Liberalizam na našim prostorima još nije našao put do istinskih svjetala političke pozornice, a još je manje stekao simpatije birača.
Iako je kroz povijest Hrvatska imala značajnih liberalnih filozofa, mislilaca i političara, čini se kako u 2022. godini liberali gotovo i ne postoje na političkoj karti niti u javnoj sferi.
Jedan od razloga je to što se liberalizam, barem u Hrvatskoj, još smatra ljevičarskom ideologijom i u glavama prosječnih birača liberale se smatra samo borcima za političke i društvene ljevičarske teme i agende.
No liberalizam, ponajprije onaj klasični, zapravo nije na istoj valnoj duljini ni s ljevičarskom ni s desničarskom ideologijom, nego je u svojoj biti opreka svim socijalističkim, diktatorskim i opresijskim politikama te su mu broj jedan ljudske slobode i ravnopravnost bez obzira na političku pripadnost, ekonomska sloboda i sloboda govora, manje državne intervencije i ostale u javnosti nepopularne ideje i politike.
A povijest liberalizma u Hrvatskoj i probleme koji su se odmah pojavili kratko je na portalu liberal.hr opisao ekonomski i politički analitičar Rafael Jurčević.
“Povijest politički organiziranog liberalizma u Hrvatskoj potječe iz vremena osnivanja prvih političkih stranaka sredinom 19. stoljeća. Iako je hrvatska politička scena tada sličila svojim uzorima na zapadu, bilo je i nekoliko bitnih razlika koje će ostati snažne sve do danas.”
Nikad nisu imali bazu
“Politička situacija na hrvatskim prostorima djelomično se razlikovala od ostatka Zapada ponajprije zbog toga što je Hrvatska bila politički rascjepkana te je glavni cilj većine političkih opcija bio ujedinjenje hrvatskih zemalja i borba protiv tuđih vlasti. Drugi bitan razlog je slabost institucija koje su uglavnom bile ograničene autonomije, poprilično zastarjele za tadašnje uvjete i uglavnom pod kontrolom stranih službenika. Stoga se glavne političke stranke nisu dijelile na liberalne i konzervativne, koje bi trebale po pravilu predstavljati interese različitih grupa u društvu, nego stranke koje su se ponajprije razlikovale po stavovima o državnopravnom položaju Hrvatske spram Austrije i Ugarske. Također su i tijekom drugih povijesnih razdoblja najjače hrvatske političke stranke bile one koje su smatrane najaktivnijima u borbi protiv tuđinske centralne vlasti.
Današnja politička konfiguracija Hrvatske je dobrim dijelom formirana u odnosu glavnih stranaka prema Jugoslaviji. No u svim tim razdobljima uvijek su postojale stranke koje su imale jake liberalne utjecaje. Počevši od dva najveća antipoda hrvatske politike, Starčevića i Strossmayera, pa do Stjepana Radića i bliže kroz povijest.
No glavni problem koji je imao tadašnji liberalizam ostao je prisutan do današnjih dana – nedostatak društvene baze za liberalne ideje koji se uglavnom očitavao u nedostatku većih gradova, maloj trgovačkoj i građanskoj klasi, geografskim i povijesnim razlozima”, napisao je Jurčević.
I zaista, liberalizam u Hrvata vuče iste probleme još od prvih političara, preko Vlade Gotovca, Dražena Budiše, HSLS-a i raznih inačica koje su se pokušale nametnuti kao liberalne perjanice u političkoj areni…
Prije nekoliko je tjedana, u zavjetrini dnevnopolitičke zbilje i globalne krize koja nezaustavljivo galopira, jedna grupacija održala ne baš često viđen skup na našim prostorima.
Velike misli
Tako su čelnici hrvatskih liberalnih stranaka na konferenciji “Položaj žena u Europi usred pandemije i rata u Ukrajini” govorili o prijedlozima “za stvaranje otvorene i progresivne Hrvatske” te raspravljali o tome “zašto zaostajemo po otvorenosti društva za razvijenim europskim državama”.
Na tom prvom okupljanju hrvatskih liberala otkako je, recimo, počela epidemija koronavirusa koja je u fokus vrlo brzo stavila gušenje ljudskih sloboda pod egidom brige za ljudsko zdravlje, u sklopu panela govorili su predsjednik IDS-a Dalibor Paus, zamjenik predsjednika Fokusa Ivan Gulam, predsjednica Glasa Anka Mrak Taritaš, predsjednik HSLS-a Dario Hrebak, čelnik Reformista Radimir Čačić, predsjednik HNS-a Stjepan Čuraj te IDS-ova saborska zastupnica Katarina Nemet. Oni su iznijeli svoje viđenje stanja otvorenosti hrvatskog društva u europskom kontekstu.
“Bila sam uvjerena da se tijekom svog životnog vijeka neću morati boriti za neka prava koja sam mislila da smo ‘pospremili’ u ladicu, primjerice pravo pobačaja. Bila sam uvjerena da je to iza nas, pa zašto danas opet govorimo o toj temi? Zbog priziva savjesti, koji ima sve više ginekologa, i to u državnim bolnicama koje su dužne svim ženama omogućiti tu uslugu”, rekla je Mrak Taritaš. To su, dodala je, “puzajući i tihi procesi, koji nam se prišuljaju i koji nas odjedanput zaprepaste”. S njom se složio i predsjednik HNS-a Stjepan Čuraj, koji je poručio kako misli “da smo napredovali u raznim temama i politikama te da generalno kao društvo idemo naprijed, ali nam se sada neke teme vraćaju”.
“U tom smislu bilo mi je lakše biti liberal prije jer sam se tada borio za ovo što danas imamo, a sada imam osjećaj da to za što smo se borili gubimo”, istaknuo je Čuraj.
Čelnik Reformista Radimir Čačić rekao je kako “Hrvatska u zadnjih šest godina pada – sa stajališta društva je gore, postajemo zarobljeno društvo”.
“Tamo gdje su građani ovisni o državi, odnosno o HDZ-u, ima manje slobode”, poručio je Čačić. Da Hrvatska nije otvoreno društvo, smatra i Ivan Gulam, zamjenik predsjednika Fokusa koji je istaknuo da svakih 15 minuta žena u Hrvatskoj doživi neki oblik fizičkog nasilja i da je samo iz tog primjera jasno da Hrvatska nikako ne može biti do kraja otvoreno društvo.
“Liberali trebaju prestati biti kasta i elitisti, moramo unijeti emociju za bolju komunikaciju s građanima. Također, trebamo prestati sanjati i početi se boriti za očuvanje postojećih prava i stjecanje novih”, napomenuo je predsjednik HSLS-a Dario Hrebak i istaknuo važnost okupljanja liberala oko bitnih tema. U prilog tomu IDS-ova saborska zastupnica Katarina Nemet ustvrdila je: “Sabor, kao krovno predstavničko tijelo u državi, odražava trenutno stanje u društvu, a trenutna situacija trebala bi zabrinuti sve liberale”.
“Svjedočimo verbalnim napadima na saborske zastupnice koje najstrože osuđujem. Smatram da bi bilo potrebno da se kao liberali ujedinimo i nametnemo temu uvođenja obaveznog građanskog odgoja kao jedan od alata koji bi pomogao u stvaranju otvorenog društva”, zaključila je Nemet.
Inače, prvo je to okupljanje liberala nakon više godina, a mnogi analitičari i upućeni izvori smatraju kako su liberalni pojedinci i političke opcije pale na povijesnom testu, ali i prilici.
U vremenu najtvrđeg društvenog, ekonomskog i zdravstvenog “lockdowna” u kojem se preko noći u raznim porama na određene načine gušila sloboda, najveći dio “slobodara”, političara, medijskih djelatnika i intelektualaca šutio je, odnosno nije propitivao ogromnu intervenciju države u svakodnevni privatni život svojih građana i uskraćivanje mnogih prava pojedincima.
Iako se u Hrvatskoj čelnici liberalnih opcija uvijek žale kako narod nije spreman za liberalne ideje te se ne može skupiti ni 10 posto podrške birača, čini se kako su najveću priliku približavanja ljudima liberalnih postulata bacili u vjetar.
Regionalci i marginalci
Sloboda govora, ekonomske slobode i očuvanje ljudskih prava liberalne su odrednice koje su nasušno potrebne u društvenoj i ekonomskoj krizi koju imamo gotovo tri godine i ne nazire joj se kraj.
Naš izvor, inače jedan od začetnika liberalizma u Hrvatskoj, kratko nam je opisao trenutno stanje “na terenu”.
“Iako je kroz povijest u Hrvatskoj bilo dosta liberalnih opcija, one su danas zaista pale na najniže grane. Vlado Gotovac i Dražen Budiša su imali opciju od 20 mandata s ogromnim potencijalom rasta. Opcija koja bi bila liberalna za gospodarstvo, socijalna za selo (ništa neobično i vani) i konzervativna zbog tisuću godina ugovora s Crkvom imala bi smisla. Nažalost, tijekom godina je to HDZ uspio rastočiti i sad svaki put kad se liberali požele ujediniti, oni puste nekakvog npr. Hrebaka kao svoj K+ proizvod da to sve uništi. Liberal policajac”, rekao nam je naš izvor, inače dugogodišnji politički liberal.
Ipak, gore spomenuti skup samoprozvanih liberalnih opcija u Hrvata iskorišten je da se iza zatvorenih vrata pokušaju staviti glave na kup i ispitaju međusobne poveznice i razlike u svrhu jačanja suradnje sličnih stranaka.
Ono što je prošlo ispod radara jest da na skupu nije bilo nekih važnih imena s liberalne scene.
Iz Fokusa, koji je na posljednjim lokalnim izborima bio iznenađenje osvojivši bitna mjesta i fotelje u takozvanom “zagrebačkom prstenu” postavljajući tako dobar politički kapital za rast stranke, na skupu liberala bio je zamjenik predsjednika Ivan Gulam. Glavni i nacionalno jedino poznati članovi stranke Dario Zurovec i Davor Nađi nisu se pojavili. Iako se na prvi pogled čini kako je dolazak zamjenika Gulama dovoljan znak da je i Fokus čvrsto uz ovu liberalnu skupinu, iz izvora iz te stranke doznajemo kako je Dario Zurovec jako nezadovoljan liberalnim kolegama koji su se pojavili na tom skupu te ih uopće ne smatra liberalima.
Svatko u svoj rog puše
“Liberali u Hrvatskoj su se srozali i postali su statistička pogreška. U Hrvatskom saboru imate još točno dva liberala. To su Zurovec i gospodin Stjepo Bartulica. Ovaj skup koji se održao je smijurija. Realno, na tom skupu niste imali liberale, nego Plenkovićeve podguzne muhe, kako bi ih nazvao pokojni Bandić, koji je za navedene liberale također veliki liberal”, rekao je naš izvor blizak Fokusu.
“Liberal Hrebak najčvršći je koalicijski partner HDZ-a, stranke koja je uništila Hrvatsku i besramno je krade. Kod liberala bi trebala biti nulta stopa tolerancije prema korupciji i krađi, što je uopće suludo da se mora napominjati. Anka Mrak Taritaš je u karijeri surađivala i uvijek bila uz totalitariste, a prošle godine je javno govorila da se određenim društvenim skupinama trebaju oduzeti prava, što se radilo kao da smo u fašizmu. HNS i IDS imaju veze s liberalizmom koliko i Josip Broz Tito… Kako da mi budemo s takvim ljudima u nekakvom savezu? Uzdamo se u se i u svoje kljuse”, rekao nam je izvor.
Također, stranka koja nije poslala baš nikoga na skup je Centar. Iako je bračni par Puljak također stvorio vrijedan politički kapital osvojivši Split, i to dva puta, čini se da u ovom širokom savezu nisu vidjeli stratešku priliku.
Politički analitičar i komentator Karlo Jurak za naš je tjednik opisao tko su i što su zapravo današnji liberali.
“Liberali u Hrvatskoj rascjepkani su još od devedesetih, ali su tada koliko-toliko bili održani kroz HSLS koji je neko vrijeme bio i druga najjača stranka.
Struka je svoje rekla
Ulaskom liberalnih stranaka (tada HSLS, LS, HNS i sl.) u koalicije bilo SDP-ovih, bilo HDZ-ovih vlada, one počinju gubiti svoj politički identitet, utapaju se u veće koalicijske partnere, a ono što bi bile autentične liberalne ideje počinju preuzimati više pojedinci u medijima, razni opinion-makeri, blogeri i sl., a onda nastaju, nasuprot ovima, i nove liberalne stranke poput Pametno/Centra i Fokusa. Tzv. medijski liberali uvijek su bili ‘tvrdokorniji’ u liberalnim politikama od svih tih političara koji su na liberalnoj bazi pokušavali biti u politici.
Ove navedene tek uvjetno možemo nazivati liberalima (ne znam što tu radi regionalistički istarski HDZ – IDS), a u praksi je riječ već o isprobanim i kompromitiranim političarima.
Liberalizam danas na političkoj sceni može funkcionirati jedino kroz nove stranke koje imaju određene zapažene rezultate, a on mora biti i politički i ekonomski (ne nešto više, a drugo manje), a kao potencijalni koalicijski partner ikomu većem mora moći zadržati svoj politički identitet, što je izgleda najteže”, rekao je Jurak.
I postoji li danas netko tko baštini tekovine liberalizma na hrvatskoj političkoj sceni?
Čovjek kojega u današnjoj priči o liberalima svakako treba spomenuti jest predsjednik Zoran Milanović, koji je uz nekoliko političkih metamorfoza, u 2022., prema mnogim analitičarima i liberalnim misliocima, najbliže pojmu liberalnog političara.
Iako Milanović kao prekaljeni politički lisac i vrsni retoričar koristi svoju lagodnu poziciju predsjedničke funkcije koja ga ne obvezuje na puno toga da “udara po svima”, upravo mu, čini se, ta pozicija omogućuje da u vremenima najveće krize i gubitka osnovnih ljudskih sloboda te onoga što Zapad naziva tekovinom zapadnih vrijednosti, prema mišljenjima upućenih i liberalnih filozofa, bude kakav-takav posljednji branik liberalizma u Hrvata.