Dizati zastavu na Mediteranskim igrama ’79. bila je velika čast za mene. Kasnije su mi rekli da je Tito pitao: ‘Tko je onaj bradonja?’. Tad je to bilo moderno za nas alpiniste, priča Stipe Božić za 24.sata.
Split je, kažu, te 1979. godine napravio iskorak vrijedan 100 godina.Zahvaljujući domaćinstvu VIII. Mediteranskih igara, dobio je toliko značajnih objekata, poput stadiona i bazena na Poljudu, kompletna gradska infrastruktura je obnovljena, hoteli, teatar koji deset godina nije radio nakon požara, napravljen je tunel Marjan. A da ne govorimo o napretku sporta u gradu, priča poznati splitski fotoreporter Feđa Klarić.
Split je tih godina bio veliko gradilište, a entuzijazam i energija bili su, kaže Klarić, neponovljivi. Istog je mišljenja i slavni alpinist Stipe Božić, koji je tad imao 28 godina i te je godine osvojio Mt. Everest po Zapadnom grebenu, što do tada nikome nije pošlo za rukom. Zato je imao čast s plivačicom Đurđicom Bjedov i gimnastičarom Mirom Cerarom podignuti zastavu na početku igara.
To je bila čast za mene jer moj sport nije imao gledatelja i nije bio poznat, ali naš uspjeh odjeknuo je u medijima. Novine su se strašno čitale. Ja sam iz baznog logora slao filmove i rukom napisane tekstove. Kuriru je trebalo tri dana do prvog aerodroma, a onda je tekst još osam dana putovao do Splita.
Stipe Božić podigao je zastavu Igara s Đurđicom Bjedov i Mirom Cerarom. Broncu u bacanju kugle osvojio je Ivan Ivančić, kasnije trener Sandre Perković, a u skoku u dalj – Miljenko Rak
Na otvaranje 8. Mediteranskih igara došao je i Josip Broz Tito. Već na generalnoj probi Poljud je bio pun. Art direktor i glavni dizajner zadužen za vizualno rješenje bio je višestruko nagrađivani hrvatski dizajner Boris Ljubičić.
Njegova su nezaboravna idejna rješenja i 40 godina kasnije zaštitni znak Mediteranskih igara.
Iako ja to tad nisam znao, moja brada je očito ‘žuljala’ maršala Tita. To su mi kasnije ispričali. Pitao je koji je ono bradonja. A ja sam tad nosio bradu, pa svi alpinisti su nosili bradu, bili smo hipijevci, to je tad bila moda – priča Božić prisjećajući se strke uoči otvaranja, probe odijela koja su rađena po mjeri, posebnih cipela i bijelih rukavica.
Slično kao Feđa, i ja sam radio kao fotograf, ali za firmu koja je bila angažirana tijekom početka gradnje stadiona. Sjećam se miniranja kuće koja je tamo bila, ukopa pruge… Tih godina vladao je pravi zanos iako je bilo neizvjesno hoće li se sve uspjeti na vrijeme. Danas ne mogu zamisliti Split bez svega što je tad sagrađeno – kaže Božić dok se Klarić nadovezuje kako se radilo danonoćno.
Nije bilo tvrtke iz Hrvatske i bivše Jugoslavije koja nije sudjelovala u ostvarenju tog projekta. A kad se sve završilo, grad su preplavili sportaši i ljubitelji sporta iz mnogih zemalja, koliko mladosti na jednome mjestu, pa i neke ljubavi su se tu rodile. Ne znam jesi li ti, Stipe, tu profitirao kao sportaš – smije se Feđa.
A bio sam okupiran domaćim temama – kroz smijeh odgovara Božić, koji je baš u tom periodu bio u fazi rastave od prve supruge. Nije, kaže, bio ni svjestan da su tadašnje jugoslavenske službe sve imale u vidu, pa i taj podatak, i da su sve dobro provjerile.
Kasnije sam doznao da su mi poslali u firmu špijune i da su razgovarali s bivšom suprugom. Mi smo se rastali u miru i sve je o meni lijepo rekla. Tako sam postao dio priče o Igrama. To se zvalo moralno-politička podobnost. Da su mi dali negativnu ocjenu, ne samo da ne bih dizao zastavu nego me ne bi pustili na ekspedicije ni na natjecanja. Nisu mogli dozvoliti da je u vrhuški netko ideološki nepodoban – prisjeća se Božić.
Klarić kaže kako ne zna jesu li njega provjeravali, ali on je pratio sve strogo profesionalno, kao reporter Slobodne Dalmacije.
Tito mi je rekao: ‘Ako ti nećeš biti tamo, neću ni ja doći’ – smije se Klarić prisjećajući se ne samo samog čina otvaranja nego i generalne probe, koja je bila spektakularna, piše 24 sata.