Nova etiketa polako preuzima primat nad 'fašistima' i 'nacistima'.
Bili ste u SAD-u i netko vas je zbog držanja sa suprugom prozvao ‘cisgenderom’. Svi su vam se smijali? E onda ste imali čast da zaslužite epitet kojeg upotrebljavaju brojni borci za ljudska prava.
Antitradicionalizam postaje legitiman kroz institut političke korektnosti
Cis ili cisgender označava termin za osobe čiji se rodni identitet i spol nisu mijenjali od rođenja. Pošto Cis predstavlja tradicionalni pogled na spolnost, rodnu teoriju i seksualni život – brojni aktivisti i transgenderi njime označavaju ‘zadrte’ i ‘primitivne’ osobe. Najčešće Trumpove pobornike ili Republikance. Zanimljivo, veliki dio boraca za ljudska prava i slobode smatra kako je taj tradicionalni pogled na identitet ništa drugo nego ‘gluma kojom zbog pritiska društvenih normi skrivaju svoju prirodu’. Naime, postoji velika polarizacija u navedenim krugovima u kojoj neki smatraju da je transgender pokret devijacija dok drugi vjeruju kako je cisgender društveno uvjetovana abnormalnost i anomalija – ljudi bi potpuno slobodni uživali u otvorenoj seksualnosti.
Njemački seksolog Volkmar Sigusch svojevremeno je pod opaskom političke korektnosti želio razviti pojam koji bi etiketiranim transgenderima dao mogućnost da uzvrate udarac svojim heteroseksualnim oponentima. Ciseksualnost je proizašla iz eseja ‘Neoseksualna revolucija’ (1998.) – cis označava ‘na istoj strani’ pa ne čudi da je u kovanici trebao označiti ljude čija je rodna opredijeljenost identična spolu. ‘To su individue kojima se poklapaju rod zadobiven pri rođenju, njihova tijela i njihov osobni identitet’ objašnjenje je sociologinja Kristen Schilt i Laurel Westbrook. Mnogi seksolozi su pak uvjereni kako će u budućnosti cisgenderi biti manjina, naročito s dolaskom umjetne inteligencije i androgenih zamjena za tijela nakon smrti.
Zašto bi ‘cisgender’ etiketa bila uvreda LGBT ili interspolnim osobama?
Eli R. Green smatra da je ovaj novi pojam nužna nadogradnja političkoj korektnosti – cisgenderom se tako mogu nazivati oni koji nisu izravno povezani ili identificirani s različitim rodnim iskustvima, a opet ih se ne stavlja u uvriježene segregacijske kalupe ili normative. Odnosno, ako ste šovinist koji nema takta prema LGBT i transgender zajednici ili nemate spoznaju o svemu – više nećete biti smještani u neke ‘ad hoc’ obrasce. A paralelno se i pojam transgendera uvodi kao nešto sasvim uobičajeno i ne pretjerano drugačije. “To su zapravo ljudi koji još nisu imali transseksualno iskustvo pa imaju samo jedno mentalno i fizičko poimanje spola” smatra Julia Serano, koja transgendere nedvojbeno smatra iskusnijima, a samim time i naprednijim ljudskim bićima.
Naravno, velika većina sociologa smatra kako je ovo samo još jedan pokušaj davanja važnosti neegzaktnim znanostima i NGO-ovima koji od takvih konstrukcija žive. Drugi pak smatraju da ovo u isti koš gura heteroseksualce i LGBT populaciju koja nije transgender – a to je iz nekog nepoznatog razloga uvreda homoseksualnim i biseksualnim parovima. I što sa interspolnim ljudima koji su po rođenju imali karakteristike dvaju spolova i kasnije su se odlučili za jedan od navedenih? Kao i svaki dosadašnji pokušaj uvođenja novih politički korektnih termina, i ovdje vidimo samo potpunu konfuziju – a po prvotnim ispitivanjima javnog mnijenja, definiciju ne bi koristilo ni 0.1% ljudi. Samim time opravdano zvuče kritike da je riječ o ‘bespotrebnom filozofiranju’ koje će rastom društvene svijesti biti odbačeno kao apsurdno.