju Esih i Hasanbegović danas na političkoj sceni ne bi postojali i uvjeren sam da birači to prepoznaju, pogotovo mislim na konzervativini dio.
HKDU i naša koalicijska lista za Gradsku skupštinu Grada Zagreba pod rednim brojem 10., za razliku od takvih političara istinski se zauzima za boljitak svih građana. Imamo mladost, znanje i iskustvo, nemamo izdajice, koji zbog vlastitog interesa pretrčavaju u druge tabore ili postaju neovisni, kao što je slučaj i sa kandidatkinjom za gradonačelnicu Zagreba Sandrom Švaljek koja bi također politički bila nitko i ništa da nije bila zamjenica Milanu Bandiću.
Kako biste ocijenili Hrvatsku danas, što vas kao mladog političara smeta, što zamjerate vladajućim političarima?
Kod vladajućih elita, bez obzira na njihov ideološki predznak, najviše mi smeta što su svojim ponašanjem doveli do toga da im Hrvatska i hrvatski narod nisu na prvom mjestu već im je cilj održati se na vlasti. Pritom, ne biraju sredstva i zato imamo netransparentne postizborne koalicije, zaštita po onoj, nećemo vas dirati, ako vi ne dirate nas itd. To sve dokazuju selektivne optužnice, progoni, koje uglavnom provodi DORH po političkom diktatu.
Kako ocjenjujete status države od ulaska u EU?
Puno nam toga još fali. Prije svega ponos i dostojanstvo. Nemamo jaku vojsku i diplomaciju. Mi smo u asocijaciji koja se sama preispituje što želi biti, ali i takva nam diktira zakone koji nam, ponekad, štete. MMF nam diktira gospodarstvo, a NATO s kim ćemo ratovati. Postoje oni koji misle da je bolje kad nas vodi netko drugi i to moramo mijenjati. EU vidim kao zajednicu nacionalnih država i u tom ćemo pravcu graditi našu politiku i programe.
To znači da podržavate uvođenje obveznog vojnog roka?
Jesam za vojni rok, ali ne ovako kako ga predlažu. Trebamo imati profesionalnu vojsku kao i sada, a s druge strane moramo uvesti vojnu obuku po modelu moderne Sparte, obuka za muškarce i žene kao u Izraelu već tijekom školovanja. Ne možemo prisiliti mlade da odlaze u vojsku, ali obuka – kroz školu i kroz određene kampove gdje će naučiti što je oružje, kako se s njim rukuje i zašto služi – je nužnost.
Kako ocjenjujete trenutnu situaciju u državi, je li se što pokrenulo?
Nažalost nije, ako su i neke gospodarske brojke malo porasle to je apsolutno nedovoljno. Situacija je loša, 27 godina od osamostaljenja danas nam iz zemlje odlaze mladi ljudi, a oni koji ostaju ne mogu naći posao, a ako ga i nađu plaće su takve da niti ne pomišljaju na osnivanje obitelji jer si ne mogu osigurati krov nad glavom, odgajati djecu. Stoga ne čude alarmantne demografske brojke. Riječju, situacija je katastrofalna. Nije dovoljna kuknjava već konkretni i provedivi programi koji će dok gospodarstvo ne ojača, potaknuti rast nataliteta.
Imali smo nedavno sabor stranaka na kojem smo donijeli odluku da Hrvatska demokratska stranka (HDS) postane zajednica koja će okupljati različite političke stranke i udruge koje su za nacionalno jedinstvo i prema našim uvjerenjima za stvaranje snažne države u kojoj će narod ponosno živjeti od svog rada. Predstavili smo i model prema kojem ovako ustrojena državna vlast ne funkcionira, odnosno iznijeli inicijativu da se promjenom Ustava ojača ili institucija predsjednika države ili premijera. Po nama, najprimjereniji bi bio predsjednički sustav po uzoru na SAD. Ovakva neposredna demokracija po kojoj se Vlada sastavlja iz raznoraznih opcija, u sadašnjim okolnostima vidimo ne funkcionira. Premijeru su vezane ruke, a u zadnjih godinu i pol imali smo dva puta izbore, a sve upućuje na to da ćemo uskoro i na treće. U stanju kakvo nam je u gospodarstvu i uopće u državi to nam samo još otežava.
Koji su to potezi?
Prvo što bi napravili, ukinuli bi zavod za zapošljavanje, odnosno njegov sadašnji model funkcioniranja u koji se godišnje upumpavaju milijarde kuna za razne naknade, prekvalificiranja, dodatna učenja, a kao što vidimo svi su nezadovoljni. Poslodavci tvrde da je radna snaga koja im se nudi u velikoj većini potpuno nekvalificirana, a oni koji primaju te naknade silno su frustrirani jer su premale. No, i takve im pružaju kakvu takvu sigurnost, pa se jednostavno uljuljkaju, i uz neki posao na crno, pomire sa sudbinom kako je to dobro. Dakle, naknade za zapošljavanje ne smiju biti sredstvo socijalne politike, a obrazovni sustav napokon treba prilagoditi potrebama tržišta rada.
Kako vidite razvoj poljoprivrednog sektora, što su najveće kočnice razvoja?
Godinama naši političari pričaju o nesređenim katastrima, ogromnoj količini neobrađenog poljoprivrednog zemljišta koje je u vlasništvu države, oko 60 posto, koje zjapi prazno, a rezultata, rješenja nema. Ovih dana vidimo što se u tom ministarstvu radilo u doba SDP-ovog ministra Tihomira Jakovine. Sadašnji ministar poljoprivrede, počeo je nešto raditi, ali on to ne može sam, on ne može protiv uvoznog lobija i velikih kompanija kojima nije u interesu razvoj hrvatske poljoprivrede, a time i države.
Da sam na mjestu Plenkovića odmah bi kupio najvitalniji dio Agrokora, Belje, Jamnicu, one dijelove hrvatske zemlje, i vrlo brzo s podizanjem poljoprivredne proizvodnje i otkupom tih proizvoda od tog koncerna, napravio vrhunsku državnu tvrtku u kojoj bi se prodavali hrvatski proizvodi. Gospodarstvo se može pokrenuti za dvije do četiri godine. Poljoprivreda treba biti okosnica tog razvoja. Država će jamčiti otkupe, a s EU-om je nužno dogovoriti drugačiji odnos. Tom u prilog ide nam nezadovoljstvo pojedinih EU država koje sve više iskazuju nezadovoljstvo briselskom administracijom. Dakle, razvijati našu poljoprivredu, našu drvnu industriju. Poljoprivreda treba biti dostatna za nas i za naše turiste, a onda izvoziti višak uz brand da je to proizvedeno u ekološki čistoj Hrvatskoj.
Imamo li za takav razvoj resurse i radnu snagu?
Imamo prirodne resurse, imamo plin. Trebamo početi istraživanja u Jadranu i toga se ne treba plašiti zbog eventualnog onečišćenja. Za onečišćenje su nam veća prijetnja tankeri koji prevoze naftu Jadranom i čija samo jedna havarija može dovesti u pitanje čitavu turističku sezonu ili više njih.
Vaš je koncept obnova državnog vlasništva, nismo li taj koncept napustili početkom 90-ih?
Po iskustvu kojega imamo s pretvorbom i privatizacijom, odgovor je nažalost jesmo, a nismo trebali, trebali smo ga razvijati u državnom vlasništvu. Više državnih dobro razvijenih poduzeća i država će biti jača. Da država nije dobar gospodar je floskula. Ona itekako može biti dobar gospodar, a primjer za to nam je Austrija u čijem je vlasništvu 60 posto svih gospodarskih resursa. No, nužno je da državnim gospodarskim subjektima upravljaju kvalitetni i stručni timovi koji će biti plaćeni na temelju ostvarenih rezultata.
Što bi napravili s bankama?
Treba pod hitno osnažiti Hrvatsku poštansku banku kao državnu banku preko koje će ići svi računi i plaće zaposlenih u državnom sektoru i mirovine. Tako osnažena banka moći će imati kamate na kredite od dva posto te nuditi niz drugih pogodnosti. Na taj način sadašnje banke izgubit će ogromni dio klijenata i morat će mijenjati politiku poslovanja, a to znači, ako još uvijek žele djelovati u Hrvatskoj, morat će mijenjati politiku i nuditi povoljnije uvjete.
Što s privatizacijskim i pretvorbenim kriminalom?
Naše je polazište da je netko tko ima 30 godina staža mogao doći do imovine od pola milijuna eura. Oni koji posjeduju imovinu veću od toga morat će dokazati kako su je stekli. Takvih je oko 0,7 posto u Hrvatskoj. Ako ne uspiju dokazati porijeklo te imovine, pozvat ćemo ih da novac, imovinu, vrate, a ako ne budu htjeli onda će kazneno odgovarati. Reformu pravosuđa u dijelu bi proveli po uzoru na sustav SAD-a, odnosno uvođenje porote na svim kaznenim procesima. Također bi utvrdili obvezne rokove za trajanje sudskog postupka, a ne da se razvlače u nedogled. I naravno, DORH treba profesionalizirati i odmaknuti od politike.
Vaš stav o pobačaju?
Mi smo demokršćanska stranka i naš je stav tu jasan. Za nas život počinje od začeća i nitko ga, osim onoga tko ga je dao, a to je Bog, nema pravo oduzimati. Država se mora obvezati da će se skrbiti o svoj napuštenoj djeci, u centrima ili udomiteljskim obiteljima i pružiti im odgoj i obrazovanje. Majkama koje se nađu u takvoj situaciji da ne mogu same odgajati djecu država i društvo trebaju pružiti svu raspoloživu pomoć.
Rođeni ste Zagrepčanin
Jesam. Volim Zagreb i želim da Zagreb bude ugodan grad za život.
Kako ocjenjujete kandidate za gradonačelnika Zagreba?
Načelno smatram da kandidati za sve javne funkcije moraju biti pošteni, moralni i ljudi koji su se dokazali. Nisam sretan kad vidim ambiciju ljudi koji su politički i na drugi način kompromitirani i još uvijek im nije dosta. Ukratko, jedan s pedigreom 16 godišnjeg upropaštavanja grada, druga kandidatkinja koja je sama sebi skovala slogan – za mrak. Među njima je i najprizemniji populist koji sve podređuje svom egoizmu. Da, tu je i kandidatkinja koja je ranije došla s jednom opcijom, da bi joj odmah na prvom zavoju okrenula leđa, a sada su im se priključili Esih i Hasanbegović..
Kakav je vaš stav o LGBT zajednicama i njihovim pravima?
Ne sviđa mi se nametanje homoseksualizma kao nekakve napredne vrijednosti. To jednostavno nije tako. Neka svatko u svoja četiri zida radi što hoće, no država mora voditi računa o demografskom razvoju i promicati obitelji u kojima se rađaju djeca. U Skupštini Grada Zagreba borit ćemo se za zabranu financiranja svih udruga koje su za pobačaj.